Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Reditelj, profesor i akademik Dejan Mijač sahranjen je danas na Novom groblju u Aleji zaslužnih građana uz prisustvo velikog broja kolega i poštovalaca, a u crkvi Svetog Nikole opelo je održao patrijarh Porfirije.

Na ispraćaj Mijaču, koji je preminuo proslog utorka u 87. godini, došli su Branka Petrić, Aleksandar Mandić, Miodrag Tabački, Ivan Medenica, Vladimir Kostić, Novica Antić, Duško Vujošević, Jelena Stupljanin…

Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Da izjavi saučešće porodici stigao je i Tihomir Stanić, zatim Dragan Petrović i Voja Brajović.

Milica Mihajlović, Bojana Nikitović, Voja Brajović i Srđan Timarov Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Dragan Petrović Pele i Jelena Stupljanin Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Tatjana Mandić Rigonat i Branka Petrić Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Patrijarh Porfirije započeo je opelo u crkvi Svetog Nikole molitvom „Gospode pomiluj“.

Patrijarh srpski Porfirije Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

– Molimo se za upokojenje Dejana Mijača i da mu se oprosti svaki greh. Da Gospod nastani njegovu dušu tamo gde su pravednici… Jedini si ti Gospode koji si stvorio čoveka. Ko u tebe veruje vaskrsnuće. Mir svima, premudrost, da ne biste tugovali ako ima nade, blažen je put kojim ideš danas dušo…

Patrijarh srpski Porfirije Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Nakon jevanđelja Svetog Jovana, Porfirije je kazao:

– Svaki čovek ima potrebu da osigura svoje postojanje. Ima potrebu da nađe sistem vrednosti koji će odagnati sumnju u smisao postojanja. Pol Klodel u drami „Satenske cipele“ iznosi dilemu koju ima čovek koji veruje u Boga. Opisuje brodolomnika i misionara. Predstava počinje monologom misionara koji se obraća Bogu: „Gospode, nisam ispunjavao sve na šta si mi ukazivao. A, sad kada sam bespomoćan, vezan za gredu osećam se bliže tebi nego ikada do sada. Imam nadu samo u tebe.“ U iskušenju, često se pokazuje da je vera krhka i slabašna i da ne može da odagna neizvesnost i nesigurnost. Ali, nije tako – rekao je patrijarh i nastavio:

– Boga ti niko ne može staviti na sto pred tebe. Mi smo se sabrali danas da ispratimo Dejana za kojeg znam sigurno, jer sam kao mlad imao priliku s njim da razgovaram u četiri oka, da za njega nije bilo možda, nije bilo sumnje. Imao sam priliku da čujem kako kaže: „Da, ja sam hrišćanin“. Govorio je da molitva ne znači moljakanje. Dejanove reči su bile: „Jedan moj prijatelj je rekao kako neće da slavi slavu jer mu Bog ništa nije dao. A, u tome nije poenta – da ti Bog nešto da. Imam običaj da se molim i kažem pomiluj me grešnog“. Molimo se da ga Gospod primi u carstvo svoje ljubavi i da mu da mir večni. Bog da mu dušu prosti!

Božidar Bobo Đurović Foto: Goran Srdanov/Nova.rs
Novica Antić i Gordana Goncić Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Uz „Večnaja pamjat“ završeno je opelo, a duga kolona pošla je ka Mijačevoj večnoj kući u Aleji zaslužnih građana.

Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Ivana Dimić održala je govor ispred odra Dejana Mijača rekavši:

– Dejan je zakoračio u večnost. Ovo je, kako bi on to nazvao, očište, tačka u kojoj spoznajemo da smo ujedinjeni u smrti. Neka sad vašoj duši Gospod podari večni spokoj. Zbogom profesore – rekla je Ivana Dimić.

Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Dejan Mijač, jedan od najznačajnijih teatarskih reditelja u nas, preminuo je 5. aprila u 87. godini posle duge i teške bolesti. Reditelj, profesor i akademik rođen je 17. aprila 1934. godine u Bijeljini, u svešteničkoj porodici. Režiju je studirao na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu, a po završetku studija dobija angažman u Narodnom pozorištu u Tuzli, gde je postavio na desetine predstava, nakon čega prelazi u Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, u kome je kao stalni reditelj režirao niz komada klasičnog i savremenog repertoara.

Srđan Timarov Foto: Goran Srdanov/Nova.rs

Među predstavama se izdvaja „Pokondirena tikva“ Jovana Sterije Popovića koja je predstavljala zaokret u odnosu na tradicionalna tumačenja srpskog klasika. Sterijom se često bavio u karijeri, postavivši na scene srpskih teatara i njegove komade: „Džandrljiv muž“, „Ženidba i udadba“, „Kir Janja“, „Laža i paralaža“, „Nahod Simeon“, „Rodoljupci“…

Često je tokom karijere radio u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a među komadima koje je postavio na sceni pozorišta na Cvetnom trgu su: „Vasa Železnova“ Maksima Gorkog, Nušićevi „Pučina“ i „Narodni poslanik“, Simovićevo „Putujuće pozorište Šopalović“, Gogoljev „Revizor“, Šekspirov „Troil i Kresida“, Harvudov „Garderober“… Poslednji komad kojim se oprostio od režije bio je Čehovljev „Višnjik“, koji je 2011. režirao baš u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

Bio je profesor na Katedri za pozorišnu režiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, a prošlog novembra postao je prvi teatarski reditelj izabran za člana Srpske akademije nauka i umetnosti.

Bonus video: Jelena Stupljanin o Dejanu Mijaču – Bio je mudrac života i kulture

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar