Anđela Jovanović
Foto: Marija Mladjen/ATAImages

Od kada je Anđela Jovanović rekla “ne”, u Srbiji smo ponovo aktuelizovali reč “integritet”. Između ostalog integritet se definiše i kao sposobnost održavanja dostojanstva.

Anđela ima 31 godinu, ja imam 50. Mesečevim menama smo daleko jedna od druge. Ja nisam Anđela Jovanović i za razliku od mnogih žena koje poznajem nisam bila u situaciji da se na poslu, a i u životu branim od muškaraca kojima žensko “ne” ne znači ništa. Ja nisam ta žena, ali pripadam generaciji onih koje su morale da trpe – nepristojne aluzije na poslu, cimanja na ulici, dahtanja nepoznatih preko telefona, sve ono što možemo da smestimo pod pojam seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja. Slušale su i okretale na šalu ili su ćuteći gutale suze.

Sećam se jedne priče mog oca iz njegove, tada državne, jugoslovenske firme u kojoj je u ofisu sa 6 muškaraca radila jedna Mira. Stručna, ali iz vizure muških kolega na prvom mestu lepa i zgodna. Ne znam šta su joj kolege svakodnevno dobacivale, kao u šali, a Mira lafica – uvek im je spremno odgovarala kroz osmeh. Jednog dana joj je prekipelo. Neki njihov kolega je otvoreno aludirao na oralni seks, kad ćeš Mirče, ajde Mirče… Žena se uozbilji, dođe do njega, stane ispred i kaže – ajde, skidaj se da ti ga odgrizem. On se smeje. Ona priđe još korak – “šta čekaš sad, skidaj se”. Šaljivdžija prebledeo, sramota ga, opsuje je i izađe napolje. Posle toga je sve prestalo.

Mira nije kao Anđela rekla “neću”. Ni ja nisam u ovih svojih 50 godina znala da kažem “neću” u gomili situacija – kad sam ćutala na porođaju da bih bolje prošla, kad su me na poslu urnisali, a moram po bolesno dete u vrtić, kad bi me majstori zajebali i tražili mi duplo više para nego da nisam “žensko”, kad me je razredni mog sina pod ruku vodio po školi i zbornici da me pokaže i da mu skoči rejting… Žena treba da nauči da kaže “ne, neću” u milion malih i velikih životnih situacija. Moja generacija je te dve reči slabo koristila.

Zato nisam Anđela Jovanović.

Ona i mnoge druge hrabre mlade žene su me podsetile na tu legitimnu, tako običnu reč “ne”, one su talas snage koji će generacijski zaljuljati i prevrnuti brod nasilja, nepravde, bahatosti. Kad malo razmislite, koje konsekvence će snositi Anđela za svoje “ne”, a koje ćete vi? Mala je cena 300.000, evo skupićemo zajednički sve mi toliko – za „gospodina“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare