Foto: Pedja Milosavljevic / STARSPORT

Fudbaleri Partizana porazom od Vojvodine sedmi put od sezone 1991/92 i raspada Jugoslavije takmičarsku godinu su završili bez trofeja.

Izabranici Sava Miloševića još tokom jeseni su izgubili korak u šampionskoj trci sa večitim rivalom.

Blede partije i tri oktobarska poraza uticala su da crno-beli proleće dočekaju uz 11 bodova zaostatka, a nadu da će posle dve godine stići do superligaškog pehara u potpunosti je ugasila odluka čelnika Fudbalskog saveza Srbije da usled pandemije koronavirusa prvenstvo bude skraćeno.

PROČITAJTE JOŠ

Takav rasplet večitom rivalu je doneo priliku da u maju odbrani titulu, pa su se crno-beli po povratku sa prinudne pauze u potpunosti fokusirali na takmičenje u Kupu Srbije.

Polufinalni žreb odlučio je da koplja u Humskoj ukrste crno i crveno-beli, a dominantna igra krunisana golom Natha na dodavanje Sadika predstavljala je vetar u leđa braniocu trofeja uoči susreta sa Vojvodinom.

Ipak, pravi fudbalski triler upotpunio je penal rulet, ali je sreća prevagnula na stranu Novosađana te je Partizan ostao bez pehara koji je četiri godine krasio vitrine trofejne sale u Humskoj.

Uravo poraz u finalu u potpunosti je promenio ukus u ustima partizanovaca pri osvrtu na sveže okončanu sezonu. Slast zbog činjenica da je Partizan igrao u grupnoj fazi Lige Evrope i bio na korak da ispred AZ Alkmara sa Junajtedom prođe u narednu fazu, kao i da je bio veoma dominantan u susretima sa Crvenom zvezdom, zamenila je gorčina jer je činjenica da se fudbal igra zbog trofeja, a njih u ovoj sezoni u Humskoj nije bilo.

Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Prepričavanje odlične igre protiv Mančestera, vođstva 2:0 u Hagu, tri utakmice bez primljenog gola protiv Crvene zvezde i povratka uprkos zaostatku od dva pogotka na stadionu „Čair“ trajaće još neko vreme, ali će biti daleko kraćeg daha u odnosu na osvojene trofeje u Super ligi i Kupu Srbije.

A Partizan ih se naosvajao… 27 šampionskih kruna i 16 kupova! Upravo zato, sezona 2019/20 će ostati upisana kao jedna od najneuspešnijih u poslednje tri decenije s obzirom na to da je tek sedma u kojoj crno-beli nisu osvojili pehar.

Prvi put od raspada Jugoslavije Partizan je ostao praznih šaka u sezoni 1994/95, a isti neuspeh dogodio im se i u sezonama 1999/2000, 2003/04, 2005/06, 2006/07 i 2013/14.

Partizan – dečije bolesti i bunker kao stara boljka

U sezoni 1994/95, pod komandnom palicom Ljubiše Tumbakovića crno-beli su završili na drugoj poziciji u šampionatu, dok su u Kupu Jugoslavije ispali u četvrtfinalu. Pet godina kasnije, sa Miodragom Ješićem na klupi, crno-beli su ponovo prvenstvo završili kao vicešampioni, ali uz eliminaciju u osmini finala Kupa.

Lotar Mateus je u sezoni 2003/04 crno-bele vodio do polufinala Kupa i drugog mesta u prvenstvu, a ni drugom Nemcu na klupi Partizana nije uspelo da osvoji trofej dve godine kasnije. Jirgen Reber nastavio je tamo gde je stao Vladimir Vermezović i sezonu završio kao drugi, dok je u Kupu njegov tim ispao u osmini finala.

Miodrag Ješić je u dve sezone bez trofeja vodio Partizan, Foto: SRDJAN STEVANOVIC / Starsport

U narednoj sezoni Miodrag Ješić je klub predvodio do januara, a potom je prepustio kormilo Miroslavu Đukiću u sezoni u kojoj su crno-beli završili na drugom mestu i u polufinalu.

PROČITAJTE JOŠ

Takođe, dva stratega potpisala su i šestu sezonu bez trofeja kad je Marko Nikolić preuzeo komandnu palicu od Vuka Rašovića i sa klubom iz Humske bio drugi u šampionatu uz eliminaciju u četvrtfinalu Kupa Srbije.

Šest godina kasnije, Partizan je još jednom doživeo neuspeh u oba domaća takmičenja. Miloševićev tim završio je kao drugi u Super ligi i Kupu čime je crno-belu javnost uskratio za slavlje koje po običaju sledi u junu.

Sezona iza nas, osim što predstavlja još jednu recku u koloni rezervisanoj za negativne rezultate Partizana na domaćoj sceni, uticala je da crno-beli u sledećoj takmičarskoj godini budu primorani da internacionalni put krenu od prvog koraka i prvog kola kvalifikacija za Ligu Evrope.

Iz navedenih razloga, kad se podvuče crta, teško je okarakterisati poslednju takmičarsku godinu kao uspešnu, ali je izvesno da su Savo Milošević i njegovi izabranici iz nje izašli uz stečeno veoma bogato iskustvo.

Sve što je potrebno u narednom periodu je da na terenu pokažu da su naučili lekciju i da bolne packe nisu trpeli uzalud već da su iz njih postali bolji.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar