Foto: Starsport

Novak Đoković, najbolji teniser sveta, nekako je navikao domaću publiku da pažnju pridaje samo grend slem turnirima.

I postoji opravdanje za to, jednostavno je prvi igrač na ATP listi postavio visoke standarde i pažnja je usmerena uglavnom na njega, što donekle neopravdano u drugi plan stavlja njegove kolege iz reprezentacije Srbije.

PROČITAJTE JOŠ

Srpski tenis ima petoricu predstavnika u prvih stotinu na ATP listi, što je spektakularan rezultat ako se u obzir uzmu okolnosti i sve ono što se dešavalo u, sada već, prošloj sezoni.

Uz Novaka, srpski tenis na najvišem nivou predstavljaju Dušan Lajović, 26. igrač sveta, Filip Krajinović na 31. Momir Kecmanović sa 44. i Laslo Đere na 57. poziciji liste.

Đoković je briljirao u sezoni, praktično da nije imao poraz do Rolan Garosa, ako izuzmemo diskvalifikaciju sa US Opena, pa je godinu ponovo završio kao prvi na svetu.

Dok je Novak sakupljao poene i borio se za titule na najvišem nivou, Đere i Kecmanović su bili briljantni u mečevima na turnirima niže kategorije, ATP serije 250.

Foto: Srdjan Stevanovic/Starsport

Tandem srpskih tenisera je upisao 13 pobeda na tim takmičenjima, a bolji od njih je samo francuski igrač Igo Imber sa jednim trijumfom više.

Đere je u skraćenoj sezoni uspeo da stigne i do jedne titule, turnir ATP 250 na Sardiniji je osvojio sjajnom igrom i pobedom nad Markom Čekinatom, što je njegov drugi trofej u karijeri, nakon osvajanja Rio de Žaneira prošle godine.

Prethodno su pred njim polagali rekete Lorenco Museti, Jirži Veseli, Dušan Lajović i Sumit Nagal, koga je savladao i u Parmi, gde je bio bolji i od Džejsona Junga.

Na korak od finala stao je u Kicbilu, pobeđivao je Viktora Galovića, Andreasa Sepija, Alberta Ramos-Vinjolasa, Janika Sinera, te Dijega Švarcmana, ali ga je porazii Janik Hanfman.

Na listi njegovih ovogodšnjih žrtava nalaze se još Fransisko Serundolo, Juan Ignasio Londero, Pedro Martines, Aleksej Popirin i Lorenco Sonego, momak koji se kasnije proslavio pobedom nad Đokovićem u Beču.

Poput Đerea, 13 pobeda u seriji ATP 250 ostvario je Kecmanović, a sve je počelo u Dohi, kada je stigao do polufinala turnira pobedivši Džordana Tompsona, Žo-Vilfreda Congu i Martona Fucoviča, ali ga je u borbi za finale savladao Andrej Rubljov.

Opet je mogao do finala i u Njujorku, izgubio je od Kajla Edmunda, ali je prethodno porazio Imbera, Paola Lorencija i Tomija Pola, dok je potom u Delreju prošao Džordana Tompsona posle predaje.

Konačno je do finala i titule stigao u Kicbilu, gde je redom bio bolji od Keija Nišikorija, Tompsona, Federika Delbonisa, Mark-Andree Heslera i Hanfmana, za prvi trofej u karijeri.

Poslednju pobedu u ATP 250 konkurenciji je ostvario nad Nagalom u Kelnu, a vredi istaći i da je u Parizu, na turniru iz serije ATP 1000 bio bolji od Džona Milmana, pre nego što ga je eliminisao Aleksander Zverev.

Korak po korak, turnir po turnir, poen po poen, Kecmanović i Đere krče sebi put do vrha svetskog tenisa, a na nama je da ih ispratimo i podržimo u tome, bez obzira na to što su nam sve oči uprte u Đokovića i njegovo jurenje rekorda i titule najboljeg tenisera svih vremena.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar