turska kafa
Foto: Ben Molyneux / Alamy / Alamy / Profimedia

Staviš vodu da provri, ubaciš par kašičica kafe, zakuvaš, vratiš na ringlu da opet baci ključ i eto jakog crnog napitka bez kog dan ume da propadne. A koliko je bitno kako ćemo zvati tu crnu kafu? Mnogima je izgleda vrlo važno da li se zove turska, srpska, domaća, grčka ili možda bosanska, jer se zbog toga vode žustre polemike.

Stara turska izreka kaže da kafa, koja se kuva u džezvi i ima karakterističan ukus, treba da bude crna kao pakao, jaka kao smrt i slatka kao ljubav.

A ako ipak odlučimo da nam je takvu, ili makar sličnu, skuva neko drugi, recimo, u kafiću? Kako je naručiti?

 

I eto povoda za veliku polemiku.

Kako je Gojko Vlaović, kolumnista lista Danas, svojevremeno rekao, u Srbiji je uobičajeno da se domaća kafa naziva turskom.

Pročitajte još:

„Na naše prostore kafa je došla sa tadašnjim turskim zavojevačima, pa ju je logično tako nazvati. Osnovni problem je u tome što neki ljudi ne umeju da izraze patriotizam na pravi način i mešaju ga sa nacionalizmom. Nabijanje na nos nekom da je kafa domaća, a ne turska je upravo nacionalizam. Patriotizam se sastoji u navijanju za reprezentaciju svoje zemlje, kada poznaješ njenu istoriju, kada voliš svoju ulicu, grad, zemlju, njene stanovnike, polja, šume, livade, reke i planine“, istakao je Vlaović.

Ipak, kažu neki da brojni sinonimi za kafu u našem jeziku jesu opravdanje da je zovemo domaćom. Teško da neko osim nas za jedan isti napitak ima toliko naziva – jutrenjača, kafa koja se pije za dobro jutro, dočekuša, koju služimo gostima kad ih dočekamo, kajmaklija, ona sa dosta pene, čuvena sikteruša koja je znak gostima da je vreme da idu.

Ipak, i ono „domaća“, izgleda, ima svoja ograničenja.

Čini se onda da je sva zavrzlama u karakterističnom načinu pripreme ovog magičnog napitka koji svojataju mnogi narodi, posebno na Balkanu.

Znamo već koliki je greh u Grčkoj zatražiti tursku kafu i obrnuto. Ali koga još zanima što su kafu prvi uzgajali Arapi na području današnjeg Jemena, da su je tamo u 15. veku gajili monasi, odakle se vek kasnije proširila na Bliski istok, Persiju, Tursku, pa i na naše prostore.

Pa kad je već svako sprema onako kako najviše voli, valjda svi oni koji je piju imaju i slobodu da je zovu kako žele, recimo, vizantijska kao u Vrnjačkoj Banji. Ali i da ih zbog toga ne diraju.

 

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare