Miholjske zadušnice su jedan od četiri glavna zadušna dana u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posvećen sećanju na preminule.
Naziv potiče od činjenice da uvek padaju prvu subotu pre Miholjdan. Ove zadušnice obično se održavaju u prvoj polovini oktobra i nazivaju se i “jesenji zadušni dan”.
U godini SPC izdvajaju četiri takva dana:
1. Liturgija i parastos
U crkvama se služi sveta liturgija, a nakon toga parastos za preminule. Tokom parastosa sveštenik preliva vino preko žita (kuvanog žita) – simbol večnog života i spasenja.
2. Poseta grobljima, uređivanje grobova i paljenje sveća
Nakon liturgije vernici idu na grobove svojih najmilijih. Grobovi se čiste, uređuju, uređuju se i kiti cvećem, ostavlja se žito i vino, a sveće se pale.
U mnogim krajevima sveštenik izlazi na groblje da okadi grobove, a ako nije u mogućnosti – neko od okupljenih obavlja kadenje tamjanom.
3. Hrana, posluženje i milosrđe
Običaj je da se na grobove ili pored njih iznosi hrana: pita, pecivo, kuvana jaja, ponekad pečenje, kafa, voda. Na groblju se valja makar sesti i pojesti jedan zalogaj u znak poštovanja prema pokojnicima.
Ponudama se služe rođaci, ali se ne odbija ni neznanim osobama koje pristupe grobnom mestu – smatra se nepoštovanjem prema dušama umrlih. U nekim mestima običaj je da se deli milostinja (hrana, novac, odeća) u ime pokojnika.
4. Simbolika sveće, žita i vina
5. Ako ne možete ići na groblje
Ako je groblje daleko ili je iz drugih razloga nedostižno, vernici mogu upaliti sveću za dušu pokojnika u crkvi i prisustvovati parastosu u hramu.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Ostavi prvi komentar