INTERVJU Legenardni Siniša Škarica za Nova.rs: Istina o Akiju i Husu

Nekoliko budućih albuma bend objavljuje za zagrebački Suzy. Sa dovoljno hitova i reputacijom velikog koncertnog benda, Parni valjak 1984. godine prelazi u Jugoton. Tamo će objaviti sve one albume po kojima ćemo pamtiti bend i jedinstveni glas Akija Rahimovskog.Na čelnoj poziciji u Jugotonu tada je bio gospodin Siniša Škarica čije ime decenijama vezujemo za mnoga najuspešnija izdanja i izvođače iz nekadašnje Jugoslavije. Zamolili smo Sinišu da sa nama podeli uspomene i sećanja na Akija kao i vreme kada je, poslovno i privatno, sarađivao sa grupom Parni valjak.Redakcija nova.rs se zahvaljuje gospodinu Škarici na vremenu i ukazanom poverenju.Da li se sećate kada i kako ste upoznali Akija Rahimovskog? Da li je tada već bio deo Parnog valjka ili je ste ga poznavali i ranije?- Ne, iskreno, ne sjećam se. Ali se, naravno, sjećam prvog albuma Parnog valjka “Dođite na show” kojeg je 1976. objavio PGP RTB kao pokušaja (neuspjelog) da se dosjetkom (prevela me mala žednog preko vode i sl.) i boogijem a la Status Quo konkurira upravo naraslom fenomenu Bijelog dugmeta. Da, i otprve se čuo taj Akijev poseban vokal, posebnog timbra, dinamičan, kao što je i sam Aki bio.Pored karakterističnog vokala, šta biste vi izdvojili kao prepoznatljivo u njegovom izrazu?- Dakle, njegov glas nosio je emociju napetosti i osjećajnosti, posebno do izražaja u baladama koje je Hus zarana pisao s darom vještog skladatelja i tekstopisca. Aki je imao i taj karakteristični kratki, emocionalni tremolo.

U periodu dok ste obavljali posao urednika izdanja u kući Jugoton, svedočili ste najraskošnijoj pop-rok ponudi koju je jugoslovenska scena iznedrila. Parni valjak je svojim izdanjima doprineo toj šarolikosti. Scena je disala jednim tempom i pevala „Uhvati ritam“. Kako je vama, kao aktivnom učeniku, taj period izgledao?- Da, lijepo ste rekli “najraskošnija pop-rock ponuda koju je jugoslavenska scena iznjedrila”. Bilo je zadovoljstvo biti njezin sudionik, u nekoj maloj mjeri i kreator. Ne vjerujem da će se takvo što ponoviti na ovim prostorima.Veoma ja zanimljiva ta razmena koju su Husein Hasanefendić i Aki Rahimovski, kao glavni oslonci benda, imali. Možete li nam iz vašeg ugla dočarati tu saradnju ili stvaralački proces ukoliko ste bili u prilici da mu prisustvujete?Hus je bio mozak Parnog valjka, a Aki njegova duša. Oni su se dopunjavali kako se to uvijek u scenskoj umjetnosti dopunjavaju autori i izvođači; u glazbi: kompozitori - stihotvorci i njihovi interpretatori, autori i osobe koje postaju njihov alter ego. Nikad izvođač bespogovorno ne čita svoga pisca, pjevač notama i riječima udahnjuje svoju dušu. Možete li zamisliti suradnju Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića, Gorana Bregovića i Željka Bebeka u kojoj drugi ne preuzimaju aktivnu ulogu kad se snima i izvodi zadano djelo. U kojem nije njegova zadnja. Tako je i u slučaju Husa i Akija. To vam je kao i u obitelji. Hus i Aki su obitelj ili artistička radna akcija.Zamolio bih vas da izdvojite album grupe Parni valjak na kom je Aki Rahimovski, po vašem mišljenju, briljirao?- To nije lako izdvojiti. Kada to pokušavate napraviti, onda zapravo nalazite da ste odabrali albume uz koje ste vi intimno najviše vezani. Mislim da su to svakako Valjkov treći album, “novovalni” “Gradske priče”, moj prvi urednički album s Valjkom “Uhvati ritam” i u 1990-ima definitivno “Buđenje”.

Aki je veoma voleo koncerte. Prilikom jednog razgovora koji smo vodili, rekao mi je da je super snimati pesme, objaviti ih, slušati na radiju ali najviše je voleo izlazak na binu. Publika je volela Akija Rahimoskog. Verujem da ste bili na mnogim njihovim koncertima sećate li se nekih posebno važnih turneja benda ili trenutaka sa koncerta koji biste podelili s našim čitaocima?Koncerti, nekada u moje doba plesnjaci, igranke, zapravo su esencija predstave rock ‘n’ rolla. Vrijeme kada izvođači prenose energiju svoj glazbe publici zbog koje ju i izvode i kada povratno reakcijama dobivaju poticaj za svoju umjuetnost. Sjećam se da sam sa svakog Valjkovog koncerta, a bio sam im na barem desetak njih, izlazio ispunjen radošću i veseljem istinske fešte kojoj sam prisustvovao, a Aki je moglo bi se reći, bez pretjerivanja, bio ključni nositelj takvog raspoloženja.Kako muzički urednik i urednik izdanja jedne od najvećih diskografskih kuća na prostorima bivše Jugoslavije, možete li nam definisati ili istači važnost pesama koje su ostale iza Akija Rahimovskog?

- Riječje o muzici s kojom živimo 46 godina. To je jako puno. Te pjesme, Akijev glas, dio su naših života, dapače sountrack naših života. Taj glas i te pjesme su mjesta kojima ćemo se vraćati i koja i njega drže s nama dok smo tu.Izaberite pet omiljenih pesama Parnog valjka uz pojašnjenje (po jedna rečenica za svaku pesmu).- Nije lako, ali recimo: “Lutka za bal”, “Stranice dnevnika”, “Anja”, “Jesen u meni”, “Kada me dotakne“, „U prolazu“, „Molitva“…,uh, već sam prešao pet!BONUS VIDEO: Sahrana Akija Rahimovskog

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sahranaakijarahimovskoggp-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="3043586"]Pratite portal Nova.rs i na društvenim mrežama Instagram, Fejsbuk i Tviter.