Foto:Vesna Lalić/Nova.rs

Posebno odeljenje za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu, na zamolnicu Ministarstva pravde Sjedinjenih Država, krajem jula odredilo je pritvor od 60 dana za 11 državljana Srbije koje ta država traži zbog finansijske prevare kako bi bili izručeni pravosuđu Severnog okruga države Teksas. Iako je srpskim državljanima određen ekstradicioni pritvor, SAD još uvek nisu zvanično uložile zahtev za njihovo izručenje, koje će ako bude realizovano, biti prva ovakava ekstradicija u istoriji Srbije.

„Iz SAD stigao je zahtev za privremeno pritvaranje 11 naših državljana na osnovu Ugovora o izručenju koji smo mi zaključili sa SAD, a koji je ratifikovala Skupština Srbije 15. februara 2019. da mi možemo da izručimo Americi naše državljane, a oni njihove nama, ako to zahteva neki krivični postupak. SAD su dužne da u roku od 60 dana podnesu zvanični zahtev za ekstradiciju, koji još uvek nije podnet. Takođe, SAD su dužne i da dostave dokumentaciju na osnovu koje oni traže izručenje 11 naših državljana, kaže za Nova.rs branilac jednog od osumnjičenih, Slobodan Ružić.

On dodaje da je u ovom slučaju reč o klasičnom zahtevu ekstradicije, gde se ne primenjuje Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, već se primenjuje Ugovor između Srbije i SAD o izručenju domaćih državljana, što je Ustavom Srbije inače zabranjeno.

Advokat Slobodan Ružić Foto: N1

„U Ustavu se kaže da se naši državljani ne izručuju drugim državama, osim ako to nije predviđeno nekim međunarodnim ugovorom. Oni mogu u ovom slučaju da budu izručeni po tom sporazumu. Procedura je relativno jednostavna. Okrivljeni će se izjasniti na ovaj zahtev, zatim će provostepeni organ takozvanog Specijalnog suda da donese odluku o izručenju. Oni imaju pravo žalbe Apelacionom sudu, a onda Apelacioni odlučuje o odluci da li se izručenje dozvoljava ili ne, s tim da kad sud odluči da ima uslova za ekstradiciju, ministar pravde je ovlašten da dozvoli ili zabrani ekstradiciju. Poslednja reč je u rukama suda, odnosno Ministarstva pravde, kaže Ružić i dodaje da je teško zamisliti situaciju da sud odobri izručenje, a ministar kaže „ne“  ili obrnuto, jer kad sud odobri ekstradiciju ministar se uvek sa tim saglasi.

Inače, među 11 uhapšenih srpskih državljana pojedinici imaju i drugi pasoš, pa tako ima i državljana Australije, Filipina, Bugarske i Crne Gore.

Advokat Ružič kaže da njegov klijent Marko Pavlović, osim što je državljanin Srbije ima i državljanstvo Bugarske, dok je prvookrivljeni na spisku, Kristijan Krstić, državljanin Australije, a njegova supruga poseduje filipinski pasoš.

„Moj klijent ima državljanstvo Bugarske koja ima identičan ugovor o izručenju sa SAD, kao i Srbija, tako da je njemu, praktično, svejedno. Međutim, tu se javlja drugi problem. Mi  nismo nikad Americi izručili nijednog srpskog državljanina. Poslednji takav ugovor sa Amerikom imali smo 1903.“., dodaje Ružić i nastavlja:

“ Ja ne znam zašto bi oni bili izručeni Americi, ako su neko krivično delo izvršili u Srbiji.  Logično bi bilo da im se sudi u Srbiji. Ne samo što su naši državljani, već i što su to radili odavde. To jeste bio sajber prostor, ali oni su sedeli i radili za kompjuterom ovde. Krivična dela za koja ih traže Amerikanci postoje i u našem zakonu. Problem je u tome što je kazna u Americi krivično delo prevare  duplo veća nego ovde. Kod nas je maksimalna kazna 10 godina zatvora, a u Americi 20. Njih traži Severni Teksas koji se nalazi 10.000 kilometara od Niša. I sad, zamislite da oni budu izručeni tamo, a familija ne može da ih posećuje. Ne postoji ni jedan razlog zašto SAD ne bi ustupile taj predmet našem tužilaštvu i sudu da vodi postpupak. Na kraju, naša država takođe može da odluči da ih kriivčno goni, a ne da ih izručuje, što je i stav svih advokata uključenih u ovaj predmet, naglašava Ružić za Nova.rs.

Advokat Slobodan Ružić Foto: N1

Ružić dodaje da će advokati pred na svim sudovima na kojima se vidi postupak insistirati da kaznu služe ovde.

„Njima se stavlja na teret suma od 70 miliona dolara. Iz predmeta vidim da to oni nisu samo radili prema SAD, nego i prema drugim zemljama. Ne vidim zašto bi SAD bile privilegovane, a pri tome SAD ne bi bile ničim oštećene da se postupak vodi ovde, jer ako se proglase krivim ili budu osuđeni i ovde bi im bila uzeta sva imovina, pa bi neki oštećeni mogli da se obeštete. Ovde se ne radi o patriotskim razlozima, dodaje beogradski advokat.

„Sporazum sa SAD je donet iz političkih razloga i pre svega je vezan za slučaj braće Bitići, ukoliko bude aktiviran. Krivično delo prevara i pranje novca nije takvo delo da bi im se moralo suditi 10.000 kilometara od kuće, kaže na kraju razgovora, advokat Slobodan Ružić.

Porfesor Ustavnog prava Slobodan Orlović Foto: Printscreen/YouTube/KTV Televizija – Zvanični kanal

O tome da li ovaj sporazum o izručenju Srbije i SAD ugoržava ljudska prava i suverenitet, kao i da li će ikada biti ispoštovan reciprocitet, Slobodan Orlović, profesor Ustavnog prava u jednom autorskom tekstu zaključuje da ne vidi ni jedan razlog zašto bi se bilo kom našem državljaninu sudilo u SAD ako  je to krivično delo kažnjivo i po našem zakonu.

„Pogotovo što se radi o različitim pravnim sistemima. Naš je kontinetalnog tipa, a američki je anglosaksonski. Orlović dodaje da sadašnji Ustav Srbije ne zabranjuje izručenje domaćih državljana drugoj državi, za razliku od Ustava iz 1990 koji je zabranjivao ekstradiciju građana Srbije.

On dodaje i da je teško predivdeti koliko će biti slučajeva izručenja i da li će SAD izručiti nekog svog građanina srpskim sudovima, pa se pretpostavlja da će izručenja biti jednostrana. Odnosno,  od Srbije ka SAD.

„Građanin u Srbiji jeste nosilac suvereniteta, a on svoj suverenitet vrši preko svojih slobodono izabranih prestavnika. Ti predstavnici , narodni poslanici, potvrdili su ovaj ugovor i time formalno naš suverenitet  nije okrnjen. Suštinski,  ipak je izručenje sopstvenog građanina, nosioca suvereniteta, drugoj državi, uvek po prirodi stvari kršenje suvereniteta građana“, zaključuje Orlović.

Podsetimo, 11 građana Srbije, među kojima pojedini imaju i državljanstvo Australije, Filipina, Bugarske i Crne Gore, uhapšeno je 23. jula u Nišu, gde svi imaju stvarno ili formalno prebivalište, a u akciji pripadnika MUP-a Srbije izvedenoj u saradnji sa sa američkim FBI. Oni se terete da su od 2011. godine kao organizovana kriminalna grupa napravili 16 lažnih investicionih platformi, odnosno brokerskih portala, preko kojih su investitorima iz celog sveta, među kojima „većini iz SAD“, prodavali fiktivne akcije preduzeća, a novac usmeravali na svoje račune u inostranstvu, protivpravno zaradivši „najmanje 70 miliona dolara“. Navodno, komunicirali su sa investitorima preko interneta ili video-konferencijskih poziva, koristili „lažne identitete i lažne titule“ kako bi ostavili utisak da su brokeri i finansijski stručnjaci, te „izdavali lažna dokumenta o kupovini akcija i potvrde o transferu novca“.

Šta sadrži Ugovor o izručenju između SAD i Srbije 

Skupština Srbije usvojila je 15. februara 2019. Ugovor između Srbije i Sjedinjenih Američkih Država o izručenju koji omogućava ekstradiciju državljana koji se terete za krivična dela za koja je zaprećena kazna zatvora duža od godinu dana.

Ugovor se primenjuje na krivična dela izvršena pre i posle stupanja ovog ugovora na snagu, ali uz diskreciono pravo izvršnog organa da odbije izručenja u slučajevima kada su krivična dela počinjena pre 1. januara 2005, ukoliko nema dovoljno dokaza ili u slučaju da se prestup ne tretira kao zločin u obe zemlje. Ugovor ne dozvoljava izručenje ukoliko se ono traži zbog političkog krivičnog dela, a pod ta dela ne spadaju ubistvo, namerno ugrožavanje fizičkog integriteta, nanošenje teških telesnih povreda, kidnapovanje, teže krivično delo protiv polne slobode, zločinačko udruživanje, kao i krivična dela koja obuhvataju postavljanje, upotrebu ili posedovanje eksploziva, biološkog, hemijskog ili radiološkog agensa.

Sporazum o ekstradiciji je potpisan tokom posete bivšeg američkog potpredsednika Džozefa Bajdena Beogradu u avgustu 2016. godine. U američkom Senatu usvojen je 26. jula 2018.

Ugovor je inače zamenio Konvenciju o izdavanju krivaca zaključenu između Kraljevine Srbije i Sjedinjenih Američkih Država, potpisane u Beogradu, 25. oktobra 1901. godine i kako je navedeno u ugovoru primenjivaće se na zaostale zahteve sačinjene po osnovu Ugovora iz 1901. godine.