Ranko Rubežić Foto: Privatna arhiva

Bila je to prava sačekuša, četvorica do zuba naoružanih napadača sačekali su u zasedi žrtvu i ispalili oko 60 metaka. Pogodili su je sa najmanje 20, a ono što izdvaja ovaj događaj je što se desio još pre nego što je izraz "sačekuša" i postojao, u "davna vremena", u SFR Jugoslaviji 1985. godine. Reč je o ubistvu Ranka Rubežića, a pomenuti zločin važi za prvu mafijašku likvidaciju na ovom prostoru.

Rubežić, poznatiji kao balkanski Dač Šulc, likvidiran je 19. februara davne 1985. godine na Konjarniku, kod istočnih Kapija Beograda. O ovoj likvidaciji se prvo ćutalo, ali su se izveštaji o ubistvu ipak pojavili u javnosti, iako je u to vreme tadašnja vlast poricala da je tako nešto u zemlji samoupravnog socijalizma uopšte moguće i da u jugoslovenskoj prestonici postoje kriminalci naoružani do zuba.

Pročitajte još:

Po mnogima likvidacija Ranka Rubežića je prvo mafijaško ubistvo u jugoslovenskoj, a kasnije srpskoj prestonici Beogradu i to je bila najava mnogo krvavijih vremena koja su kasnije usledila. Streljački stroj koji je izrešetao Rubežića bio je sastavljen od nekih od najozloglašenijih kriminalaca, za koje se kasnije pročulo, a neki od njih su i sami završili kao balkanski Dač Šulc.

Đorđe Božović Giška
Foto: Printscreen/YouTube/RUDAR 7

Pominjanje samog imena Ranka Rubežića je kod mnogih izazivalo strah. Bio je poznat kao ludo hrabar, nije prezao ni od čega, bez mnogo razmišljanja je potezao oružje i pucao.

Izuzetno agresivan, zaštitni znak mu je bila ručna bomba – „kašikara“ koju je stalno nosio sa sobom.

Čak se dešavalo da kada bije nekog, a to se često dešavalo, to radi ručnom bombom kojom je udarao žrtvu u glavu. Nije bio pripadnik nijednog klana, znao je sve u tadašnjem podzemlju, ali biti njegov prijatelj nije značilo da na njega neće potegnuti pištolj.

Jedan od omiljenih lokala bio mu je kafić u Sarajevskoj ulici gde je sedeo i primao „stranke“:

Ranko Rubežić Foto: Privatna arhiva

Jedan od načina zarade Rubežiću je bilo i reketiranje drugih kriminalaca, a ko mu se suprotstavio mogao je da očekuje ili batine ili ranjavanje. Rubežić, rodom iz Peći, ali čovek koji je odrastao na beogradskim ulicama, ranio je Jovana Simendića Simendu, poznato ime u podzemlju i time je ušao u sukob i sa Đorđem Božovićem Giškom, koji je rodom bio takođe iz Peći.

Bilo je samo pitanje ko će koga pre ubiti i krajem 1984., ispred kluba „Nana“, Božović je teško ranio Rubežića koji je ipak preživeo. Te iste večeri Giška je pobegao iz zemlje.

Ipak, sve ima svoj kraj, pa tako i Ranko Rubežić, pošto je dozlogrdio beogradskim kriminalcima, te su rešili da se obračunaju sa njim. Četvorica njih su se skupila da bi ubili jednog jedinog čoveka od koga su svi strahovali.

U Rubežića su pucali Dragan Popović Pop ili Dadilja, Milovan Vujisić Vuja, Boris Petkov Bugarin i Bojan Petrović, koji su svi stekli imena tokom devedesetih godina. Jedan od učesnika likvidacije, Bojan Petrović, detaljno je ispričao šta se dogodilo tog 19. februara 1985. godine na Konjarniku.

„Došli smo do Kapija na Konjarniku. Ranko je bio u poseti kod Slobe Šaranovića. Posle 20 minuta izašao je jedan iz Rubežićeve ekipe, a Vuja i Dadilja su izašli iz kola. Vuja je ispod mantila imao “luparu, a Dadilja pištolj“, ispričao je Petrović.

Bojan Petrović Foto: Printscreen

„Kada su ugledali Rubežića, on je bio poguren, trčkarao je jer je bilo hladno i padao je sneg, a u rukama je navodno držao pištolj i, naravno, bombu. Kada je video  zasedu, nije se uplašio. “Pi… prodali ste me po treći put”, rekao im je.  Vuja se nasmejao: “Gde si, pobratime, čekamo te pola sata. Smrzli smo se!” Onda je izvadio “luparu” i opalio u njega. Ranko je riknuo kao lav, udarac ga je bacio metar i po unazad. Krenula je pucnjava, istrčali smo Boris i ja, ispaljeno je šezdesetak metaka, a Ranka je pogodilo bar trideset. Nije stigao da puca. Umro je s pištoljem u ruci, bomba mu je ispala“, rekao je Petrović svojevremeno.

Počinioci su pohapšeni, procesuirani i osuđeni. Dragan Popović i Milovan Vujisić su osuđeni na po 15 godina zatvora, dok su Petkov i Petrović u kasnijim razdvojenim sudskim postupcima osuđeni na po pet godina zatvora zbog saučešništva.

Boris Petkov Foto: Printscreen

Pojedini učesnici u Rubežićevom ubistvu naknadno su i sami doživeli njegovu sudbinu.

Bojan Petrović ubijen je u „jaguaru“ na uglu Carice Milice i Brankove ulice u noći između 28. februara i 1. marta 1998. godine. Dragan Popović Pop ili Dadilja, ubijen je ispred beogradskog hotela „Palas“ u Beogradu, 16. jula 1995. godine.

Boris Petkov umro je od posledica srčanog udara 17. decembra 2002. godine. Milovan Vujisić Vuja je preživeo devedesete, a čak je jedno vreme bio i „zet“ bivšem predsedniku Srbije Slobodana Miloševića jer je bio u vezi sa njegovom ćerkom Marijom Milošević.

Čovek sa kojim se Rubežić sastao pre nego što je likvidiran, Slobodan Šaranović ubijen je u Budvi 11. marta 2017. godine.

Sloboda Šaranović

Dač Šulc, kako su svojevremeno zvali Rubežića, bio je ozloglašeni američki gangster iz Njujorka koji je operisao dvadesetih i tridesetih godina 20. veka. Bio je poznat kao izuzetno nasilan, a na teret su mu se stavljala ubistva, iznuda, reketiranje, ilegalna kocka.

Iako nije bio Italijan, blisko je sarađivao sa mafijom. Preke naravi, hteo je da ubije javnog tužioca koji ga je osudio za utaju poreza, ali mu to mafijaši nisu dozvoli. Šulc je ipak pokušao da ubije tužioca i to mu je došlo glave. Ubijen je 1935. godine, po nalogu italijanskih mafijaša, jer nije poslušao direktno naređenje.

BONUS VIDEO: Kriminalni klanovi na Balkanu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar