Iako štednja u Srbiji često deluje kao misaona imenica, naročito uz sve veće troškove života, pitanje lične penzije i finansijske sigurnosti u starosti postaje sve aktuelnije – posebno među mlađim generacijama koje sve manje veruju da će moći da se oslone na državni penzioni fond.
Prema preporukama finansijskih savetnika, idealan cilj jeste da do 30. godine imate ušteđeno najmanje onoliko koliko zarađujete godišnje. U Srbiji, to znači da neko ko mesečno zarađuje oko 80.000 RSD neto (što je trenutno prosečna plata), godišnje ima prihode od oko 960.000 RSD. Dakle, ciljna ušteđevina do tridesete bila bi oko milion dinara.
Upravo taj iznos predstavlja osnovnu tačku iz koje se dalje gradi finansijska stabilnost. Kako starite, iznosi koje bi trebalo da uštedite postaju sve veći. Primera radi:
Istraživanja pokazuju da više od polovine građana Srbije nema ušteđevinu. Prema podacima Narodne banke Srbije, prosečan iznos štednje po stanovniku je oko 1.200 evra, ali većina tog novca potiče od starijih generacija i ljudi sa stabilnim zaposlenjem u državnom sektoru.
Mlađi od 35 godina najčešće nemaju ni rezervu za tri meseca života, što je osnovna preporuka svakog ličnog finansijskog plana.
Trenutno prosečna penzija u Srbiji iznosi oko 45.000 dinara, dok minimalna potrošačka korpa prelazi 50.000 dinara. Ako nemate dodatne izvore prihoda – štednju, dodatnu imovinu ili privatni penzioni fond – vrlo verovatno nećete moći da obezbedite pristojan život u starosti.
Ako želite da imate mogućnost ranijeg povlačenja iz radnog života (recimo sa 60 godina), trebalo bi da počnete da štedite već u 20-im. Idealno bi bilo da mesečno odvajate barem 10% svojih prihoda, a još bolje 15–20% ako vam to finansije dozvoljavaju.
Saveti za početak:
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare