Dragan Mićanović Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Mi sa ovog podneblja jako dobro znamo u kakvom užasu trenutno živi ukrajinski narod. Ovoliku količinu razaranja i to u Evropi, nikada ne bih mogao da zamislim. Ali, eto, nikada kraja ljudskoj ludosti i gluposti, kaže za Nova.rs Dragan Mićanović.

Mićanovića je još od prvih uloga u filmovima „Ubistvo s predumišljajem“ i „Lajanje na zvezde“ publika zavolela, ali nikad nije bio od onih glumaca koji „iskaču iz frižidera“. Uvek je pažljivo birao svaku ulogu, kako na platnu, tako i u pozorištu, i to se pokazalo kao pravi put. Uskoro će ući i u cipele Mihajla Pupuna i kneza Milana, a trenutno snima treći deo serije po kapitalnom delu Dobrice Ćosića „Vreme smrti“ u kojoj igra Vukašina Katića.

Priliku da razgovaramo sa Draganom Mićanovićem imali smo na svečanosti povodom predstojećeg Sarajevo film festivala na kojem je jedna od nominovanih serija za nagradu Srce Sarajeva upravo „Vreme zla“.

– Mi koji smo sada u drugim državama dajemo podršku najboljem festivalu da uzdigne ceo region koliko god je to moguće, a on to i čini. Putem Sarajevo film festivala ceo ovaj naš prostor ulazi na svetsku mapu istaknute kinematografije, a samim tim i mi koji smo deo toga – kaže prisećajući se bolnih početaka festivala koji je „uvek imao snagu da bude brana svakom užasu“.

Dragan Mićanović Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

– Kada se vratim u period mladosti i bolnih početaka Sarajevo film festivala naviru mi tragična sećanja, teška u svakom smislu, ali iz tog pakla, haosa i užasa rodilo se nešto lepo, a to je ova filmska smotra koja nas je spajala kada je bilo najteže, a evo spaja nas i danas. Umetnost ima ogromnu moć i da povezuje ljude i da ukazuje na probleme i da pokušava da ih reši. Ona je tu da stalno opominje, da stalno bude živa, da nam govori gde smo skrenuli sa puta, gde treba da se vratimo i otvara jedno ogromno polje mašte koje je nepresušno. Ta mašta je spas u svakom vremenu. Skloni smo da kažemo „ovo vreme je strašno, nikad nije bilo gore“, ali svako vreme nosi sa sobom nešto loše. Evo, ako gledam od svoje mladosti, uvek je bilo neko loše vreme, ali ne želim da gledam negativno, uvek se trudim da pogledam šta je sa druge strane, ono što nas čini srećnima – ističe Mićanović.

Podseća da je veoma važno što je ove godine Sarajevo film festival pružilo podrušku ukrajinskom narodu.

– Podrška je važna za svakog ko strada trenutno od granata. Mi sa ovog podneblja jako dobro znamo u kakvom užasu trenutno živi ukrajinski narod. Imaju svu moju podršku i svu moju ljubav. Da mi je neko pričao da nešto ovako može da se desi, ne bih verovao. Ovoliku količinu razaranja i to u Evropi, nikada ne bih mogao da zamislim. Ali, eto, nikada kraja ljudskoj ludosti i gluposti – kaže i podseća da je upravo u „Vremenu smrti“, koje trenutno snima, toliko Ćosićevih rečenica koje kada se izgovore zvuče kao da su sada napisane.

Dragan Mićanović i Uliks Fehmiju Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

– Malo je reći da su samo aktuelne. Neke stvari koje je Ćosić u tom delu fantastično predvideo vraćaju nas u istoriju, ali nam, mnogo važnije, pokazuju da smo iz istorije malo šta naučili. Kao društvo se nismo mnogo razvili. Ovo delo je i jedna opomena jer predstavlja taj užas Prvog svetskog rata, nakon kojeg je došao i Drugi, a evo sada našim životima preti i Treći svetski rat o kome se mnogo priča. Ovo nije samo priča našeg podneblja, vreme smrti se vratilo u Evropu.

Mićanović tumači lik Vukašina Katića, opozicionog političara, a na pitanje da li bi mogao da ga uporedi sa današnjom opozicijom, kaže:

– U njemu podosta ima ideja, ideologija i stavova zbog kojih se može smatrati modernim političarem, maltene i iz današnjeg vremena. Ne bih znao koga bih mogao da poredim sa likom Vukašina Katića među ovim današnjim političarima, ali i ne bih želeo time da se bavim. Katić je lik koji se srčano bori da pokuša da nađe izlaz iz bezizlaza i ludila u kojem se našao Balkan i ceo svet pred Prvi svetski rat.

Pitamo i gde lično nalazi „izlaz iz bezizlaza“, a Mićanović ističe da je to uvek u prirodi van Beograda.

– Moj jedini pravi beg, zaista, su uvek bile literatura i muzika. Na mom „repertoaru“ je različita muzika, zavisi u kom sam raspoloženju, ali i od toga koja ćera pušta, da li starija ili mlađa ili ipak kada ja dođem na red. U svakom slučaju, to su naši trenuci koji vrede i koji daju smisao životu.

Bonus video: Dragan Mićanović

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar