Džem, sirup i slatko - od jagoda, bele trešnje, zelenih oraščića, kajsije, višnje, zove, sve to već godinama unazad pravi porodica Radić iz Velike Plane za svoje, sada već stalne mušterije, kako iz Srbije, tako i iz inostranstva. Ali pre ovih voćnih poslastica, Radići su počeli sa proizvodnjom tradicionalnog srpskog ajvara i to po posebnoj recepturi staroj čitav vek. U početku su pripremali oko desetak tegli ajvara godišnje, dok ih danas naprave 10.000. Njihov specijalitet se nadaleko prodaje, a za njega je pre nekoliko godina čuo i pokojni Siniša Mihajlović koji je sve svoje prijatelje upućivao da kupuju kod njih. Pokretač ove porodične proizvodnje ajvara je baka Slavica koja je nedavno preminula, a sada je čitav biznis nasledio njen sin Vladimir (45).

Poljoprivredno gazdinstvo Radić je lider u Pomoravlju u proizvodnji ajvara, ali i šire. To ne kažemo samo mi, nego i brojni korisnici društvenih mreža koji su očigledno probali ovaj originalni namaz i zaljubili se u njega.

Sve je krenulo pre više od deceniju, kada je pokojna Slavica poklonila svojoj prijateljici slatko od kajsija. A onda joj je donela nekoliko tegli ajvara, „čisto da proba“, kako bi joj rekla šta misli o ukusu. Onda su i prijateljica i njene kolege ostali zatečeni jer je to bio jedinstven i poseban ajvar.

Foto: Privatna arhiva

Slavičin sin Vladimir priča za Nova.rs kako je od tog, sasvim neplaniranog događaja, nastao biznis od kojeg danas žive.

„Sve je počelo neplanirano da se širi, od te jedne male teglice, pa preko pet-šest, najviše deset, stigli smo do neverovatnih 10.000 tegli koje godišnje pripremimo. Ponosan sam na moju majku, a siguran sam da je i ona na nas jer smo svi deo ovoga – od moje supruge Ane, koja nas promoviše na društvenim mrežama, do ćerki Mine i Ive koje mi pomažu u svakom poslu vezanom za našu proizvodnju“, ponosno ističe Vladimir.

PROČITAJTE JOŠ:

Radići su nasledili recept za ajvar iz mesta Sikirica kod Paraćina i od tada, čuvaju ga kao oči u glavi.

Foto: Privatna arhiva

„Nije što ga mi pravimo, ali zaista je sjajan“, hvali se Vladimir koji je zadobio poverenje velikog broja kupaca, a među njima i pokojnog legendarnog Siniše Mihajlovića.

„Dosta naših ljudi koji žive u inostranstvu, kupuje ajvar kad su u Srbiji. Krajem avgusta se vraćaju u svoja mesta, pa svrate kod nas. Nose za Švajcarsku, Austriju, Italiju, Nemačku… Nose ajvar po celoj Evropi. Mi, recimo, dosta šaljemo za Beč jer je najlakša veza. Nosimo za Grčku u Solun jer tamo imamo dosta kupaca i to su uglavnom ljudi koji su studirali u Nišu. Ima i doktora, profesora kojima smo omiljeni. Jedan doktor je načelnik ginekologije Kliničkog centra u Solunu, to su neki naši stalni kupci“, priča Vladimir.

A legendarnog fudbalera Vladimir je upoznao pre nekoliko godina, kada mu je ponudio svoj ajvar.

„Njega sam upoznao pre šest-sedam godina u Torinu na Sajmu. Gledali smo tamo i utakmicu, bili smo fascinirani njim, ali i on nama. Raširio je našu priču o ajvaru svojim prijateljima u Novom Sadu i od tada imamo te kupce. Jedan njegov prijatelj je baš sada poručio 70 tegli“.

Radna sezona od marta do decembra

S obzirom da im ajvar, kao što smo već istakli, nije jedini specijalitet, Radići svoju „radnu sezonu“ počinju početkom marta, a završavaju je, tradicionalno, 1. decembra.

Foto: Privatna arhiva

„Sa jagodama otvaramo sezonu. Pravimo džem, sirup i slatko. Onda stiže sledeće voće, recimo šljiva, pa i od nje pravimo sve što možemo, zatim bela trešnja koja je izuzetno tražena. Proizvodi od nje su jako ukusni, međutim ove godine je nije bilo, tako da nismo imali za prodaju ništa od nje. Onda pripremamo slatko od zelenih oraščića. To retko ko pravi, tako da mi već godinama unazad imamo svoje mušterije. Onda stiže kajsija, pa višnje, zatim zova i fenomenalni sok“, nabraja Vladimir.

Nijedna voćka, kao ni paprike, nisu njihove, ali kako su godinama na ovom terenu, već imaju svoje dobro isprobane dobavljače.

„Nažalost, sve kupujemo. Imamo neke stalne dobavljače, od njih uzmemo tu količinu koja nam treba i od nje pravimo priuzvode, ne nešto preterano puno, ali sasvim dovoljno za one stalne mušterije i eventualno teglu-dve da se nađe kod kuće, kada nam neko dođe za ajvar, pa ako neko zatraži“.

Foto: Privatna arhiva

Kako izgleda proizvodnja ajvara

Pre nekoliko dana, Vladimir je doneo kući veću količinu paprika, tako da su svi članovi porodice plus još četiri žene kojima plaćaju, u zajedničkom poslu.

„Paprike pečemo na plotnama nekoliko šporeta smederevaca, zatim ih tako vruće ostavimo da prenoće u kesama. Sutradan ih ljuštimo i prebacujemo u propusne džačiće, a kad se ocede tokom druge noći, sutradan sledi mlevenje, upržavanje u šerpi i pasterizacija u tegle“.

Kao i u svakom biznisu, tako i u ovom ima dosta troškova. Ipak, Radići su zadovoljni jer proizvodnjom ajvara imaju za normalan život.

Cena tegle je 750 dinara, samo 100 dinara više u odnosu na prošlu godinu.

„Mislim da je dobra cena i za kupce i za nas. Vidim da neki prodaju ajvar i za 1.000 dinara. Ali mislim da je bolje da za te pare kupe kilogram mesa. Sa cenom od 750 dinara, svi budu zadovoljni. Što se tiče troškova, ima ih. Prvo moramo da nabavimo drva. Zatim da kupimo tegle i poklopce. A onda ono glavno – paprika, pa, ulje, so, šećer.. Dok platimo ženama koje nam pomažu, zatim gorivo da se ode do Paraćina za tegle, u Leskovac po papriku… Nakupi se.. Zato gledamo da sve to uklopimo i da bude što manji trošak. Bogu hvala, za sada se uklapamo. Ne bismo radili da nema za nas. Meni je najbitnije da kupci budu zadovoljni kvalitetom ajvara, ali naravno, da bude i za nas“.

Foto: Privatna arhiva

Srećna okolnost koja Radićima puno znači je i sama lokacija njihovog domaćinstva – svako ko ide za Niš, prođe kroz Veliku Planu i svrati kod njih, pa makar na doručak.

„Naša kuća je od autoputa 700 metara. Dosta ljudi svrati da vidi naše proizvode, pa ako čovek uzme ajvar, on pored kupi i 4-5 tegli sirupa, džema ili slatkog. Mi ga častimo neku teglu, on bude zadovoljan, a i mi. Oni koji nas poznaju, najave se da dolaze, pa poruče vruću pogaču, a bude i sira, jaja, ajvara, malo suvog mesa, stavimo na sto, oni zameze, a dosta njih to voli“.

Dodaje da se najviše traži ajvar, ali ne zaostaju ni džem od kajsije i džem od šipurka. Sve traženiji su, podvlači, pekmezi bez dodatog šećera.

Za kraj razgovora poručuje da svako ko želi, može da otpočne biznis, ali da su potrebne tri stvari: volja, plan i porodica.

„Bez porodice ništa. Samo zajedno možemo da stvorimo nešto“, priznaje Vladimir.

BONUS VIDEO: Šabački ajvar nikad papreniji!