Više od 150 prijava komunalnoj miliciji, više od 30 dopisa Beokomu, prijava pretnji smrću i ko zna koliko poziva svim drugim službama - nisu uspele da stanu na put bahatom i osionom ponašanju "šačice" pojedinaca u "Konzulat baru" u Karađorđevoj ulici, čiji teror stanari zgrade na broju 21 trpe već duže vreme. Da nije reč samo o "šačici", već pesnici koja korene vuče iz političkih i kriminogenih voda, stanari ove zgrade osetili su na svojoj koži.

U jednoj od najstarijih i kulturološki najznačajnijih ulica u gradu, koja je svojevremeno građena kao elitni deo grada u kom je otvoreno prvo osiguravajuće društvo u Beogradu i odigrana prva pozorišna predstava, Karađorđeva ulica je decenijama predstavljala jedan od najznačajnijih u glavnom gradu. Danas ona poprima neki drugi, ružniji oblik.

Nekada jedan od najboljih pokazatelja ekonomskog i kulturnog uspona tadašnjeg Beograda, danas postaje simbol sunovrata zahvaljujući bahatim pojedincima koji su svoje lokale uselili u lokale u toj ulici, ne poštujući nikoga oko sebe. To je na svojoj koži osetila porodica uglednog reditelja Mladena Mitrovića, koji mesecima ne može da izađe na kraj sa ugostiteljima „Konzulat bara“ koji se odnedavno nalazi u toj ulici.

Karađorđeva ulica, Karadjordjeva ulica, kafić, kafići
Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

„Moja porodica i ja, ali i naše komšije, već duži vremenski period imamo problem sa tim barom najpre zbog glasne muzike koja se čuje do ranih jutarnjih časova, uprkos tome što je radno vreme lokala radnim danima do 24.00, a vikendom do 1.00 sat, što se poštuje tek poslednjih nekoliko dana, ali i zbog ponašanja pojedinaca iz tog bara“, započinje svoju priču reditelj Mladen Mitrović.

Objašnjava nam da se koncerti u ovom lokalu održavaju svakodnevno, a da buka uveliko prelazi dopuštene granice, te da nekada bude izmereno i 50 decibela u njihovom stanu. Dok razgovaramo sa Mitrovićem, oči nam „bode“ glomazna, svetleća reklama na fasadi stare beogradske zgrade na kojoj ne smeju biti okačeni ni klima uređaji, a kamoli svetleći panoi čiji dizajn odskače od okoline, a kako smo čuli na licu mesta, za čije postavljanje nije zatražena dozvola od stanara.

„Oni su u međuvremenu izbacili i baštu, a za njom još jedan šank. Kako su se koncerti nastavljali iz dana u dan, bili smo primorani da zovemo sve službe koje su nam raspolaganju. Poslali smo 37 mejlova komunalnoj miliciji na adresu koju su nam dali i uputili više od 150 prijava na koje niko nije reagovao!“ priča za Nova.rs Mitrović.

Objašnjava nam i da je zgrada takva da se vodomer i ventili za vodu sada nalaze u sklopu pomenutog bara, tako da im Mitrović, kao predsednik kućnog saveta ali i stanar, niti bilo ko od njegovih komšija, ne mogu pristupiti.

Pretnje smrću

Golgota koju Mitrovići i njihove komšije preživaljavaju eskalirala je kada je Mitrovića, dok je jednog jutra šetao psa, presreo maskirani mladić. Situacija je u prvi mah delovala bezazleno, jer je zatražio od Mitrovića da ga uputii na autobusku stanicu.

„Otišao je nekoliko koraka, a zatim se okrenuo. Uperio je prst u mene i rekao: Komšija, ovo je poslednji put da razgovaramo na ovaj način, sledeći put više neće biti tako. Proživeo si toliko godina, potrudi se da tako nastaviš. Prijavio sam policiji ovu pretnju sa nadom da će neko konačno nešto učiniti sada kada je situacija postala i više nego ozbiljna, međutim ništa konkretno se nije dogodilo“, kaže Mitrović.

Željko Mitrović, policija i krv na pločniku

Primoran da prikupi što više saznanja o tome šta se dešava ispod njihovog stana, zbog čega policija, u onim retkim slučajevima kada i dođe po prijavi, ne želi ni da uđe u lokal, ko je to snažniji od samog zakona, Mitrović je saznao prakično praveći svoju malu istragu.

Potpuno iznenada, jedne večeri primetio je plava rotaciona svetla sa policijskih automobila ispred zgrade i ponadao se da je okupaciji njihovog životnog prostora, svakodnevnice i zdravog razuma kraj.

„Izašli smo na terasu i videli smo neverovatnu scenu – jedan mladić, verovatno zaposleni, čistio je nešto što je ličalo na krv sa pločnika ispred ulaza u bar. Sa druge strane ulice bilo je parkirano nekoliko policijskih automobila, a na nedavno renoviranom pločniku ispred naše zgrade dva automobila hamera i jedna limuzina“, opisuje nam scenu Mitrović i nastavlja:

„Dok smo supruga i ja pokušavali da shvatimo šta se desilo, videli smo da iz bara izlazi vidno pijani Željko Mitrović sa svitom ljudi. Jedan iz njegove skupine odlazio bi do policajaca i razgovarao sa njima, a zatim se vraćao do automobila i tako nekoliko puta. Nije prošlo mnogo, a u feštu su se uključili i trubači, tako da je ulicom sve odjekivalo. Potom je Mitrović oterao policajce i nastavio sa svojom predstavom ispod našeg prozora“.

A, da u ovaj bar svraćaju i te kako interesantni likovi, bliski samom državnom vrhu i Srpskoj naprednoj stranci, niko zapravo ni ne krije. Na fotografijama na društvenim mrežama „Konzulat bara“ jasno se može videti da su česti gosti osobe sa estrade, sinovi kontroverznih biznismena, njihovi pobratimi i druge sumnjive osobe. Ako je verovati čaršijskim pričama i sam vlasnik „Konzulat Bara“ osoba je bliska kriminogenom okruženju, koje korene vuče iz Crne Gore.

Osveta u vidu gašenje vode

I kada su mislili da epopeja ne može biti mučnija i tragičnija, da od zidova koji se tresu od glasne muzike i pevanja ne može biti gore, kada su naučili da i sami spavaju prekrivenih ušiju i glava, Mitrovići su se susreli sa još težim oblikom narušavanja mira u njihovim životima jer su im bahate komšije iz prizemlja počele zavrtati i vodu jer ventilima i vodomeru pristup nemaju.

Stravične posledice ovakvog ponašanja, koje se odigrava u sred pandemije korona virusa, na svojoj koži osim Mitrovića oseća i njihov komšija ozbiljno narušenog zdravlja koji sada nema vodu.

Pročitajte još:

I tako, na samo nekoliko desetina metara od skupocenog novog gradskog jezgra i glavne gradske štrafte Beograda na vodi, u 21. veku, u Karađorđevoj ulici, u vreme kada nam sa prorežimskih televizija predsednik republike poručuje da smo „dobro“, vlasnici tih istih televizija i njihova klika svojim ponašanjem terorišu nedužne stanare, čija je krivica samo to što su odabrali da žive na atraktivnoj lokaciji u Beogradu.

A, možda bi Mitrovići i čuli predsednikove poruke sa televizora u kojim nam poručuje da smo dobro, da uopšte mogu da čuju išta pored raspevane pevačice iz prizemlja.

Bonus video: Dr Katarina Bajec – Kako buka utiče na naše zdravlje

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare