Foto: Privatna arhiva

Dušan Radovanović proveo je 17 godina svog života na brodu. Radio je i plovio svugde po svetu, samo ne u Srbiji, a sada istoj toj Srbiji treba da plati skoro 6.000 evra poreza i doprinosa iz 2017. godine, a polovina iznosa je dug za PIO i zdravstveno osiguranje. Inače, tokom tih 17 godina, Radovanović nije imao ni zdravstvenu knjižicu.

Radovanović je postao pomorac 2003. godine.

„Prestao sam da se bavim tim poslom 2019. godine. Dakle, 14 godina sam proveo u plovidbi, kada izbacimo odmore i slobodne dane. Ako računamo i njih, to je ukupno 17 godina. Radio sam u kompaniji ‘Mediterranean Shipping Company’. Mi pomorci radimo direktno za kompaniju, ali postoje agenti preko kojih ulazimo u firmu“, priča za „Novu“ Radovanović.

Foto: Privatna arhiva

Kako ovaj bivši pomorac dalje ističe, veliki problem je to što status pomoraca u našoj državi nije definisan.

Naime, država uopšte ne prepoznaje ovo zanimanje.

PROČITAJ JOŠ

Tako na nedavnom popisu stanovništva, oni nisu mogli da se izjasne kao pomorci, jer ovo zanimanje ne postoji u sistemu.

„Ko god je tokom radnog veka pokušao da u Poreskoj upravi plati poreze i doprinose, nije mogao. Dosta pomoraca su ove obaveze uplaćivali kao da su poljoprivrednici, tako su se prijavljivali da bi obezbedili sebi neku penziju“, priča Radovanović.

On ističe da pomorci za ovu državu ne postoje od kako je prestala da postoji Srbija i Crna Gora, a iako u pojedinim državama ovi zaposleni imaju beneficirani radni staž, poput vatrogasaca ili policajaca, kod nas – nemaju nikakav.

„Mi nemamo more, a samim tim za državu nemamo ni pomorce“, kaže Radovanović.

Poreski šok od 700.000 dinara

Pravi šok naš sagovornik doživeo je 20. decembra prošle godine. Kako priča za „Novu“, upravo tada mu je stiglo rešenje da treba da plati zaostale poreze i doprinose iz 2017. godine.

Foto: Privatna arhiva

Kako je rok zastarevanja duga pet godina, Radovanović ističe da je država „uhvatila poslednji voz“ za naplatu poreza ili, kako kaže, „harača“.

„Ovo je isti princip naplate kao kod frilensera, ali razlika između nas i njih je ogromna. Oni iz Srbije rade za inostrane firme, a mi pomorci radimo van naše države. Mi, na primer, sertifikate koji su nam neophodni za rad ne možemo da podignemo u Srbiji, već samo u inostranstvu“, kaže Radovanović.

Dodaje da licence koštaju više od 100 evra, a troškove refundira firma u kojoj je zaposlen, što znači da država Srbija nema nikakve obaveze prema pomorcima.

Foto: Privatna arhiva

Radovanoviću sada ista ta država traži da plati 700.000 dinara poreza, odnosno nešto manje od 6.000 evra, i to samo za 2017. godinu.

Problem je što, iako je Radovanović provodio više od 183 dana van države, njegova porodica je, za vreme njegovog radnog veka, živela u Srbiji, te on nije mogao da dobije status nerezidenta. Kada je u pitanju 2017. godina, za koju je pristigao dug, naš sagovornik je u inostranstvu proveo oko 240 dana.

Radovanović dodaje da je angažovao advokata. Međutim, on nije jedini pomorac koji je zatražio pravnu pomoć.

Zbog neregulisanog statusa, tačan broj pomoraca u Srbiji nije poznat. Međutim, Radovanović kaže da, prema nezvaničnim podacima, njih ima između 8.000 i 10.000. Svako od njih mora da plati zaostale dugove za poreze i doprinose.

Foto: Privatna arhiva

Bivši pomorac za „Novu“ ističe su najveći problemi u ovoj priči doprinosi za PIO i zdravstveno osiguranje. Naime, retroaktivno upisivanje radnog staža nije moguće, te ne Radovanović, a nijedan od njegovih kolega neće dobiti ni dan staža.

Isti je slučaj i sa zdravstvenim osiguranjem. Kako Radovanović objašnjava za „Novu“, od 700.000 koliko treba da isplati, oko 350.000 odsnosi se na PIO i zdravstveno osiguranje.

„Tobože dugujem toliki novac, a ni dinar od tih 350.000 neću moći retroaktivno da iskoristim. Tokom svih godina koje sam proveo na brodu, bio sam osiguran. Osiguranje za radnike pokriva firma u kojoj rade, a osim dana koje provodim na brodu, bio sam osiguran i kada sam kod kuće, tako da nisam imao ni potrebu za zdravstvenim osiguranjem“, kaže Radovanović.

Naš sagovornik već tri godine, koliko nije pomorac, radi u jednoj domaćoj firmi koja se bavi održavanjem poslovnih prostora. Pre nego što se zaposlio, odnosno dok je bio pomorac, Radovanović nije imao ni zdravstvenu knjižicu.

Za kraj, Radovanović dodaje da su predstavnici Udruženja pomoraca Srbije imali sastanak sa Ministarstvom Finansija kako bi pokušali da pronađu rešenje za ovaj problem, ali nadležni „nisu imali vremena“ da razmotre status ovih radnika.

BONUS VIDEO Da li su frilenseri zadovoljni predlogom za obračun poreza?

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare