Foto:Screenshot/Facebook/Puls Asfalta

Vođa ozloglašenog, ali tajnovitog klana, bio je Sredoje Šljukić Šljuka, koji je bio najpoznatiji i najprepoznatljiviji lik ove kriminalne grupe, frontmen i zaštitno lice do svoje smrti, 27. septembra 2002. godine. Reč je o "zvezdarskom klanu", koji je svojevremeno "harao" Beogradom.

Lukav, oprezan i nemilosrdan Sredoje Šljukić, koji je izašao kao pobednik iz mnogih uličnih sukoba, platio je cenu prijateljstva sa Ljubišom Buhom Čumetom, nekadašnjim vođom „surčinskog klana“ i svedoka saradnika u postupcima protiv ozloglašenih Zemunaca. Iza njegove likvidacije stajali su Zemunci, a u njega su navodno pucali Mile Luković Kum i Sretko Kalinić.

Ubistvo je izvršeno po „zemunskom receptu“. Šljuka se nalazio u „audiju“, zajedno sa svojim bratom od strica Zoranom Šljukićem i telohraniteljem Veliborom Ćirovićem. Njegov automobil je bio lako prepoznatljiv zbog specifične registracije „BG-77-72“, što je bio datum i godina Šljukinog rođenja, 7. jul 1972.

Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Na auto-putu su ga pretekli i saterali u zaustavnu traku i dok mu je jedan automobil preprečio put, iz onog koji je stao pored njega, na auto-putu u blizini Sava centra, otvorena je paljba iz dve automatske puške. Ispaljeno je između 30 i 40 hitaca.

Šljuka je ubijen na mestu, dok je njegov rođak Zoran smrtno ranjen i ubrzo je izdahnuo. Telohranitelj se sagnuo i sakrio na zadnjem sedištu i to mu je spasilo glavu. Brzo kao što su se pojavili, napadači su isto tako i nestali. Ubrzo je došla patrola policije koja je čula rafale, ali policajci nisu ni pokušali da stignu napadače.

Ćirović je tada seo na vozačko mesto i prevezao Šljukiće do Urgentnog centra, ali je za obojicu bilo kasno.

Zbog načina izvršenja likvidacije iz policije se odmah moglo čuti da iza napada stoje Zemunci. Navodni motiv je bilo Šljukino prijateljstvo sa Ljubišom Buhom Čumetom, a pucači su bili Sretko Kalinić i Mile Luković zvani Kum, udarne pesnice „zemunskog klana“, čiji članovi su bez milosti likvidirali svakoga za koga bi posumnjali da održava bilo kakve veze sa njihovim krvnim neprijateljem i kasnijim krunskim svedokom u postupcima protiv njih – Čumetom.

Foto: Mup Srbije

Tako je Šljuki, čoveku koji je nadživeo brojne ozbiljne neprijatelje, glave došao jedan prijatelj.

Sredoje Šljukić Šljuka je slovio za vođu „zvezdarskog klana“, a o njima se više znalo iz priča neprijatelja, nego što su se oni sami oglašavali. Šljuka nije delovao sam, ali su se članovi te organizacije uglavnom krili iza njega, a posle njegove smrti su tiho nestali u anonimnosti a o njima mnogo više zna policija nego šira javnost.

Šljuku su proslavili njegovi neprijatelji, iako se za njega već ranije pričalo da je sklon ekstremnom nasilju, ali i da je lukav i proračunat, kao i da ima dobre kontakte u policiji, pa i politici. Tako se svojevremeno pronela glasina da su Dušan Spasojević Duća i Mile Luković Kum, vođe „zemunskog klana“, koji su, po zvaničnoj verziji, stradali u obračunu sa specijalcima u Meljaku, likvidirani upravo zbog osvete za Šljukića.

Navodno je jedan od specijalaca, pre nego što je ispalio smrtonosni rafal u njih, rekao: „Ovo vam je za Šljuku!“.

Policija, uviđaj, uvidjaj
Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

To je možda urbana legenda, ali nema sumnje da je Šljukić imao dobre kontakte u policiji, ali i da je znao kako da izbegne ozbiljnju zatvorsku kaznu, iako je dva puta bio u istrazi u CZ-u, koje je ulično ime za Okružni zatvor u Beogradu.

Dva puta iza rešetaka

Prvi put je bio uhapšen kao maloletnik, 1988. godine, nakon što je, navodno pucao u jednog čoveka iz krateža. Ipak, za to delo nije osuđen. Drugi put je u istrazi bio 1993. godine zbog iznude i reketiranja. Njegova teritorija je hvatala i jedan deo Bulevara kralja Aleksandra, tada Bulevar revolucije. Bulevar je bio pun radnjica i švercera, što je bilo idealno mesto za reketiranje, pogotovo onih koji su i sami bili umešani u kriminalne radnje i krijumčarenje robe i zbog toga nisu imali kome da se žale.

Pročitajte još:

Šljuka je bio u sukobu sa mnogima, pa i sa rivalskom „voždovačkim klanom“. U kultnom filmu „Vidimo se u čitulji“ postoji kadar kada se Voždovčani snimaju ispred Šljuknog „poršea“, ali su vidno nervozni. Upozoravaju snimatelje da što pre krenu kako „onaj ne bi pucao sa prozora“.

Iako se kasnije često pisalo kako je Šljukić bio kukavica, to nije bilo tačno, što pokazuje i taj snimak.

Legendaran je bio njegov sukob sa Banetom Grebenarevićem, jednim od najživopisnijih i najbučnijih kriminalaca devedesetih, koji je uživao u medijskoj slavi. Njihov sukob je kulminirao u kafiću sportskog centra „Olimp“, kada su sa jedne strane bili Grebenarević sa jednim pratiocem a na drugoj Šljuka sa drugom. Počela je žestoka pucnjava, ispaljeno je mnogo metaka, a žrtva obračuna kriminala bila je devojka Tatjana Nikolić, koju je ni krivu ni dužnu pogodio zalutali metak. Za njeno ubistvo nikada niko nije odgovarao.

Grebenareviću je prvo podmetnuta bomba na prozor kuće u kojoj je živeo, ali je on ostao nepovređen. Sreća ga je napustila 1996. godine, kada je u naselju Bežanijska kosa izrešetan, zajedno sa pratiocem, prijateljem i portparolom Zoranom Šubarom. U njih je ispaljeno toliko metaka, da se automobil zapalio, a stanar susedne zgrade koji je sišao da ugasi plamen, video je u automobilu pobijene ljude.

Jedan od načina na koji je Šljuka vladao bili su i „Šljukini klinci“, grupa surovih maloletnika i podmladak „zvezdarskog klana“. Oni su „prenosili Šljukine poruke“, pa su tako 1997. godine preterali i pretukli do smrti Radovana Tapuškovića Taleta. Navodno su došli u sukob oko neke pevačice, ali je verovatnija druga verzija, da su zaratili oko vlasništva nad jednim klubom.

Šljukić se uvek kretao u panciru i sa obezbeđenjem, ali to nije sprečilo Zorana Boškovića iz Bijelog Polja da pokuša da ga ubije. Šljuka i Crnogorac su se zakačili u jednom restoranu na uglu Bulevara kralja Aleksandra i Ulice gospodara Vučića. Kada je izašao napolje, Bošković je pucao u pravcu Šljuke i njegovog obezbeđenja i ubio Veljka Radovanovića (21), a ranio drugog telohranitelja.

Karijera ovog surovog kriminalca sa dobrim vezama u policiji, na kraju su okončali još suroviji kriminalci koji su imali još bolje veze u policiji – kod Sava centra 2002. godine.

BONUS VIDEO: Hapšenje osumnjičenih za trgovinu drogom

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare