Slavko Bralić Foto:Nenad Lazić/Nova.rs

Splićanin Slavko Bralić iznenada je postao igrač Vojvodine, sa kojom je potom ispisao istoriju srpskog fudbala, a za Nova.rs priča o neobičnom putu.

Štoper kom Nenad Lalatović bezrezervno veruje, postao je prvi Hrvat koji je osvojio Kup Srbije, što je učinio u triler finalu protiv Partizana u Nišu, u poslednjem meču koji smo gledali pred krcatim tribinama.

PROČITAJTE JOŠ

Uvod u intervju bila je šala novog sportskog direktora Milana Kosanovića, koji je u svom maniru, uz dozu humora, „bacio“ opasku da još čeka njegov potpis za produžetak ugovora, koji ističe na leto.

A sve je počelo u februaru prošle godine, kada je Bralić Larisu zamenio Novim Sadom i nije pogrešio.

„Da budem iskren, jesam se iznenadio, ali kada sam dobio poziv, raspitao sam se kod nekih prijatelja koji su iz Srbije i koji su upućeni u srpski fudbal. Posle sam odlučio, shvatio da je to pravi potez za mene, što se i pokazalo u dosadašnjim partijama. Stvarno sam zadovoljan svime što sam postigao ovde i što je klub postigao. To je bio jedan pogodak u karijeri. Sve se dogodilo jako brzo, nakon raskida ugovora, Vojvodina me je prva kontaktirala, imao sam još nekih upita, ali sam se već dogovorio sa Vošom i bilo bi neprofesionalno sa moje strane da sam odugovlačio ili da sam nešto drugo tražio kada smo se već dogovorili sa ljudima, trenerom, predsednikom tadašnjim Gajićem, na moju i njihovu sreću postao sam igrač Vojvodine“, kaže Bralić za Nova.rs.

Slavko Bralić Foto:Nenad Lazić/Nova.rs

Da li ti je poznato da li si jedini hrvatski igrač u našem fudbalu?

„Mislim da je bio jedan igrač u Bačkoj, ne znam da li je još tamo, nisam baš pratio u poslednje vreme“, rekao je Bralić, aludirajući na Luku Pisačića, Zagrepčanina koji igra kao napadač u ovom vojvođanskom superligašu i bori se za svoj karijerni proboj.

Postoji li interesovanje kod hrvatskih kolega o situaciji ovde?

„Pitaju me često prijatelji i kolege kako je u ligi, kakav je kvalitet mečeva, i kada sam bio kod kuće, mnogi su me pitali o Vojvodini, Zvezdi, Partizanu, drugim klubovima, kakva je situacija, uslovi. Raspituju se u Hrvatskoj, bliske smo države, sve se to prati.“

Hrvatska ima ligu od 10 klubova, da li ti se čini da bi bolje bilo tako i ovde, gde se kvalitet sa 20 ekipa razvodnjava?

„I ja delim to mišljenje, model od 10 klubova donosi veći kvalitet igrača u klubovima, više derbija, dobrih utakmica. Sa tim modelom od 10-12 klubova liga bi bila bolja i gledanija, unapredio bi se srpski fudbal.“

Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Deluje da je dosta više igrača krenulo odavde u Hrvatsku, nego obrnuto?

„Ima dosta igrača, u Slaven Belupu jedan ili dva, bio je Kaluđerović tu, i Mudrinski je tu u Gorici. Bio je Andrić u Dinamu, u Rijeci ih je bilo… Hrvatska liga ima dosta igrača iz Srbije i sigurno su se pokazali u dobrom svetlu i tako su otvorili vrata drugim igračima, da dođu tamo.“

Kako se sećaš finala Kupa, poslednje utakmice pred navijačima u doba pandemije koronavirusa?

„Nažalost, nije bilo naših navijača, bilo je samo navijača Partizana, uzavrela je atmosfera bila, utiske ne znam ni da opišem. Bilo je i sreće i tuge, ti osećaji su se vrteli iz minuta u minut, pobedili smo, Bogu hvala, na lutriji penala, ali mislim i da smo to zaslužili, da donesemo pehar u Novi Sad. Lepa uspomena, bio sam jako srećan, iako nije bilo lako. Svi su tvrdili da nemamo neke šanse, pokazali smo se kao ekipa koja može da parira svima. Probaćemo da odbranimo pehar.“

Foto:Goran Srdanov/Nova.rs

Da li smatraš da su vas tada potcenili Partizan i javnost, trener Lalatović je time sigurno umeo da motiviše?

„Sigurno, moguće je da su oni već tako razmišljali, ali naš trener Lalatović je vrhunski majstor, veliki trener, pokazuju to rezultati, veliki je motivator. Toga nije nedostajalo, da nas digne i pokaže da možemo to. On se nekad umori kao da igra utakmicu, na rubu je te linije, daje savete, kako da igraš, šta treba da radiš, pomaže i daje dodatnu energiju kad vidi da padnemo. Kao da je na terenu.“

Koliko je bio Lalatović važan u borbi za prava igrača, čak je napravio performans sa prljavim dresom na konferenciji?

„Bilo je turbulencija u klubu, nije se znalo sve o plaćanju i pojedinosti, to je ostavilo utisak na sve, ekipu, grupu. To se moglo osetiti u prvih par kola, kad smo krenuli nismo bili glavom sto posto u fudbalu. Sad se to stabilizovalo, nadam se, da se primetilo i da ulazimo u pravi ritam po kom smo mi poznati. On je tu važna karika, pritiska, vrši presing na njih da igrači budu zadovoljni, da radimo u miru, da mislimo na fudbal, damo sve od sebe. Zna on da to možemo kad je situacija stabilna, kada igrači misle samo na trening. Jedino tako možemo dati sto posto, zato onako nastupa na konferencijama.“

Foto: Srdjan Stevanovic/Starsport

Ko je najbolji igrač sa kojim si igrao?

„Ne bih isticao pojedince, ne bih izdvajao, neću nikog da uvredim, svi znamo kakvi su kvaliteti Drinčića, gde je igrao sve na vrhunskom nivou, ali naša ekipa je takva da ne igramo na kvalitet jednog igrača. Svi moramo da budemo tu i kada je svih 11 na maksimumu, prava smo klapa, prava ekipa.“

Kad su u pitanju rivali, ko je najopasniji?

„Na mene je najjači utisak ostavio Sadik, tako da je on jedan od najnezgodnijih napadača, i iz Zvezde je Ivanić dobar, on je pokazao kvalitet u Evropi. O njima sve pokazuje njihova igra, statistika. Sadik je dobar bio u finalu Kupa, ali smo mi na sreću pobedili.“

Kakvi su planovi u karijeri?

„Ostaviću to za leto, da vidim sa svojima, ima mnogo faktora da donesem odluku. Kad budem sto posto doneo odluku, onda ćemo videti.  Bitna je stabilizacija, i ekipa, trener, treba to u miru videti, šta je najbolje za mene i budućnost.“

Da li bi eventualni ostanak Lalatovića bio „plus“ za odluku da ne menjaš sredinu?

„Trener sigurno, njegova odluka bi sigurno pomogla, ali još je rano, ima još interesa, pa ćemo videti, šta je najbolje za mene, napredak, budućnost.“

Kao veliki navijač Hajduka, kako podnosiš to što je klub u senci Dinama, a malo gde ceo grad živi za jedan klub kao u Splitu?

„Tako je to, kultura je takva dole i svaki Splićanin navija za Hajduk. Što se tiče situacije, nije više tu ni samo do dominacije Dinama, sad su tu Rijeka, Osijek, Gorica, iako je Dinamo broj 1 i pravi razliku. Ostali su se digli, finansijski sredili, organizovali. Teško je izboriti za neku dobru poziciju, svaki meč je derbi. Ne ulazim duboko u tu tematiku zašto je Hajduk iza, da bih bio relevantan da pričam… Takva je situacija dole, mora se nešto promeniti, hoće li – stvarno ne znam. Videćemo šta budućnost nosi.“

Dobar primer je Gorica, o kojoj je za Nova.rs već detaljno pročao Zoran Kuntić, kao klubu u koji je uložen početni kapital od samo 700.000 evra, zahvaljujući Litvancima, a jedan sportski direktor je otišao u Split.

„Sportski direktor Gorice je otišao u Hajduk, a Gorica se pokazala kao pravi primer dobrog grada, kada imate plan i sve, dođu rezultati. Stvarno su pravi primer kako klub funkcioniše. Ovde, takav utisak ostavlja još Čukarički, nisam toliko upućen u srpske klubove i kako ko funkcioniše, ali kako sam čuo, Čuka radi najbolji posao što se tiče plaćanja, prodaje igrača… Uredan klub.“

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram