Oglas

Ivan Mrđen iz Australije za Novu: Kako sam pokušao da budem najstariji live izveštač sa finala AO 2026
Ivan Mrđen

Ivan Mrđen iz Australije za Novu: Kako sam pokušao da budem najstariji live izveštač sa finala AO 2026

02. feb. 2026. 10:20

Za sve je, u stvari, kriv moj prijatelj i zamenik na preferansu utorkom Peđa Dragićević, koji mi je uz prethodni tekst poručio: “Nadam se da izveštaj sa finala nećemo čekati 24 časa!?” Zbog toga sam odlučio da makar moje čitaoce na Fejsbuku uživo izveštavam, što mi, bez izgleda zauvek izgubljenog laptopa, nije bilo nimalo lako. Plus činjenica da sam, osvrnuvši se oko sebe u novinarskoj loži “Rod Lejver arene” primetio da se tim poslom uglavnom bave znatno mlađe koleginice i kolege.

Oglas

U tom smislu mislim da su svi koji su prvi ovogodišnji gren slem turnir pratili preko našeg portala bili više nego dobro informisani, zahvaljujući energiji, trudu i sjajnom poznavanju tenisa kolege Miodraga Dimitrijevića. 

*     *     *

Svoje “live izveštavanje” započeo sam još u tramvaju na liniji 70, kojim sam iz Doklendsa, gde živi ovdasnja filijala naše velike porodice, skoro pune tri nedelje svakodnevno dolazio u Melburn park. Igrom slučaja pored mene su sedele četiri devojke i svo vreme čavrljale na španskom. Već negde posle dve, tri stanice primetio sam da one uopšte ne pominju ni tenis, ni Karlosa Alkaraza, uobičajene devojačke priče…

One imaju vremena za sve, razmišljao sam. I uopšte ih se ne tiče što neko ko ima više godina nego sve one zajedno predstojeći meč doživljava kao možda poslednju veliku priliku da jednu čudesnu sportsku priču definitivno zaokruži kao legendu.

One imaju vremena za sve, a nama, meni u krajnjoj liniji, vreme polako ističe. Dok smo čekali da počne Novakovo 11. finale ovde u Melburnu preneo sam taj utisak kolegi Dimitrijeviću, a on je samo dodao kako su Španci srećni, jer su imali Rafu Nadala dvadeset godina, a sad ih čeka još isto toliko sa Karlitom. 

*     *     *

Ne znam koliko sam uspeo u nameri da makar za moje čitaoce i prijatelje sa Fejsbuka uživo “prenosim” ovo istorijsko finale, ali kad sad pogledam tih pet kratkih objava vidim da sam nekako uspeo da uhvatim sve najvažnije sekvence, of course uz više nego lični doživljaj zbivanja na terenu.

UŽIVO IZ MELBURNA - Samo za moje prijatelje

Peti put na Australian openu, četvrto finale u "Rod Lejver areni ". Zbog želje da obiđem Novakove navijače u Melburn parku, koji će ovaj istorijski meč posmatrati na nekom od velikih ekrana, umalo sam ostao bez mesta u Medija loži. Tu sam, neću da vas zamaram, samo nekoliko slika za zagrevanje. 

UŽIVO, POSLE PRVOG SETA - Idemo...

Pita me Fejsbuk o čemu razmišljam, a kako da napišem da posle ovog nestvarnog prvog seta ne znam o čemu da mislim. I da budem iskren, ne smem još da na to mislim. A čovek igra…

TAMNI OBLACI NAD RLA - Slika koja govori više od reči

Drugi set. Alkaraz dobija, a tamni oblaci prekrivaju nebo nad "Rod Lejver arenom". Biće teško da se vrati ona Novakova igra iz prvog seta. Ali...

TREĆI SET, IZ POZADINE - Veliki ekran, uz navijače iz parka

Treći set posmatram zavaljen u fotelju, na ogromnom ekranu u Medija centru. Nećete mi verovati, ali stolice u "Rod Lejver areni" su prilično neudobne, posebno za nekog sa osetljivijim kukovima i kolenima. 

Ovako imam sliku kao da sam na terenu, a zvučna podloga su mi uzdasi i aplauzi Novakovih navijača koji su ispunili prostor oko arene. Alkaraz opet napravio brejk, izgleda da se ona priča iz prvog seta neće nastaviti...

MOŽDA POMOGNE ŠTO VIŠE NISAM TAMO - Nada umire poslednja 

Pitao me moj prijatelj Saša Lazić da li sam još u RLA. Kaže, ako nisam da se kladi na Novakovu pobedu.

Pa, da probamo i to, da ovaj baksuz ode ne samo iz arene, nego i iz Melburn parka. Nada umire poslednja, s tom mišlju nekoliko hiljada naših ljudi i dalje prati meč ispred arene i bučno pozdravlja svaki uspešan potez čoveka koji im je, posebno ovde u Australiji, ulepšavao život i činio ih ponosnim u proteklih skoro dve decenije. 

*     *     *

Ostalo je istorija, pardon sudar dve istorije kako sam napisao pre nekoliko dana. Sa jednom je Novak uspeo da se izbori u polufinalu protiv Janika Sinera, pred drugom je morao da se pokloni. On je pokazao da ga ne treba ni opisivati, ni potcenjivati, možda mu se tokom ove godine negde u Parizu, Londonu ili Njujorku kockice jos jednom slože tako da se pojavi nada, poput ove u Melburnu, ali meni je žao što ovaj tekst ne mogu da završim sa mojom omiljenom porukom: “Idemo dalje!”

Tu prvenstveno mislim na ovog, najstarijeg live izveštača sa nekog gren slem finala.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare