Predstava Tiho tece Misisipi Zrenjanin Milos Petrovic Trojpec
Miloš Petrović Trojpec predstava Tiho teče Misisipi Foto:Nenad Mihajlović/Nova.rs

"Mene je Bjela znao odavno, jer sam u seriji “Montevideo” igrao Francuza, pošto znam francuski jezik, tako da naše poznanstvo postoji odavno. Prošlo je nekoliko godina od uloge Francuza koju sam igrao u seriji „Montevideo“, kada su "Senke nad Balkanom" došle. Jednostavno me se setio za Stavru i dodelio mi ulogu. U tom trenutku sam već imao ugovoren posao u Dubaiju, manje-više sam odustao od glume, po ko zna koji put", priča u intervjuu za Novu glumac Miloš Petrović Trojpec kako je dobio prvu veliku ulogu.

Mladi glumac Miloš Petrović prvu veliku ulogu imao je u seriji „Senke nad Balkanom“, a širu popularnost stekao je ulogom u filmu „Južni vetar“. Ipak, njegov put pd momka koji je postavljao hidroizolaciju do jednog od najangažovanijih mladih glumaca nije bio ni brz ni lak.

PROČITAJTE JOŠ

Da li je gluma izabrala vas ili ste vi izabrali glumu?

– Gluma mene. Ja sam zapravo bio glumac celog života u svom okruženju, a tek kada sam upisao glumu, bukvalno me je ona izabrala, lako je ona mene mogla da ostavi. Nisam ja baš zaslužio da ona mene izabere svojim zalaganjem, svojim odnosom, niti imam koga u široj familiji ko se bavio bilo kojom umetnošću. Moji su svi prirodanjaci, građevinci, elektrotehničari, iz takve sam familije. Turbulentan period srednje škole je na mene ostavio veliki uticaj. Ja sam bio u fazonu da neću da upisujem ništa, jer sam bio već srećan baveći se stvarima kojima ne treba niko da se bavi. Ali ipak probao i upisao odmah. Ostalo je istorija. Hvala Nebojši Bradiću, koji me je prihvatio na klasu.

Smatrate li da je važno da javne ličnosti govore i o mračnijim fazama svog života kako bi podstakli mlade da rade na sebi i sudelovali u tome da nauče da razlikuju dobro od lošeg?

– Skroman sam čovek, a za glumca je veoma bitno životno iskustvo i ja ga imam na pretek, posebno sve ono što sam prošao do 25. godine. Kad moje kolege i ja, više ili manje poznate, koje su više ili manje radile, sednemo za sto, vrlo dobro znamo ko je ko i šta je ko prošao.

Pre nego što ste postali glumac, radili ste i hidroizolaciju. Da li je to bio trenutak u kome ste naučili da više cenite zarađeno?

– Generalno sam odgovoran ceo život, i ja sam neko ko je lojalan i ko hoće da pomogne, pogotovo ocu ili majci. Dok sam bio u tom poslu sa hidroizolacijom, bio sam u kontaktu sa nekim svojim kolegama, jer sam tada bio diplomirani glumac. Onda sam par puta sa nekog mog posla dolazio i do studija gde sam radio. Tada sam uviđao da moje kolege zarađuju jako dobro, a pritom sam i ja njihov kolega, diplomirani glumac, a ne bavim se samo tim poslom. To je bio moj prvi osvešćujući momenat, gde je meni bilo drago, iako mi je bilo mnogo teže nego njima u tom trenutku, jer sam video da nisu svesni toga gde su i šta rade, jer je njima sve brzo došlo. Nisu morali mnogo da čekaju, da mnogo odustaju, a da se na kraju bude uporan da biste do nečega došli. I onda da kažete: ”Hej, srećan sam što sam ovde. Hvala ti Bože, što sam ovde, sada znam da cenim to gde sam.” Ali, da budem potpuno iskren, dešava mi se da kako sam krenuo dosta da radim, zadnje 3-4 godine, počinjem to da zaboravljam i prekorim sebe. Vratim sebe u mislima gde sam bio. Nisam ja svojim kolegama tada sudio, nego sam sebe hrabrio, da iako je meni teže nego njima, imam neki benefit od toga, mentalni. A sada mi se dešava da uhvatim sebe u nekom nezadovoljstvu, a zapravo radim posao koji sam priželjkivao i namučio sam se da dođem do njega, jer mi ga niko nije dao ni poklonio, već sam morao dosta da zaorem da bih došao do ovde gde se sada nalazim. Ne osuđujem drugoga i nikada ne treba suditi drugima, jer nikada ne znaš – možda dođeš upravo u tu situaciju, postaneš isti kao u tom trenutku kada si osuđivao. Tada uhvatim sebe i prekorim se.

Devojke vas smatraju privlačnim, a vi kao da to ne primećujete…

– To je prva velika uloga. Ja sam prvi sa svoje klase snimio film “Šišanje”, u trećoj godini studija. Moj dalji put je bio dosta sputan raznim stvarima. Izgubio sam dosta godina i na poslu sa hidroizolacijom, i posle kada se raspao taj posao, ja sam prolazio kroz kastinge. Vidiš da nema nikakve poente, da nikada nećeš ništa dobiti. Već posle 5. kastinga si svestan da to neće da se desi. I onda ponovo dižem ruke, pa počinjem da izučavam trenerski sport i završavam tu licencu. Mene je Bjela znao odavno, jer sam u seriji “Montevideo” igrao Francuza, pošto znam francuski jezik, tako da naše poznanstvo postoji odavno. Prošlo je nekoliko godina od uloge Francuza koju sam igrao u seriji „Montevideo“, kada su „Senke nad Balkanom“ došle. Jednostavno me se setio za Stavru i dodelio mi ulogu. U tom trenutku sam već imao ugovoren posao u Dubaiju, manje-više sam odustao od glume, po ko zna koji put. To je bio avgust, a ja krajem septembra treba da idem za Dubai. On me početkom avgusta zove, a ja imam kupljenu kartu.

Koliko ste svesni činjenice da vas devojke smatraju zavodnikom?

– Apsolutno ne. Ja sebe ne smatram zavodnikom. Upravo možda to ide iz kontrapsihologije, znate zašto su niži ljudi uvek prgavi i glasni, a visok čovek koji može šamarom nekoga da ubije tih. To sam ja barem primetio u svom okruženju da su viši ljudi smireniji, a niži nešto prgavi. Možda me zbog toga i smatraju, jer ja sebe ne smatram.

Imate li vremena za ljubavni život pored poslovnih obaveza?

– Vrlo malo. Iskreno, u ovom trenutku kada je ovakava situacija sa poslom, nisam neko ko odbija i volim da prihvatim, pa i da preteram. Sada mi je u fokusu karijera i posvećenost pozorištu. Ali da se razumemo – nisam u celibatu. Sada samo nemam mnogo vremena da se posvetim dušom suprotnom polu.

Kakvi su vam planovi u narednom periodu, na čemu trenutno radite i gde će publika moći da vas vidi?

– Od maja smo krenuli da snimamo drugu i treću sezonu serije „Klan“, što uveliko traje. To mi je glavna preokupacija što se snimanja tiče, jer mi „Klan“ bukvalno nije ostavio nimalo slobodnih termina za nešto drugo. Zbog njega sam izgubio i snimanje „Tajne vinove loze“. U pozorištu me u oktobru čeka nova premijera, “U raljama života”, u režiji Andreja Nosova. Sada krećemo sa probama. Što se tiče snimanja, otpadali su mi projekti jer me je „Klan“ zaposeo. Sad sam „Klanov“ i ničiji drugo. Ima jedan dipolomski projekat krajem godine, još nemam detaljne informacije, ali ću igrati sa Miodragom Radonjićem neke dve glavne uloge. Jako je dobar scenario i jako dobra priprema, radujem se tome.

Bonus video

Ovacije za Dragana Bjelogrlića na beogradskoj premijeri „Nečiste krvi“

Pratite portal Nova.rs i na društvenim mrežama InstagramFejsbuk i Tviter.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare