ranko pivljanin
Ranko Pivljanin, Foto: Promo

...Berija nikad ne bi dobio posao. Taman čovek pomisli kako je u onome što se trenutno zove Skupštinom Srbije dosegnuta poslednja kota dna i da dublje ne može, nađe se neko da otvori nove radove u tom pravcu i krene da kopa. Juče je ka tim donjim horizontima zakoračio Nebojša Bakarec, jedan od otpadaka Koštuničinog DSS-a i primerak političke sitneži i piljevine koja u nekom trenutku shvati da se na političkoj berzi bolje kotira vernost gospodaru - makar bio i najgori, nego ideologiji - makar bila najispravnija. Onda to saznanje postaje njegovo političko vjeruju i mera unosnog konvertitstva iz čega se rađa refleks udvorištva.

Upravo izlazeći u susret tom refleksu, a u oštroj konkurenciji autentičnih skupštinskih apologeta Velikog Vođe, Bakarec je otišao korak dalje (dolje). Raskrinkao je još jednu od velikih zavera protiv Gospodara koju su kovali Saša Vukadinović, bivši načelnik BIA i Dragan Đilas, naprednjački arhineprijatelj, kralj lopova i najbliži rod crnog đavola, ali preporučio kako bi trebalo sa zaverenicima.

A gde ih je to, u mračnim apisovskim namerama, ulovilo nedremano oko Šerloka Bakareca? Nećete verovati, na terasi nekog kafića u Trstu kako uz kafu planiraju, ne smemo ni da pomislimo šta, jer je moguće da je Bakarec u stanju i da čita misli onih koji ne ustaju i ne stoje mirno na pomen imena njegovog aktuelnog pokrovitelja.

Ali ono što mi ne smemo, on sme i može. „Šta je drugo nego kovanje zavere sastanak bivšeg šefa „Bie“ i tajkuna… “, reći će egzaltirano najpoznatiji skupštinski recitator koji je onomad, za potrebe slavljenja vlasti i Gospodara, iskoristio i stihove najpoznatije pesme Laze Kostića „Santa Maria della salute“. Pa će oni tako „zvezdama pomeriti pute, suncima zasut’ seljenske skude…“ i tako redom, dok duhovi (a s njima, valjda, i Đilas i kompanija) ne polude.

Ovaj put Bakarec nije bio pesnički nastrojen, već vrlo prozaičan, ali i preteći:

„To što je uradio bivši šef BIA je krajnje neprofesionalno i nedopustivo u profesionalnim obaveštajnim odnosima. Inače, zamislite da se bivši šef FSB-a sastaje sa Navaljnim. Znate kako se to rešava u Rusiji, pa to se rešava u Rusiji tako što te više nema.“

Sve je jasno u ovoj alegoriji – i ko je srpski Navaljni i šta s njim radi bivši šef tajne službe i šta bi valjalo preduzeti, jedino nije jasno da li ovde treba streljati/otrovati/u Sibir prognati Sašu Vukadinovića ili Dragana Đilasa ( sa dvoje saradnika) ili sve zajedno plus konobara koji ih je služio.

Iako često u disbalansu sa čistom svešću, sumnjamo da veseli zastupnik „konačnog rešenja“ nije bio svestan stupidnosti svog konstrukta i težine izgovorenih reči sa skupštinske govornice, već je samo ćiftinski lukavo izračunao kako je šteta naneta normalnosti i dignitetu visokog doma (sic!) u koji je pripušten, vredna njegovog udvoričkog profita kod Gospodara čija se propagandna agenda velikim delom oslanja na izmišljena zavereništva i atentatorstva. Mali sluga je rekao upravo ono za šta je siguran da će se gazdi svideti, da će mu to biti zabeleženo i uzeto u obzir pri sledećoj podeli karata, a prizivanjem „kratkog postupka“ želeo je da potcrta stepen svoje odanosti i spremnosti da prema neprijateljima bude nemilosrdan i surov.

Računa da je ovim udario još jednu Baka(recku) i da će njegov somnobulni preludij za nove plotune uvek spremne i raspomamljene tabloidne artiljerije, znati da se ceni Tamo Gde Treba.

Međutim, i da Bakarec nije potegao za „ruskim metodama“ u obračunu sa političkim protivnicima, uradio bi to najposle, u toj i takvoj Skupštini, neko drugi i ne sumnjam da ima onih kojima je krivo što se oni nisu setili, nego im je slavu odneo jedan politički prebeg. Naime, to opskurno društvo koje je onaj što ih je selektovao i za njih osvojio mandate u startu oročio, svoju jedinu svrhu vidi u beskrupuloznoj satanizaciji opozicije koje nema u skupštinskim klupama i to su doveli do krajnjih granica ali i otužne groteske. Jednostavno, došlo se do toga da je sve postalo predvidivo i zamorno i moralo se preći na novi nivo igre, ubaciti zanimljiva i nepotrošena mantra a poziv na egzekuciju bio je logičan nastavak višemesečnog unisonog skandiranja protiv „tajkuna Đilasa“.

Onaj maher, moglo bi se reći doktor, političke trgovine i ostalih marifetluka na mestu predsednika te i takve Skupštine nije našao za shodno da Bakarecu skrene pažnju na teške i neprimerene reči, a kad je opomenut od strane ovih koje bi trebalo „da ih više nema“, rekao je kako Bakarec nije nikome pretio, upadljivo izbegavajući da ponovi njegove reči. Onda bi se dobro videlo da pretio jeste.

Ovde gde se svaka kretenska objava neke anonimne budale sa društvenih mreža na račun Vučića i kompanije tumači kao direktan pucanj ili, bar, atentat u najavi i razvlači danima, krajnje nepriličan i preteći govor jednog narodnog poslanika izgovoren pred milionskim auditorijumom se prenebregava i relativizuje.
Šta je sledeće? Da političku borbu iz faze katranisanja, lepljenja perja i fekalijskog peintbola podignemo na nivo istinskih obračuna, to jest da se princip „nema čoveka, nema problema“ počne primenjivati bez da o tome trabunjaju bakareci i njemu slični?

Osim toga, živopisni N.B. je napravio štetu i svom gazdi koji će, najverovatnije, Rusima, u koje se kune i od kojih prosi vakcine, sada morati da objašnjava šta je to mislio njegov poslanik govoreći o „ruskim metodama“ u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da li je to Bakarec rekao kako ruska vlast bukvalno eliminiše protivnike za šta je već optužuju na Zapadu i drže je pod sankcijama?

Verovatno će im reći: ma, pustite, budalu! I dobiće odgovor: ali mi budale ne puštamo, naročito ne u Skupštinu.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare