Oglas

policija uhapsila kineskog državljanina Cuja Guanghaja i Britanca Džona Milera
Policija uhapsila kineskog državljanina Cuja Guanghaja i Britanca Džona Milera FOTO: FBI
Policija uhapsila kineskog državljanina Cuja Guanghaja i Britanca Džona Milera FOTO: FBI

Zagonetni beg kineskog "agenta Džeka": Prvo se upalili alarmi elektronskog nadzora, a sat vremena kasnije se dogodio misteriozni let za Peking

autor:
07. nov. 2025. 12:42

U noći, na prelazu između 3. i 4. avgusta ove godine, dva alarma elektronskog nadzora u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija oglasila su se u gotovo isto vreme – prvo u 00,43, a zatim u 00,54 – signalizirajući da su oštećeni elektronski uređaji za nadzor na nogama Cuja Guanghaja i Džona Milera, dvojice stranih državljana čije izručenje traže SAD.

Oglas

Činjenica da su alarmi aktivirani gotovo simultano, na dve različite adrese, i da su nestali bez traga, ukazuje na sinhronizovan i pažljivo pripremljen plan, kažu sagovornici BIRN-a.

Mogući odgovor na pitanje kuda su i kako otišli, mogao bi se naći na pisti beogradskog aerodroma. Samo sat vremena nakon oglašavanja alarma, u 01.56 po lokalnom vremenu, sa „Nikole Tesle“ poleteo je privatni avion kineske kompanije Deer Jet, tipa Gulfstream G550, koji je posle devet i po sati sleteo u Peking. Slučajnost?

BIRN je jedan od retkih medija koji od početka uporno prati ovaj slučaj – o kojem, do danas, nisu progovorili ni Ministarstvo pravde, ni policija, ni tužilaštvo, dok u provladinim medijima vlada potpuni muk. Cela priča ostaje obavijena velom tajne: od okolnosti pod kojima su Cuj i Miler premešteni u kućni pritvor, do načina na koji su nestali iz zemlje bez dokumenata. Ko im je omogućio bekstvo i da li je avion koji je te noći poleteo za Peking imao veze s tim – pitanja su na koja BIRN traži odgovore u nastavku. Krenimo redom.

Trinaest sati od alarma do reakcije

Kineski državljanin Cuj Guanghaj, poznat i po nadimku “kineski agent Džek” i njegov britanski saradnik Džon Miler, u Beogradu su se našli u ekstradicionom pritvoru po zahtevu američkih vlasti koji ih tere za proganjanje jednog kineskog umetnika koji živi u SAD. Nešto kasnije su optuženi i za pokušaj krijumčarenja vojne opreme u Kinu.

Nakon što su u hotelu Hajat uhapšeni 24. aprila ove godine, Viši sud u Beogradu im je prvobitno odredio zatvorski pritvor, ali već 21. maja sud je doneo odluku da se on zameni kućnim pritvorom uz elektronski nadzor, merom koju su pravnici od starta ocenili kao neuobičajenu i rizičnu, posebno jer im je sud odobrio korišćenje mobilnog telefona i interneta.

beograd 26.06.2025 palata pravde, podrška za studenta stafana tomića foto goran srdanov drugi osnovni sud u beogradu vise javno tužilaštvo
Podrška za Stefana Tomića Foto:Goran Srdanov/Nova.rs | Podrška za Stefana Tomića Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Nakon što su se posle ponoći prvo oglasila dva alarma koja su ukazivala na oštećenje nanogica, u 6.35 istog jutra ponovo su se aktivirala još dva alarma istovremeno na obe adrese, ukazujući na nestanak signala sa nadzornih uređaja Cuja i Milera. Tek nakon toga, poverenici Uprave za izvršenje krivičnih sankcija stigli su na lokacije i zatekli prazne stanove.

Šta se zapravo desilo te noći BIRN je uspeo da rekonstruiše zahvaljujući dokumentima do kojih smo došli nakon što je Viši sud u Beogradu postupio po zahtevu za pristup informacijama od javnog značaja.

Sud je BIRN-u dostavio rešenje od 15. avgusta, doneto nakon što je od Uprave za izvršenje krivičnih sankcija primio zvanično obaveštenje da su Cuj i Miler pobegli iz kućnog pritvora. Iz rešenja se, između ostalog, saznaje da je poverenik zadužen za nadzor jednog od dvojice stranih državljana – Džona Milera – na adresu gde je izdržavao meru kućnog pritvora, otišao tek nakon skoro trinaest sati od oglašavanja prvog alarma i više od sedam sati pošto se oglasio drugi alarm.

U dopisu Uprave za izvršenje krivičnih sankcija koji je Višem sudu upućen tog 4. avgusta 2025. godine, navodi se da se prvi alarm oglasio u 54 minuta posle ponoći, da je poverenik prvo pokušao da kontaktira Milera mobilnim telefonom, ali da se on nije javio. Zatim je uspostavljen kontakt sa njegovim braniocem koji je izjavio da nema informaciju gde se njegov klijent nalazi. Nakon toga, poverenik je na teren izašao tek u 13.43 časova. Tada je ustanovljeno da „okrivljeni Džon Miler nije zatečen na adresi na kojoj je određeno izvršavanje mere, te isti više nije na praćenju i nalazi se u bekstvu“.

U istom rešenju Višeg suda navodi se i da je poverenik nakon alarma kontaktirao branioca Cuja Guanghaja, koji je, takođe, izjavio da ne zna gde se njegov klijent nalazi, a izlaskom na teren ustanovljeno je da on nije na navedenoj adresi. U slučaju Cuja Guanghaja, međutim, rešenje ne sadrži podatak o vremenu izlaska poverenika na teren, što ostavlja otvoreno pitanje da li je i u ovom slučaju reakcija kasnila satima.

Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, kako je BIRN ranije objavio, tvrdila je da su poverenice postupile u skladu sa Zakonom o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, iako su u njihovom odgovoru BIRN-u od 19. septembra izostale informacije o tome kada su tačno poverenice obišle adrese Milera i Cuja.

Međutim, ni sada nije jasno da li je tako zakasnela reakcija uobičajena i u skladu sa zakonom. Kako su ranije objasnili pravnici sa kojima je BIRN razgovarao, član 29 Zakona propisuje da poverenička služba obaveštava sud kada osuđeni samovoljno napusti prostorije u kojima boravi duže od šest časova, ili kada to učini dva puta u kraćem trajanju. Međutim, zakon ne precizira koliko najduže to odsustvo može da traje pre nego što poverenik mora da izađe na teren i reaguje. Ovakvo zakonsko rešenje u praksi ostavlja višesatni prostor u kojem je bekstvo moguće. Cuj i Miler to su, po svemu sudeći, dobro znali.

To, na osnovu svog dugogoišnjeg iskustva, smatra i Slavica Radovanović, narodna poslanica i pukovnica policije u penziji. Ona za BIRN kaže da nema dilemu da je reč o organizovanoj akciji.

„To što su oni nestali, oni nisu odšetali, oni su otišli u jednoj organizovanoj akciji tamo gde treba da odu iz nekog razloga zbog kojeg su otišli. Da li je to neki zadatak da se bezbednosno sklone, da li je možda došlo do neke informacije da je njihov život ugrožen, da li su ih oslobodili da bi se izvršila neka razmena ili zarad nekih dobrih odnosa i reciprociteta, to ne znam, ali je nemoguće je da takva osoba iz stana pod nadzorom, iz takvog procesa i procedure, odleprša. To je nemoguće, pa nije ptica”, kaže Radovanović.

Beograd, 18.03.2025. - Poslanici iz poslanicke grupe "Pokret radnika sloga - struka" odrzali su danas konferenciju za novinare u centralnom holu Doma Narodne skupstine. Na fotografiji govori Slavica Radovanovic. (BETAPHOTO/MILAN ILIC)
Slavica Radovanović Foto:BETAPHOTO/MILAN ILIC | Slavica Radovanović Foto:BETAPHOTO/MILAN ILIC

Ona podseća na to i da se o njihovom bekstvu nije oglasio niko od zvaničnika, niko od nadležnih institucija, već se o tome saznalo od medija.

“Znači, to potpisujem da je tako, to su dogovori, to su ti neki oblici saradnje. Takva jedna operacija ne može da se desi, a da čelni ljudi u institucijama i u državi ne budu upućeni u to”, kategorična je Radovanović.

Trag sa piste beogradskog aerodroma

Kako su i gde Cuj i Miler mogli da nestanu? Odgovor na to pitanje bi mogle da daju nadležne srpske institucije, pre svih MUP, ali policija se o tome ne oglašava. Mogući scenariji kreću se od skrivenog ostanka negde u Srbiji, što se čini malo verovatnim, do bekstva iz zemlje – što bi zahtevalo ozbiljnu logistiku i planiranje.

Istražujući moguće načine bekstva, BIRN je započeo analizom avionskih letova te noći. Pretragom podataka sa platforme FlightRadar24 utvrđeno je da je upravo 4. avgusta, u noći kada su Cuj i Miler nestali, iz Beograda za Peking poleteo privatni avion kineske kompanije Deer Jet, tipa Gulfstream G550.

Podaci pokazuju da je poletanje aviona bilo planirano za 01.45 po srpskom vremenu, dok je samo poletanje zabeleženo u 1.56 – otprilike sat vremena nakon što su se oglasili prvi alarmi na nanogicama Cuja i Milera (u 00.43 i 00.54). Let je trajao devet i po sati, a avion je sleteo u Peking u 17.01 po lokalnom vremenu, nakon što je preleteo Bugarsku, Tursku, Gruziju i Kazahstan, pre ulaska u kineski vazdušni prostor.

Ako su Cuj i Miler imali logističku podršku, kratko vreme između aktiviranja alarma i poletanja bilo je sasvim dovoljno da stignu do aerodroma i ukrcaju se na let.

BIRN se pisanim putem obratio kineskoj kompaniji Deer Jet pitanjem o tome ko su bili putnici na pomenutom letu, ali do objave teksta odgovor nismo dobili. Avion je, pre poletanja za Peking, na beogradskom aerodromu bio stacioniran puna dva dana. Na „Nikolu Teslu“ sleteo je 2. avgusta, nakon leta iz Farnboroa u Velikoj Britaniji.

odaci FlightRadara24 pokazuju da je isti avion, sa oznakom B-8259, od oktobra 2022. godine do danas bio u Beogradu samo još dva puta – 8. i 19. februara 2023. Nakon toga nije zabeležen nijedan njegov dolazak ni odlazak sa beogradskog aerodroma, sve do pomenutog avgustovskog leta za Peking.

Osmog februara 2023. avion je iz Beograda odleteo za Venecuelu, dok se za 19. februar zna samo da je bio prisutan u Beogradu, ali nije poznato ni odakle je doleteo ni kuda je dalje odleteo. Ne zna se ko su bili putnici na ovim letovima.

Kompanija Deer Jet je deo moćne HNA Group koja ima bliske veze sa vrhom kineske Komunističke partije. Kompanija je bila je angažovana za letove državnih delegacija i visokih poslovnih klijenata, što je kompaniji omogućavalo da funkcioniše kao produžena ruka kineske „meke moći“ u međunarodnom poslovnom i diplomatskom prostoru.

Kompanija je simbol luksuzne avijacije u Kini i pionir u ponudi VIP i državnih čarter-letova. Osnovana je 1995. godine u okviru Hainan Airlinesa, a tokom 2000-ih postala je sinonim za kineski luksuzni brend u privatnom vazdušnom saobraćaju, sa flotom poslovnih aviona Gulfstream i Boeing Business Jet (BBJ), uključujući i prvi BBJ 787 Dreamliner, prilagođen VIP standardima.

Ono što u ovakvom potencijalnom scenariju ostaje otvoreno pitanje jeste – kako bi Cuj i Miler mogli da napuste Srbiju bez važećih putnih dokumenata, budući da su im bila oduzeta, što je u jednoj ranijoj izjavi za BIRN potvrdio i njihov advokat Goran Petronijević: “Dokumenta, ja mislim, da oni nisu ni imali. Dokumenta su bila kod poverenika (Uprava za izvršenje krivičnih sankcija), već ne znam gde tačno iskreno.”

Ceo tekst pročitajte na BIRN-u.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare