Vuk Perović: Crnogorska kinematografija je u ekspanziji

Kao i mnogi akteri crnogorske filmske scene, stasavao je uz festival u Herceg Novomte ga poznaje iz različitih uglova - od onog pogleda „iz publike“ do stručne i insajderske perspektive. Ovogodišnje izdanje festivala, koje počinje večeras i traje do 28. avgusta, povod je za naš razgovor.

Okosnicu glavnog programa festivala u Herceg Novom čine crnogorska kinematografija i regionalne produkcije. Pa ipak, iako se radi o nominalno „malim kinematografijama“, nije zanemarljiv broj filmova koji se proizvede u svakoj kalendarskoj godini. Koji su bili vaši kriterijumi za izbor filmova u ovogodišnjoj produkciji?

- Prvi kriterijum uvijek je bio kvalitet samog filma, odnosno snaga i dosljednost autorske ideje. Savremeni regionalni film jeste većinom snažan, promišljen i aktuelan, što govore i rezultati na festivalima širom svijeta. Važno je da autor zna šta želi da kaže i način na koji koristi filmski jezik da bi nam tu viziju i pokazao. Ali svaka selekcija ima svoje posebnosti. Festivali se, naravno, održavaju jednom godišnje i niti jedna godina ne može da bude ista. Niti u smislu broja proizvedenih filmova, pa ni kvaliteta. Ali takmičarska selekcija u Herceg Novom nema veliki broj filmova, što selekciju čini izazovnijom i težom. Takođe, često ne možete samo i isključivo da razmišljate o pojedinačnim filmovima, već i o cijelini. Trudio sam se da program bude raznovrstan, ali ne po svaku cijenu, već da filmovi donesu autentičan pogled, prepoznatljiv senzibilitet, nekada i određenu vrstu umjetničkog rizika, ali i da komuniciraju i sa publikom.

Mnogi filmovi osvajali su nagrade na značajnim regionalnim i internacionalnim festivalima. Da li se vaš izbor u tom smislu podudara sa žirijima i evropskom filmskom kritikom ili volite da ponekad i odstupite od onoga što je možda „očekivano“?

- Ovogodišnji program uključuje filmove koji dolaze sa značajnih festivala, među kojima su Venecija, Berlin, Toronto, Tribeka, Karlovi Vari, Sandens i Pula. Njihove nagrade i međunarodna vidljivost potvrđuju da je riječ o važnim ostvarenjima, ali to nikako nije dovoljan razlog da se film automatski nađe u programu. Svaki festival je poseban i ima svoj identitet i viziju, pa tako i ovaj u Herceg Novom. A to treba i njegovati. Znamo svi da danas nije nimalo lako doći do velikih festivala, tako da često u selekciji imamo i filmove koji nijesu bili dio velikih festivala, a imaju kvalitet. Mora postojati prostor i za filmove koji možda nijesu bili favoriti velikih festivala, a posjeduju nešto originalno, hrabro ili relevantno za publiku i kontekst festivala u Herceg Novom.

Ove godine u glavnom programu u takmičarskoj konkurenciji je i crnogorski film „Crna Truba“? Šta biste izdvojili kao glavni autorski adut ovog filma?

- Crnogorska kinematografija posljednjih je godina u ekspanziji, prije svega jer ima da ponudi nove i vrlo talentovane autorke i autore koji tek traže svoje mjesto na velikoj sceni i mislim da ga pronalaze. Bojan Stijović svakako je jedan od njih. Bojan je pažljivo gradio karijeru snimivši više vrlo kvalitetnih kratkih igranih filmova, a tim putem je pažljivo gradio svoj stil i izraz. I upravo se to jasno vidi u njegovom debitantskom dugometražnom filmu. „Crna truba“ tako na svim nivoima donosi nešto što će zaintrigirati i publiku i stručnu javnost. Scenarista filma je već regionalno poznati i priznati Stefan Bošković, a u toj univerzalnoj priči o skoro pa vječnom sukobu pojedinca i sredine iz koje potiče, glavnu ulogu nosi, takođe, regionalna zvijezda, Momčilo Otašević.

Van konkurencije će biti prikazano nagrađivano ostvarenje „Planina“, kao i nekoliko koprodukcija u kojima je učestvovala Crna Gora. Da li to govori o razvoju i većoj međunarodnoj prepoznatljivosti crnogorske filmske industrije?

- „Planina“ je osvajanjem glavne nagrade na Sandensu crnogorskoj kinematografiji donijela jedan od njenih najvećih međunarodnih uspjeha u posljednje dvije decenije. Takav rezultat nije važan samo za film i njegove autore, već snažno povećava vidljivost čitave kinematografije. I mislim da se o tom uspjehu i ne govori dovoljno.

Naravno da je važno i to što su crnogorski producenti i filmski profesionalci prisutni u brojnim regionalnim i evropskim koprodukcijama. Mala kinematografija teško može da se razvija bez saradnje i razmjene iskustava. Na primjer, sjajna je stvar što će jedna od crnogorskih koproducija ove godine biti i na Venecijanskom filmskom festivalu. Važno je da Crna Gora dugoročno i planski razvija sistem, ambijent i pojedince u njemu.

Pre Herceg Novog, bili ste selektor i na drugim festivalima. Osnovali ste UnderhillFest. Koja ste ključna iskustva stekli radeći na drugim festivalima i šta je najveći izazov za festivalskog selektora, koji možda nije toliko vidljiv gledaocima?

- Selekcija nije samo zbir pojedinačno dobrih filmova. Dobar program mora imati unutrašnju logiku. UnderhillFest me je posebno naučio koliko je važno graditi i izgraditi povjerenje publike. Publika treba da zna da svaki film u programu ima razlog zbog kojeg je izabran, čak i kada mu taj film možda i nije nužno blizak. Izazov selektorskog posla jeste to što svaka odluka istovremeno podrazumijeva i da neka ostvarenja, koliko god vam se nekada dopala ili bila zanimljiva, na kraju ne budu dio selekcije. Nekada se desi da se kvalitetni filmovi ne uklope u određenu programsku cjelinu ili se pojave u godini kada je konkurencija izuzetno snažna. Publika ne može da vidi sate gledanja, ponovnog gledanja, razgovora i preispitivanja odluka. Selekcija je zbog toga prije svega čin odgovornosti prema autorima, festivalu i publici.

Filmski festival Herceg Novi održava se 39. put. Kako ste doživljavali ovaj festival tokom vašeg profesionalnog sazrevanja i šta za vas znači?

- Odrastao sam na festivalu u Herceg Novom. U svakom smislu. Imao sam tu privilegiju da budem tu od početka i da se na tom mjestu, na toj fascinantnoj Kanli kuli, zaljubim u kinematografiju. Još kao dijete sam dolazio na Kulu. Porodično smo kupovali paket karata za sve filmove i nijesmo propuštali nijedno veče. Kao najmlađi u porodici, poslije intenzivnih dječjih ljetnih dnevnih sadražaja, često nijesam mogao da izdržim i drugi film, tako da sam i nemalo puta spavao na Kuli. Sa festivalom i gradom tako imam i snažnu emotivnu vezu. A Filmski festival u Herceg Novom posebno je mjesto i za brojne generacije crnogorskih gledalaca, filmskih autora i profesionalaca. Hercegnovske tvrđave jedinstvena su i danas vrlo prepoznatljiva mjesta. Film jeste kolektivan čin u svakom smislu i posebno je kada to iskustvo dijelite sa drugima u jednom takvom ambijentu. Skoro četiri decenije postojanja festivala takođe govore koliko je on važan i bitan i koliko je dio kompletne filmske zajednice, kao i grada Herceg Novog, države Crne Gore i cijelog regiona. Festival tako mora da sačuva svoju prepoznatljivu atmosferu, a istovremeno i da se razvija i odgovara na promjene u savremenoj kinematografiji.

Kako vidite domete festivala i ključne pravce razvoja?

- To su uvijek najteža pitanja. Živimo u vremenu kada se festivali i sama kinematografija izuzetno brzo razvijaju i mijenjaju. Cijeli ambijent je izuzetno dinamičan. I to donosi velike izazove pred manifestacije koje su tu decenijama. Zato bi trebalo prepoznati te izazove i imati jasne ciljeve razvoja na duži rok. Važna je vizija i planiranje. Festival ne smije da živi od godine do godine. Festival u Herceg Novom ima veliki potencijal. Njegove prednosti su tradicija, jedinstvene lokacije i činjenica da već postoji odnos sa publikom. Posljednjih desetak godina vidljivi su pomaci u raznim domenima. Bilo je dosta novih ideja, neke su zaživjele, a neke nažalost i nijesu. Danas na primjer postoji i industrijski program namijenjen profesionalcima, što je izuzetno važno i za našu i za regionalnu kinematografiju, a radi se i na jačanju međunarodnog značaja festivala. Mislim da je za festival važno da bude organizaciono stabilan, da ima ljude koji će se dugoročno baviti razvojem i napretkom.

Dolazite iz sveta filmske kritike. Koliko je ona danas važna, kako za filmsku industriju, tako i za gledaoce? U eri demokratizacije pisanja kada svako može da objavi šta hoće na internetu, da li ozbiljna filmska kritika uspeva da zadrži relevantnost?

- Filmska kritika je važna, upravo zato što živimo u vremenu ogromne količine različitih sadržaja. To što neko ima mišljenje o nekom ostvarenju na svom profilu na društvenoj mreži sasvim je u redu, ali to nije filmska kritika. Ona podrazumijeva ozbiljno poznavanje kinematografije, i ne samo kinematografije, i izuzetno je važan dio cijelog sistema. Mislim da, kako ste je nazvali, ozbiljna kritika i te kako ima svoju relevantnost. Ali ne mislim da je, kad neko ima stav o filmu i to objavi na internetu, samo po sebi loša stvar. Svakako je dobro da ljudi govore o filmovima, da pišu, razgovaraju. Naravno, bilo bi dobro da su ih i pogledali prije toga.

Problem je što za ozbiljno pisanje nema prostora. Svi to vidimo u cijelom regionu. Vrijeme ozbiljnih časopisa, posvećenih filmu ili pop kulturi na kojima smo mi odrastali prošlo je, a i u drugim medijima sve je manje mjesta za ozbiljan razgovor o filmu. Ali vidim da mlađe generacije takođe traže svoje mjesto gdje mogu ozbiljno da pišu. Pa zajedno s njima i mi treba da se borimo za taj prostor.