Đina Rajnhart godinama unazad nosi titulu najbogatije osobe u Australiji. Njeno ime sinonim je za rudarsku moć, bogatstvo koje se meri desetinama milijardi dolara i uticaj koji se proteže daleko izvan granica njene domovine. Od naslednice očeve kompanije do industrijske magnatkinje svetskog ranga, njen put je spoj preduzetničke oštrine, povoljnog tajminga i nepopustljive odlučnosti.
Ali koliko je Đina Rajnhart danas zaista bogata? Odakle potiče njeno bogatstvo, kako ga koristi – i koliko novca zaradi dok vi čitate ovaj tekst?
Rajnhartino bogatstvo procenjuje se na oko 40 milijardi australijskih dolara (nešto manje od 30 milijardi američkih dolara). To je suma koju prosečan Australijanac – čija se ukupna neto imovina kreće oko 400.000 dolara – nikada ne bi mogao ni zamisliti. Đina ima, praktično gledano, bogatstvo ekvivalentno imovini 100.000 svojih sunarodnika.
Na globalnoj lestvici najbogatijih ljudi sveta, redovno zauzima visoka mesta. U vreme poslednjih procena, Blumberg ju je pozicionirao na 83. mesto, sa bogatstvom od oko 23,1 milijardu američkih dolara, dok je Forbs stavlja na 61. mesto, sa čak 29 milijardi dolara. Ove brojke variraju gotovo svakodnevno, u zavisnosti od tržišnih kretanja i cena sirovina, posebno rude gvožđa.
Rajnhart je prvi put došla na vrh liste najbogatijih Australijanaca 2011. godine, kada je njeno bogatstvo procenjeno na 10 milijardi dolara. Iako je 2015. nakratko izgubila tu poziciju, zahvaljujući ponovnom rastu cena ruda, od 2020. godine se čvrsto vratila na tron.
Đina Rajnhart je jedino dete i naslednica Langa Henkoka, osnivača rudarske kompanije „Hancock Prospecting“. Nakon njegove smrti 1992. godine, preuzela je firmu koja je tada, prema njenim rečima, bila gotovo bankrot – opterećena dugovima, sa minimalnim sredstvima i oslonjena samo na prihode iz rudnika koje je eksploatisao Rio Tinto.
Podsetimo, Rio Tinto, multinacionalna rudarska kompanija, ima plan da otvori i rudnik litijuma u dolini Jadra u zapadnoj Srbiji. Projekat je izazvao velike kontroverze, jer se lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti protive rudarenju zbog mogućih štetnih posledica po životnu sredinu, uključujući zagađenje vode, zemljišta i vazduha. Iako kompanija tvrdi da će koristiti savremene tehnologije i navodno doprineti ekonomiji Srbije, protivnici ističu da su rizici preveliki i da bi eksploatacija litijuma mogla trajno narušiti prirodu i zdravlje ljudi u tom regionu.
Njen pokojni otac, Lang Henkok, prvobitno je imao partnerstvo sa kompanijom Rio Tinto (tada poznatom kao CRA) u vezi sa projektom Hamersley Iron. Tokom određenog perioda, porodici Henkok su isplaćivane tantijeme (naknade) od ovih resursa.
Ovi prihodi od tantijema iz starijih ugovora koji su uključivali Rio Tinto istorijski su doprineli bogatstvu porodice Henkok.
Da li Džina Rajnhart i danas prima značajne tantijeme od kompanije Rio Tinto nije sasvim jasno, jer su ti ugovori potpisani pre više decenija i moguće je da su se u međuvremenu promenili.
Ono što je izgledalo kao problem, Rajnhart je pretvorila u priliku. Tokom narednih decenija transformisala je kompaniju „Hancock Prospecting“ u rudarsku imperiju. Danas „Hancock Prospecting“ upravlja sopstvenim rudnicima, među kojima se posebno izdvajaju Roj Hil i Houp Dauns, koji godišnje donose milijarde dolara prihoda – prvi oko 3 milijarde, a drugi približno 1 milijardu dolara.
Kompanija trenutno ima preko 40 milijardi dolara u imovini, i već šest godina zaredom ostvaruje godišnju dobit veću od 5 milijardi dolara. Samo u poslednjoj finansijskoj godini, „Hancock Prospecting“ je ostvario profit od 5,6 milijardi dolara – što je, za ilustraciju, više nego što iznosi celokupna ekonomija Grenlanda.
Rajnhart poseduje 76% vlasničkog udela u kompaniji, a prošle godine je putem dividendi lično prihodovala 553 miliona dolara.
Kada je nasledila firmu, Rajnhart je raspolagala sa oko 75 miliona dolara, prema tadašnjim procenama. Tokom devedesetih, njeno bogatstvo je raslo postepeno, ali početkom 2000-ih dolazi do ključne prekretnice – počinje australijski rudarski bum, a Rajnhart lansira prvi veliki rudnik u vlasništvu svoje kompanije.
Već 2006. godine postaje milijarderka, a rast njenog bogatstva postaje eksponencijalan. Iako je u toku 2010-ih došlo do određenih oscilacija usled globalnih trgovinskih tenzija, uključujući i Trampove carine, tržište se stabilizovalo, a Rajnhart je nastavila da širi svoje poslovno carstvo.
Danas, njeno bogatstvo raste brzinom od preko 600.000 dolara na sat, posle oporezivanja.
Kao i mnogi milijarderi, Rajnhart je investirala u luksuzne nekretnine i zemljište. U Pertu je otkupila više kuća oko svoje vile, dok u Kvinslendu poseduje najmanje pet kuća na obali mora. Njene kompanije poseduju više od 9,2 miliona hektara zemljišta – što je površina veća od cele Tasmanije. Time je najveći privatni zemljoposednik u Australiji.
Poznata je i po organizaciji raskošnih događaja – uključujući privatne krstarenja za olimpijske sportiste koje sponzoriše, ili svoju 70. rođendansku proslavu sa konjičkim nastupima i vatrometom. Često koristi privatne letove, a ne ustručava se ni da ugosti političare – poput opozicionog lidera Petera Datona – ili da sama putuje u SAD kako bi prisustvovala inauguraciji Donalda Trampa, čijem se povratku na vlast otvoreno nadala.
Takođe je investirala više od 2 milijarde dolara u američke firme, uključujući Fox Corporation (35 miliona dolara) i Tesla-u (12 miliona dolara), iako su neka od tih ulaganja pretrpela gubitke usled tržišnih poremećaja.
U Australiji je investirala u tradicionalne brendove, kao što su S. Kidman & Co, poznata kompanija za proizvodnju govedine, i modni brendovi Driza-Bone i Rossi Boots. Imala je udeo i u medijima – uključujući udeo u televizijskoj mreži Channel 10 i nekoliko novinskih izdanja.
Iako javnost nema potpuni uvid u obim njenih donacija, poznato je da je tokom godina donirala milione australijskom plivačkom timu. Za svoj doprinos sportu i humanitarnim inicijativama, 2022. godine odlikovana je titulom Oficira Reda Australije.
Prema procenama Australijskog instituta, kada bi izdvajala 10 milijardi dolara godišnje, Đina Rajnhart bi mogla da izvuče sve korisnike socijalne pomoći iznad granice siromaštva.
Možda zvuči kao igra brojki, ali Rajnhartino bogatstvo otvara vrata mogućnostima koje prevazilaze uobičajene okvire:
Mogla bi da kupi vilu vrednu 3 miliona dolara svakog dana narednih 30 godina.
Kao zagovornik nuklearne energije, mogla bi da finansira izgradnju četiri nuklearna reaktora – što bi moglo pomoći u dekarbonizaciji australijske energetike.
A kao politička saveznik Trampa, mogla bi da, makar simbolično, ponudi otkup Grenlanda, čija se vrednost procenjuje na više od 20 milijardi dolara.
A ako bi želela da reši stambenu krizu, imala bi kapacitet da finansira izgradnju čak 80.000 domova, s obzirom na to da prosečna izgradnja jedne kuće košta oko 500.000 dolara.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare