Neda Todorović, Foto: Marko S. Todorović

Na pešačkom prelazu, na Bulevaru, vidimo čudan par: on, u majici bez rukava iako je prohladno, pokazuje tetovirane mišiće. Ona, sa frizurom a la Madam Pompadur, liči na Ejmi Vajnhaus. Primetili su i oni nas, pa kad smo se mimoilazili on nam se obraća: ‘’You are so beautiful people’’.

Poznat mi je taj običaj Njujorčana da vam kažu kada na vama vide nešto što im se svidi. Ne znam šta su to videli na nama, na ovom uzrastu, kako voli da kaže Zdravko. Epitet lepo, rado izjednačim sa terminom – dobro. Ako su u nama prepoznali dobre ljude, to je najveća pohvala. Sigurno su i oni bjutiful pipl, uzvraćam komliment.

Među temama na mom fejsbuku, u trenutnom zatišju pandemije, dominiraju one koje šalje bjutiful pipl: operska diva Radmila Smiljanić svakog dana nam poželi dobro jutro drugim buketom. Mnogi šalju snimke svojih terasa, prozora, krovova koji nikada nisu bili ovako zeleni, rascvetali, mirišljavi. Ponovo smo otkrili te zapuštene, prašnjave, zanemarene prostore. Neki slikaju svoje male bašte, obližnja stabla, životinje. Ratko i Vesna nam prave zazubice snimcima Herceg Novog, koji liči na negovani park, u predsezoni, početkom juna. Pisac Vlada Pištalo šalje sliku malog ježa i precizna uputstva hranjenja…

Šta je to što u ovo doba sveopšte neosetljivoosti može još da nas gane? Priroda. Njena harmonija. I, običan, topao ljudski gest. Kad Novak dečaku iz gledališta pokloni reket. I, nesputana radost tog dečaka.

Znala sam da posle pandemije ništa više neće biti isto. Za vreme prisilnog tajmauta mnogi su shvatili vrednost i veličinu prirode. Njenu veličanstvenost i lekovitost kao poslednju odbrana od onih koji zarad brzog, ličnog bogaćenja bezdušno seku šume, zarobljavaju rečice, prljaju zemlju i vazduh, zagađuju plodno tlo, istrebljuju biljne i životinjeske vrste, nemilosrdno i kratkovido betoniraju svaku travku. Slažem se sa muzičarom Darkom Rundekom koji poručuje da je neophodno dati prostora divljini da spontano počne lečiti planetu i prirodnoj ljudskoj dobroti i zajedništvu da počnu lečiti društvo. Ne slažem se sa onima koji zelene pokrete ocrnjuju da su politički. Zeleni ustanak je ono što preduzimamo u ime svoje dece i unuka. Ne samo svoje, nego i njihove. I Kinezi su doneli zakonske mere da očiste svoju teritoriju pa zato i izvoze prljave tehnologije a jaknama prekrivaju objektive kamera da se to ne vidi.

Ulazim u taksi u Dušanovoj ulici. Iza nas je ogroman džip marke Mercedes. Vozač nestrpljivo pritiskuje sirenu više puta. Pretiče nas, otvara prozor, sasipa gomilu uvreda. Njemu se žuri, pa on je moćan kao njegov motor, ko smo mi da ga usporavamo? Taksista I ja komentarišemo toliku iskompleksiranost. Zahvaljujem mu se na vožnji, malo ga častim. Na čemu, pitam ga. Retko mi u taksi uđe vaspitana mušterija koja izgovara molim vas, budite ljubazni i hvala.

Bjutiful pipl.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar