Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Za zločin Ivana Kontića i brutalno prebijanje M.M. u Novom Sadu saznali smo zahvaljući snimku nadzornih kamera i spremnosti nekog iz policije ili tužilaštva da ih pusti u javnost, ali brojni su primeri kada su snimci volšebno nestajali upravo zato da se odgovrni sakriju i trajno ostanu nedostupni pravosudnim organima. Slučajevi ubistva Olivera Ivanovića i pogibije Stanike Gligorijević, rušenje u Savamali, ili paljenje kuće novinaru Milanu Jovanoviću, pokazuju da nisu svemoćne, odnosno da nisu garancija da će se doći do istine.

Kamera u Srbiji, a pogotovu u većim gradovima, ima gotovo na svakom koraku. One su veoma često ključni dokaz u rešavanju komplikovanih slučajeva sa kojima se policija susreće. Ipak, u određenim situacijama, kada neko lice izvrši krivično delo, dešavalo se da i one prestanu da rade, ili da snimke sa kamera pojede maca.

U slučaju pokušaja ubistva M. M. iz Novog Sada,snimak prebijanja stigao je sa nadzorne kamere, ali iz za sada nepoznatog razloga, one nisu pomogle policiji u identifikaciji osumnjičenog, makar prvih 19 dana. Za razliku od brutalnog prebijanja u Novom Sadu, postoje i slučajevi gde su kamere jednostavno prestale da rade, kao što je u slučaju ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića ili ubistvo gardista u Topčideru.

Ubistvo na naplatnoj rampi

Stanika Gligorijević (52), poginula je 31. januara 2019. godine na naplatnoj rampi „Doljevac“, kada je na nju naleteo automobil u kome se nalazio direktor „Koridora Srbije“ i funkcioner SNS Zoran Babić. Nekoliko meseci nakon nesreće, JP „Putevi Srbija“ dostavilo je Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu snimak nadzorne kamere na naplatnoj rampi stanice „Doljevac“, ali, kako su rekli u tužilaštvu, na snimku nedostaju ključni delovi od dva minuta, i to baš onaj deo koji je bitan za postupak.

Naplatna rampa Doljevac Foto:Screenshot

Osnovni sud u Nišu na suđenju Dejanu Stanojeviću, vozaču direktora „Koridora Srbije“ Zorana Babića, konstatovao je da ključna dva minuta fale.

Time je ovaj slučaj dodatno zaogrut velom misterije prisutan od početka ovog slučaja, počevši od toga ko se nalazio za volanom „škode“, zašto su snimci sa nadzornih kamera sa mesta nesreće polovični, do toga da je naplatna rampa sravnjena sa zemljom.

Ubistvo Olivera Ivanovića

Oliver Ivanović, lider Građanske inicijative „Srbija, demokratija, pravda“, ubijen je 16. januara kada su u ranim jutarnjim satima nepoznate osobe pucale na njega. Ono što je od početka izazvalo kontroverzu jeste da kamere na zgradi gde je sedište GI SDP nisu radile od 4. januara, ali da su naprasno proradile 10 minuta nakon ubistva.

„Od međunarodnih predstavnika, Kfora i tužioca saznala sam samo to da kamere na našim prostorijama ispred kojih je Oliver ubijen nisu radile 12 dana, od 4. janura i da su proradile 16. januara, desetak minuta nakon ubistva kada su snimila kola Hitne pomoći“, rekla je Ksenija Božović, Ivanovićeva saradnica agenciji Beta prenoseći šta joj je rečeno u tužilaštvu 2018. godine.

Paljenje kuće novinara

Decembra 2018. godine u Vrčinu zapaljena je kuća novinara Milana Jovanovića, kada su napadači kroz prozor na garaži ubacile Molotovljev koktel. Jovanović, čija kuća je izgorela, kao razlog je video njegovo pisanje o zloupotrebama u Grockoj.

Jovanović je tvrdio da su napadače snimile sigurnosne kamere sa komšijske kuće, ali je policija tada tvrdila da snimak ne postoji.

Milan Jovanović, Foto: E-Stock_milos_rafailovic

Ko je rušio u Savamali?

U izbornoj noći između 24. aprila 2016. godine, odmah nakon objavljivanja rezultata i proslave,  grupa maskiranih osoba sa fantomkama na glavama, bagerima je porušila nekoliko objekata u Hercegovačkoj ulici, maltretirala je i prolaznike u tom kraju, oduzimala im mobilne telefone i vezivala.

Građani su u toj noći pozivali policiju, ali ona nije reagovala i usmeravala ih na komunalnu policiju koja je odgovarala da to nije u njihovoj nadležnosti.

Većina sigurnosnih kamera, kako je pisao Insajder, postavljenih na okolnim objektima te noći prestale su da rade.

Savamala Foto: Nemanja Jovanović

Zbog planiranog preseljenja „Lastine“ stanice, struja i kablovi za video-nadzor isečeni su četiri meseca ranije, pa kamere nisu bile u funkciji,

Čuvar stanice rekao je da video-nadzor u portirnici koji bi trebalo da snima deo Hercegovačke ulice nije radio, tako da „na monitorima nije mogao da vidi rušenje“.

Radnik preduzeća „Simpo“ čija se nekadašnja poslovna zgrada nalazi na početku Hercegovačke ulice, policajcima je ispričao da je „sistem pao i da su izbrisani snimci video-nadzora za prethodni period“.

Neki snimci su, ipak, sačuvani, a policija ih je zatražila tek 20 dana posle njihovog objavljivanja.

U izveštaju piše da su policajci „pokušali da filtriranjem video snimaka dobiju bolju sliku da bi došli do podataka o mašinama i osobama koje su učestvovala u rušenju, ali u tome nisu uspeli zbog lošeg kvaliteta.“

Slučaj Beko

Biznismen Milan Beko ranjen je 14. novembra 2014. godine ispred svoje kuće na Senjaku, koja je kompletno pokrivena video nadzorom. Jedna od kamera nalazila se na mestu gde je napadač zapucao na njega, ali se ispostavilo da kamere nisu radile jer nije plaćano njihovo održavanje.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare