Sara Radojković Foto: Dejana Batalović

Kao milenijals kojeg su odgojili boomeri naučena sam da je sramota govoriti o parama. Pardon, novcu. Da je to nekako neukusno, da je u pitanju materijalizam koji prlja duhovne vrednosti, fuj fuj fuj. Međutim, ti isti boomeri na primer, toliko bolno nisu imali novca ponekad, da sam gledajući kako se prevrće iz šupljeg u prazno da bi se babi platio dobar starački dom, ja došla do drugog zaključka. Kao moja braća i sestre Z generacije, vrlo sam svesna realnosti. Prvo pare, pa ćemo sve ostalo lagano. I ne, to ne znači da ću izdati svoje duhovne vrednosti to samo znači da od svog dostojanstva ne odustajem.

E sad, ako se iko pitao kakve veze ovaj uvod ima sa mojim prethodnim tekstom u kome najavljujem da ću pisati o tome da li sam umetnica vučica ili umetnica ovčica, odgovor je vrlo jednostavan. Ima svakakve veze kao što sam novac ima veze sa apsolutno svime danas. Pogotovu sa onima koji vam prodaju priču da su duhovne vrednosti iznad materijalnih. Nisu, kao što duh nije iznad tela nego žive u neraskidivoj simbiozi i moraju naučiti da poštuju jedno drugo.

Povezane vesti:

I zato skromno smatram da bi nam svima bilo mnogo bolje kada bismo jednom za svagda rasčistili sa budalaštinama, i pre nego što se zavadimo oko na primer toga da li satiričari smeju da kače ove ili one radove na svoje izložbe (a da budemo načisto, smeju) mi krenemo da rovarimo po tome zašto je budžet za kulturu u Srbiji toliko mali i gde te pare na kraju odu? Pardon, gde sve te naše poreske pare na kraju odu? Pošto je po meni, kriminal u kulturi, za razliku od izjava dramskih pisaca o tom istom Ministarstvu na primer, to na koji način određene osobe od te iste kulture profitiraju. A postoje takvi „umetnici vuci“, postoji jedan takav pozorišni upravnik koji mi je sve vreme na vrh tastature i kao primer mi lebdi pred očima kako pišem ovaj tekst, te bih napravila jednu analizu slučaja baš na njemu, ali neću upasti u sopstvenu zamku. Neću imenovati osobu za koju i sad armija mladih radi besplatno jer ako ta armija mladih ne pronalazi za shodno da gukne, pa ne moram baš ni ja jer me je jednom pre sto godina preveslao. Rećiću hvala što sam tu lekciju naučila i nastaviti dalje, ali upozoravam „kulturna elita“ puna je kulturnih parazita.

Kako prepoznati umetnika vuka? Pa, kad sam ja lično upoznala tog, pardon tog nekog, jednog, nedefinisanog na primer čoveka (namig, namig) bila sam jako mlada i naivna, bila sam prosto rečeno ovčica. I verovala sam da se za umetnost gine, ma ako treba evo i suze i krv i znoj. I onda upoznam čoveka, klasičan kvazi biznismen ali umetnost koristi kao oblandu koju zvekne svaki put kada te namami, odnosno natera, ali da budemo iskreni zapravo prevari, da uradiš nešto za džabe. Da proizvedeš nešto što ti nikad neće platiti. A verujte mi, spisak ljudi koji su pošteno radili za neki od njegovih projekata, a da nisu plaćeni nije kratak. Zašto se niko ne buni može se pitati naivan čitaoc/čitateljka? Pa nije lako pobuniti se protiv vuka, jer vuk državnu službu menja lestvično ali ćud nikada. Vuk je na neki način uvek na nekakvoj poziciji moći pa se ovčice: pod jedan – plaše za svoje slatke male kovrdže ili se, pod dva – nadaju da će kad vuk osvoji još neku veću fotelju tu biti nešto za njih. Da će ih se setiti. E sad, da li će, to samo vuk zna. Ista je situacija zapravo kao i u svakoj politici.

Povezane vesti:

Pa dobro, a šta se ja onda ovde pravim pametna i zašto lajem naokolo. Paaa, zato što mi je malo muka od toga da se sve zna ali da niko ne sme ništa da kaže. I zato što, Bogu hvala, još uvek ne zavisim od državne sise pa mi se i može da govorim šta želim, što je privilegija koju u ovom „slobodnom“ društvu nemaju mnogi. Tako da eto, neka bude da koristim svoju privilegiju. Neka bude da nisam ni vučica ni ovčica već obična mala jazavičarka koja se zaleće na veće od sebe, prosto, takve sam prirode.

Ili mi je samo muka od privilegovanih matorih muškaraca, tek ponekad i žena, koji su zagrejali svoje stolice ušuškani u svoje ovčije ogrtače dok očnjaci sevaju i čekaju svoju sledeću žrtvu koja će život dati za umetnost, pa će oni tu eto malo i da se ogrebu, tek koji milion. Što je istorijski značajnija tema to je milionče masnije. Ovčici će biti rečeno da radi za neko veće dobro, a vuk će uzeti novac. Opet skrenula na polje politike, a sve vreme pišem o kulturi. Svašta…

E zbog svega ovoga, hoću da me nije blam i da kada me pitaju zbog čega sam ovde, vrlo jasno i glasno kažem – ovde sam zbog para, ali i zbog toga što verujem da postoje stvari koje nemaju cenu. Kao dostojanstvo, na primer. Dakle, da, ovde sam zbog para. Moja veština nije besplatna, a to što bi mnogi uz to kupili i tišinu, to je samo zato što ne znaju da toliko novca još nije proizvedeno na ovom svetu. Neke stvari pare ipak ne mogu da kupe.

***
Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare