Holivudski zavodnik se ženio dva puta, a očarala ga je i Srpkinja: Američki predsednik mu je zamalo upropastio karijeru, a život mu je obeležila porodična tragedija

Roditelji su mu se razveli kada je on imao pet godina, a Gregorija je odgajala baka. Sa 10 godina je poslat u rimokatoličku vojnu školu u Los Anđelesu, a potom je završio srednju školu u San Dijegu.

Jedno vreme je radio kao vozač kamiona, a onda se, 1936. godine, upisao na Berkli, gde je i počeo da se zanima za glumu. Na završnoj godini se pojavio u pet predstava, a iako mu je školarina bila svega 26 dolara, Pek je morao da radi kao pomoćnik jednog sestrinstva u zamenu za obroke.

Na Berkliju je diplomirao engleski jezik, a potom je otišao u Njujork i tamo upisao glumačku školu Neighborhood Playhouse. Tada je iz svog imena izbacio Eldred.

Često je bio bez novca i spavao je u Central parku, a svoj veliki glumački debi imao je na Brodveju 1942. godine.

Pek je izbegao vojnu službu u Drugom svetskom ratu zbog povrede leđa koju je dobio dok je trenirao ples sa Martom Grejam. Ipak, studio 20th Century Fox tvrdio je da se glumac povredio dok je veslao na univerzitetu.

„U Holivudu su valjda mislili kako ples nije bio dovoljno mačo, godinama sam pokušavao da ispravim tu priču", rekao je Pek kasnije.

Najpoznatije uloge i Oskar

Njegov prvi film bio je "Dani slave" iz 1944. godine, a tu je glumio Rusa. Kasnije je glumio u ostvarenjima "Portret", "Rt straha", "Old Gringo", "Skarlet i crna", "Momci iz Brazila", "Predskazanje", "Ključevi kraljevstva", "Proleće života", "Arabeska", "Ubiti pticu rugalicu", "Topovi sa Navarona", "Na plaži", "Mobi Dik", "Praznik u Rimu", "Snegovi Kilimandžara", "Poletanje usred dana", "Džentlmenski sporazum", "Začaran", "Dani slave" i drugim.

Iako su ga kritičari često negativno komentarisali i njegovu glumu opisivali kao drvenu, pet puta je bio nominovan za Oskara, od čega četiri puta u prvih pet godina karijere.

Nominovan je bio za filmove "Ključevi kraljevstva", "Proleće života", "Džentlmenski sporazum" i "Poletanje usred dana", a peti film za koji je nominovan, "Ubiti pticu rugalicu" - doneo mu je ovu prestižnu nagradu.

Godine 1949, u svom rodnom gradu je osnovao pozorište zajedno sa svojim prijateljima Hoseom Fererom i Doroti Mekgvajer.

Politički aktivizam

On je 1947. napisao pismo Odboru za neameričke aktivnosti u kojem je izrazio neodobravanje istraga navodnih komunista u filmskoj industriji. Predsednik Ričard Nikson stavio je Peka na svoju listu neprijatelja zbog njegovog liberalnog aktivizma. Glumac je uvek bio ponosan zbog te činjenice, ali je zbog Niksonovog popisa izgubio ugovor za pet filmova. Kao dugogodišnji simpatizer Demokratske stranke, Pek je 1970. godine predložen kao mogući demokratski kandidat za guvernera Kalifornije, dok je sa druge strane bio Ronald Regan. Pek je ohrabrio jednog od svojih sinova, Kerija, da se kandiduje za političku funkciju. Keri je dva puta poražen na biranju za Kongres, 1978. i 1980. godine, od strane republikanskog kandidata Roberta K. Domana, oba puta sa malom razlikom.

Njegov sin Stiven borio se u Vijetnamskom ratu, 1972. godine, glumac je producirao film „The Trial of the Catonsville Nine“ o progonu grupe vijetnamskih protestanata zbog građanske neposlušnosti.

Ljubavni život i tragedija koja ga je obeležila

Gregori Pek važio je i za velikog zavodnika i miljenika žena.

Prvi put se oženio 1943. godine, Gretom Kukonen. Sa njom je dobio sinove Džonatana, Stivena i Kerija, a razvod je usledio 1955. godine.

Glumac je istakao da ga je najviše brinulo to šta će se, nakon njihovog razlaza, dešavati sa decom.

"Tri nedelje sam se osećao užasno zbog dečaka. Ostao sam u hotelskoj sobi kao medved u šupljem balvanu", kazao je on.

Uprkos tome što više nisu bili par, njih dvoje ostali su u dobrim odnosima. Njihov sin Džonatan je 1975. izvršio samoubistvo, što je glumca potpuno porazilo.

Pek je drugi brak sklopio 1955, kada se oženio Veronik Pasani. Veronik je bila novinarka iz Pariza koja je intervjuisala Peka 1953, pre nego što je on otišao u Italiju da snima "Praznik u Rimu".

Nakon šest meseci, on ju je pozvao na ručak, i od tada su postali par. Dobili su dvoje dece - sina Entonija i ćerku Sesiliju.

Unuk Itan krenuo dedinim stopama

Zanimljivo je da je njegov unuk Itan krenuo dedinim stopama i bavi se glumom. Neizbežno je da ga često porede sa slavnim dedom, ali je Itan svojevremeno rekao da mu to smeta.

"Gregori je meni bio samo deda kada je umro. Tada sam imao 17 godina. Ne sećam se ni da smo ikada razgovarali o glumi, a sada imam toliko pitanja za njega", rekao je on jednom prilikom, prenosi Stil.

"Uz dužno poštovanje, ne želim da se poredim s dedom. Želim da budem najbolji što mogu. Imam snažan takmičarski duh, moj tata kaže da to važi za sve u porodici Pek", dodao je on.

Naglasio je i da glumom nije počeo da se bavi zbog dede.

"Koliko god da vam je teško da verujete, ne radim ovo zbog njega. Istina je da nas dvojica nismo bili bliski. Nažalost, nije bilo puno prilike za to i zato se ne osećam povezanim s njim", istakao je on.

Očaranost Bebom Lončar

Zanimljivo je to da je Gregori Pek bio očaran srpskom glumicom Desankom Bebom Lončar koja je bila veoma popularna tokom šezdesetih godina prošlog veka.

Ona i Pek jednom prilikom su se sreli u Beogradu, a on joj je tada rekao: "Neverovatno ličite na Ingrid Bergman, vratili ste me u mladost".

Penzija i smrt

Pek se penzionisao 1991. godine. Kao i Keri Grant pre njega, proveo je nekoliko zadnjih godina na putovanju oko sveta na kojima je izvodio odlomke iz svojih filmova, podsećao se na uspomene i odgovarao na pitanja publike.

Početkom 2003. godine, ponuđena mu je uloga deke Džoa u filmu "Čarli i fabrika čokolade" i planirao je da je prihvati, ali je umro pre nego što je snimanje počelo.

Gregori Pek je preminuo 12. juna 2003. godine u Los Anđelesu, u snu, usled infarkta i upale pluća. Imao je 87 godina, a sahranjen je u mauzoleju katedrale u Los Anđelesu.