Foto: REUTERS/Valentyn Ogirenko

Život Ukrajinaca pretvorio se u noćnu moru otkako je počela ruska invazija na njihovu zemlju. Veliki broj ljudi je otišao iz svojih domova bežeći od rata, a oni koji ostali dane provode u pokušaju da prežive i da se zaštite od ruskih udara. Gardijan sada donosi priču iz grada Nikolajeva, čiji su stanovnici otkrili kako izgleda njihova svakodnevnica pod bombama.

Tri dana nakon što je ruska raketa S-300 pala na krov njenog stambenog bloka u nedeljnim jutarnjim satima, Irina Davidjuk je širila veš na onome što je ostalo od njenog balkona. Bilo je toplo oktobarsko popodne u južnom lučkom gradu Nikolajevu, ali na teresi ispod nje ležao je betonski blok i ogromna količina šuta.

Na sreću, Davidjuk (48) je odlučila da se skloni kod rođaka na selo tokom vikenda i tako je izbegla noćni udar. Kada se vratila u ponedeljak ujutru, bila je zapanjena kada je otkrila veliku štetu na porodičnoj kući.

„Nisam mogla da razumem zašto, zbog čega?. Zašto su ovo uradili? Samo smo mirno živeli. Zašto se ovo dogodilo?“, rekla je ona.

Foto: BULENT KILIC / AFP / Profimedia

U 1.40 u toku noći 23. oktobra, dve rakete S-300 su pale na njeno imanje u razmaku od nekoliko minuta. Jedna je udarila u njen blok, a druga je raznela radnju i napravila ruševine na dečjem igralištu, prenosi Gardijan.

Olena Izotova (46) je rekla da ju je probudila prva bomba, dok ju je udarni talas odbacio u drugu sobu. Za čudo, niko nije stradao, jer se napad desio u toku noći, a veliki broj ljudi se odselio.

Od marta, Nikolajev je nemilosrdno na meti ruskih trupa, nakon što je njihovo napredovanje zaustavljeno nekoliko kilometara odatle. Rakete i bombe su padale većinu dana od početka invazije. Samo 25 dana je bilo bez granatiranja, a 148 civila je ubijeno, uključujući i dečaka od 11 godina u oktobru.

Strah je i dalje prisutan u svakodnevnom životu.

„Čujemo granatiranje svaki dan i noć. Ponekad trčiš na posao i pomisliš: ‘Hvala bogu da sam živ’. Ponekad se noću nagneš na zid radi sigurnosti i osećaš kao da se stapaš sa zidom“, rekla je Davidjuk.

Ljudi su za ovo vreme razvili sopstvene strategije preživljavanja.

Rakete S-300 ne bi trebale da se koriste ovako. To je ruski sistem protivvazdušne odbrane, modifikovan da gađa kopnene ciljeve jer Rusima navodno ponestaje projektila i municije koja je korišćena u prvim danima rata.

Izotova ističe da sada može da razlikuje oružje pri sletanju: „S-300 je veoma glasan, a kasetne bombe nisu tako bučne“.

S jedne strane, čini se da nemilosrdni ruski udari nemau uticaja na želju ljudi da se odupru. Stojeći pored olupine na svom balkonu, Davidjuk je rekla da su ruski bombaši „najgori ljudi koji postoje“.

„Nismo želeli ovaj rat, ali došao je do nas“, rekla je.

Foto: BULENT KILIC / AFP / Profimedia

Svoju decu je iselila iz grada, ali je zbog posla admistratora u lokalnoj bolnici ostala u gradu i nema nemaru da se evakuiše.

„Kako da ostavim pacijente“, rekla je ona.

Foto: REUTERS/Valentyn Ogirenko

Ali sa dolaskom zime, javljaju se i sumnje. Nikolajev od proleća nema tekuću vodu. Voda koja dolazi iz slavina je žuta i slana. Crveni krst i druge organizacije distribuiraju vodu za piće širom grada.

Tu je sada i pitanje grejanja koje treba rešiti pred hladne dane.

Vitalij Lukov, zamenik gradonačelnika rekao je da je potrošnja gasa već na desetini normalnog nivoa, jer su industrijska postrojenja koja su i najviše trošila energente prestala da rade zbog rata.

Foto: REUTERS/Valentyn Ogirenko

Ali struja je druga stvar.

„Zaista smo zabrinuti“, rekao je on, zbog nedavne promene ruske vojne taktike. Lukov ističe da je od početka rata oštećeno 2.219 zgrada.

Istakao je da postoje znaci novog ruskog pristupa kako se zima nadzire.

„Nedavno smo videli znake ciljanja“, rekao je on, uključujući i pokušaje da pogode „trafostanice, energetske i infrastrukturne objekte“.

Foto: REUTERS/Valentyn Ogirenko

Za sada je zabrinutost teoretska, ali pošto nestanci struje postaju normalna pojava u Ukrajini, pretnja visi nad gradom.

Međutim, građani nisu toliko pesimistički. Mnogi koji su otišli počeli su da se vraćaju u grad ohrabreni poboljšanim izgledima Ukrajine na bojnom polju.

Lukov je rekao da su se on i njegova supruga i ćerka preselili u Nemačku u maju, da bi se vratili u septembru i odustali od statusa izbeglice.

Foto: REUTERS/Valentyn Ogirenko

Nina (73) je rekla da je odlučila da se vrati 22. septembra sa zapada Ukrajine. Priznala je da je uplašena ali je rekla da snalazi tako što spava u hodniku, kako bi bila bezbedna od granatiranja.

Nina je odbila šansu da pridruži ćerki i unucima u Nemačkoj, stigavši na autobusku stanicu u Lavovu, a zatim se predomislila.

„Pogledala sam ljude koji ulaze u autobuse i pomislila: Ne, ovo nije za mene“, rekla je ona.

Stanovnici se u ranim popodnevnim satima okupljaju za besplatnu hranu i ćaskaju kako bi prekratili vreme.

PROČITAJTE JOŠ:

Nina Vasileva (82), rekla je da je zgrožena ruskom agresijom.

„Putin je kopile. Bili smo tri bratska naroda, Rusi, Ukrajinci i Belorusi. Sada nas ubija, pljačka, ubija nam decu i starce. To je noćna mora“, dodala je ona.

Stanovnici ovog grada daju sve od sebe da raščiste sve nakon ruskih udara. Izetova pretvodi grupu ljudi koja skuplja šut i gelere u kante.

„Mi smo Ukrajinci“, rekla je ona. „Moramo da budemo zauzeti. Naši domovi moraju biti čisti to neka vrsta instinkta“, rekla je ona.

BONUS VIDEO: Bajden ne veruje Putinu: Zelenski oštro zapretio Rusima

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar