Foto: Nova.rs

"Kada sam krenuo da se osećam baš loše, izmerio sam temperaturu i video da imam 38. Uplašio sam se. Otišao sam u privatnu ambulantu da uradim brzi test koji se ispostavio kao pozitivan. Rekli su mi ljudi da ti testovi onda nisu merodavni, pa sam išao u Kovid ambulantu - u koju nisu mogli da me prime. Bila je užasna gužva i bilo je haotično", objašnjava za Nova.rs glumac Stefan Usiljanin, prepričavajući svoje iskustvo u Kovid ambulantama u Beograd.

Mladi glumac Stefan Usiljanin, domaćoj javnosti najpoznatiji po svojoj ulozi Žakline, koju je sam kreirao u svojoj monodrami „Žaklina, žena iz naroda“, govorio je za Nova.rs o svojoj borbi sa koronavirusom. Kako je ispričao, danas je deveti dan otkako je saznao da je pozitivan, a vreme provodi u kućnoj izolaciji.

PROČITAJTE JOŠ

„Danas je deveti dan otkako sam pozitivan na koronavirus. Dobio sam jedne večeri temperaturu. Odnosno, osetio sam da se nešto dešava sa mnom – nisam imao energije, niti elana. Pomislio sam da sam se prehladio jer sam bio u gomili obaveza i radio na nekim raznim projektima. Međutim, kada sam krenuo da se osećam baš loše, izmerio sam temperaturu i video da imam 38. Uplašio sam se. Otišao sam u privatnu ambulantu da uradim brzi test koji se ispostavio kao pozitivan. Rekli su mi ljudi da ti testovi onda nisu merodavni, pa sam išao u Kovid ambulantu – u koju nisu mogli da me prime. Bila je užasna gužva i bilo je haotično“, objašnjava Stefan za Nova.rs i dodaje:

„Onda su me iz te jedne Kovid ambulante poslali u drugu. Tamo su me primili. Rekli su, došla Žaklina, ima virus“, rekao je on kroz smeh.

„Tamo su mi uradili test, izvadili mi krv. Test je bio pozitivan, a krvna slika dobra. Dobio sam terapiju, neke vitamine, savetovali su mi da mirujem i da se izolujem kod kuće. U svoj toj frci i jurnjavi i iščekivanju da li sam pozitivan ili ne, iznenadilo me je to što su ljudi želeli da se slikaju sa mnom ispod Kovid ambulante. Bila je gomila ljudi, nisu svi želeli da se slikaju, ali me je iznenadilo da neko uopšte jeste. Bila je gužva i neki od njih su me prepoznali. Morao sam da ih odbijem. Ne znam ni da li sam pošao ni da li sam došao, a ne da se fotkam sa ljudima. U sred te muke ljudi se ponašaju kao da je sve normalno – ali nije, moramo da se lečimo i da se čuvamo“, nastavio je mladi glumac:

„Nakon toga sam imao temperaturu još nekoliko dana. Sada je nemam. Osećam se dobro. Ne izlazim iz stana, izolovan sam. Čuvam i sebe i druge. Nije mi jednostavno, osećam se kao u zatvoru. To izgleda jezivo. Ja sam inače non stop bio napolju, što zbog posla, što zbog privantog života, a ovo sada je za mene čista robija. Nadam se da će se situacija uskoro popraviti na globalnom nivou.“

Kako kaže, ova godina mu je generalno bila dobra, za razliku od mnogih drugih glumaca u Srbiji koji su imali problema da izađu na kraj sa gašenjem pozorišta i gubitkom posla.

„Hvala Bogu, imao sam posla ove godine. Premijera moje monodrame je bila u februaru, baš na moj rođendan. Ja sam od tada imao posla i radio sam neke razne stvari, uz pauze. U Kruševcu sam imao poslednju predstavu u novembru, sve je bilo pod merama predostrožnosti. Dobio sam i neku ulogu u filmu u režiji Marija Glamazića, snimanje će krenuti u januaru. Ja ne mogu da se žalim na ovu godinu, jer u mom slučaju, bilo je sve dobro – imao sam posla, ljudima se dopala predstava „Žaklina, žena iz naroda“, ja sam zadovoljan“, objasnio je on za Nova.rs.

Kada je u pitanju njegov lik, Žaklina, koja je inače poznata i na društvenim mrežama, Usiljanin je objasnio da se ne boji reakcija okoline. Kaže da je u pitanju zdrav šumadijski humor.

„Većina ljudi ima predrasude prema nekim stvarima. Ja nikada nisam živeo po pravilima. Ne volim pravila i standard. Volim da radim nešto što retko ko radi. Moj posao je takav, moja profesija je takva. Ja živim za transformaciju. Mi glumci smo večita deca koja se čitavog života igraju sa likovima. Mi igramo tuđe sudbine, ne naše. Mi predstavljamo nečije sudbine čije lično ne znamo. Donosimo takve živote ljudima i dajemo im to da vide. Ja ne kažem da moj lik – Žaklina – ne liči na mene. Imamo mi mnogo zajedničkih stvari, ne bih mogao da je iznesem tu ulogu da nemamo zajedničku nit“, objasnio je on za naš portal i dodao:

„Znao sam da će ljudi da zavole taj lik. To je zdrav, šumadijski humor. Želeo sam da predstavim žene sa kojima sam živeo. Bio sam okružen takvim ženama na selu. Nisam se plašio reakcija. Ja kao glumac moram da odigram svaku ulogu, bavim se time, jedem taj hleb, moram da iznesem to što glumim. Prezadovoljan sam kako su ljudi to dobro prihvatili. Ne samo u Srbiji, već i u dijaspori. Dobio sam pozive za gostovanje u Beču i Parizu, ali je korona sve stopirala.“

„Osećam veliku odgovornost prema ljudima koji me prate. Ja nikoga ne prozivam, nikoga ne omalovažavam, niti pričam o aktuelnim temama. Ja se ne bavim aktuelnostima. Radim nešto što je možda zaboravljeno i što će ljude malo vratiti unazad. Svako od nas poznaje makar jednu Žaklinu i makar jednu ličnost koja je kao ona. Najveći honorar koji mogu da dobijem su osmesi na licima publike“, zaključio je za Nova.rs.

Tokom razgovora, sve vreme je pričao na šumadijskom akcentu. Kaže da je na njega ponosan.

„Ja se ne stidim svog akcenta. Ja sam zadržao svoj akcenat koliko god sam mogao. Rođen sam u Kraljevu i moji ljudi govore tim akcentom. Uopšte ne težim da govorim beogradskim akcentom, ne težim da se prilagodim gradu u kome živim. Ponosam sam na to kako govorim. Pored Sanje Vučić iz Hurricane i Milica Todorović govori svojim akcentom. One su takođe svetli primeri. Mislim da mi je akcenat i puno pomogao u karijeri“, zaključio je glumac za Nova.rs.

Pratite portal Nova.rs i na društvenim mrežama InstagramFejsbuk Tviter.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar