Tinejdžeri su tokom novogodišnjih i božićnjih praznika bili glavni akteri vesti iz crne hronike i kao počinioci i kao žrtve nasilnih zločina, a Srbija se sve više suočava sa fenomenom maloletničkog kriminala sa kojim, čini se, teško izlazi na kraj. Kriminolog Dobrivoje Radovanović objašnjava koji su glavni generatori nasilja.
Dečak star 16 godina pucao je na Božić, 7. januara oko 16 časova u babu i dedu u beogradskom naselju Zvezdara. Dedu je pogodio u glavu, on se i dalje nalazi u kritičnom stanju i lekari se bore za njegov život. Babu je pogodio u ruku i ona nije životno ugrožena. Nakon što je upucao babu i dedu, tinejdžer je okrenuo cev pištolja ka sebi i ispalio metak sebi u glavu. I on je sa teškim povredama prebačen u bolnicu i nalazi se u teškom stanju. Prema pisanju medija, motiv je novac, jer je maloletnik navodno tražio 18.000 evra od babe i dede.
Pre nekoliko dana, takođe u Beogradu, u prigradskom naselju Borča, takođe tinejdžer star 16 godina, pucao je iz pištolja i teško ranio komšiju, mladića od 20 godina. Pucač je pobegao sa lica mesta, ali ga je policija ubrzo uhapsila. Motivi ove pucnjave, za sada, nisu poznati.

U Tovariševu kod Bačke Palanke, takođe na Božić, rano ujutru, u kafiću je ubijen N.G. (18). Za njegovo ubistvo osumnjičen je muškarac (38) iz susednog sela Obrovac. Ubica je, navodno, sačekao momenat kada je tinejdžer otišao do toaleta i zario mu nož u vrat.
„Svi su stalno u nekom ratu. Ratuju narko-bande, ratuju navijači, sukobljavaju se po nacionalnoj ili političkoj liniji. Ima mnogo razloga za te „ratove“, ali su po mom mišljenju dva uzroka najvažnija. Prvi je droga, koja uništava ovu zemlju. Prema istraživanjima, čak 20 odsto srednjoškolaca ima veze sa narkoticima, koristi ih ili preprodaje. To je ogroman broj. Tržište narkotika kontroliše organizovani kriminal i mladi su deo toga, zato i dolazi do sukoba. Tu je veliki novac u opticaju, moguće je da su neki od nedavnih zločina na neki način povezani upravo na ovaj ili onaj način sa trgovinom narkoticima“, objašnjava Dobrivoje Radovanović.
Drugi generator nasilja među mladima je stalni sukob među navijačkim grupama.

„Navijačke grupe su same po sebi sklone nasilju, a često su i one umešane u trgovinu narkoticima, što nas opet vraća na prvi razlog. Te navijačke grupe su povezane i sa organizovanim kriminalom i ne prezaju ni od čega“, objašnjava kriminolog.
Problem maloletničkog nasilja još više pogoršava činjenica da mladima nije teško da dođu i do vatrenog oružja.
„To je višedecenijska pojava, još od raspada bivše Jugoslavije početkom devedesetih. Milioni komada oružja su našli put sa ratišta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Kosovu do Srbije. Povremene akcije koje sprovodi policija da se ilegalno oružja vrati bez posledica su dobre, ali vraćen je samo jedan deo. Vratili su ga zapravo oni ljudi koji nisu znali šta će sa njim, oni koji su bili na ratištima a posle se vratili u normalan život. Onaj koji planira da ga upotrebi, nije ga vratio“, objašnjava Radovanović.

Iako zvanična statistika MUP Srbije kaže da se stopa kriminaliteta smanjuje iz godine u godinu, Dobrivoje Radovanović sumnja u zvanične podatke, jer mnoga krivčna dela ostaju neprijavljena i nerešena.
„Policajci se nagrađuju po efikasnosti, kada reše neki slučaj. Zato se i dešava da neke prijave završe u fioci, makar dok ne budu rešena i dok policija ne bude u mogućnosti da prikaže neki dobar rezultat. Stoga je siva brojka krivičnih dela, pa i onih koje čine maloletnici, zapravo mnogo veća od zvanične statistike. Mnogi od maloletnika neće ni prijavljivati tuče i slične stvari i sve to ostaje u sivoj zoni. Posledice vidimo svakodnevno na ulici, a bojim se da ćemo ih tek videti“, zaključuje kriminolog Dobrivoje Radovanović.