Kovid bolnica Batajnica
Kovid bolnica Batajnica Foto:TANJUG/ STRAHINJA ACIMOVIC

Porodica preminulog T. K. javila se portalu N1 sa tvrdnjama da je uz neophodnu terapiju, na Šestom odeljenju Klinike za pulmologiju Kliničkog centra Srbije, dobio i dve infekcije - klostridiju i koronavirus. Kćerka preminulog, M. K. žali se i na uslove u kojima je njen otac lečen u ovoj bolnici, kao i na nemar i odsustvo empatije lekara koji su lečili njenog oca. Odgovore KCS na pitanja koja smo im poslali pre više od nedelju dana o ovom slučaju još nismo dobili.

„Moj otac je bio onkološki pacijent na hemoterapiji. Pre izvesnog vremena hospitalizovan je, zbog trombocitopenije, na Šestom odeljenju Klinike za pulmologiju, KCS-a. Primio je transfuziju trombocita i otpušten iz bolnice 28. januara. Dva dana nakon toga, 30. janura, utvrdili smo da je pozitivan na klostridiju, analizom stolice u privatnoj laboratoriji“, navodi M. K. za portal N1.

Nakon toga, kako ističe M. K, njen otac testiran je na Infektivnoj klinici na koronavirusa i rezultat je bio pozitivan.

„Istog dana je primljen na Kovid odeljenje bolnice Dr Dragiša Mišović. Obavestili smo Kliniku za pulmologiju o stanju mog oca, jer je očigledno tamo dobio i klostridiju i koronu. On je 8. februara preminuo. Mislim da nikakve reakcije na to što smo im rekli nije bilo, a kamoli mera koje su dužni da sprovedu“, rekla kćerka preminulog za N1.

Ona je ispričala da je njen otac morao da bude hitno primljen zbog trombocitopenije jer mu je poslednja, šesta hemoterapija oborila krvnu sliku.

M. K. se žali da je problem od samog prijema na Kliniku za pulmologiju bila komunikacija porodice sa osobljem – lekarima i sestrama, a da je zbog pandemije dodatna otežavajuća okolnost bilo to što nisu mogli da posete oca u bolnici, niti da lično dođu do lekara.

„Čuli smo se s tatom svaki dan više puta, odlazili smo da mu odnesemo šta treba. Išli smo ispod prozora da nas vidi sestra, moj suprug, ja… Odemo da mu mašemo da mu bude lakše. Strašno je što nema poseta, sve mu je padalo teško i osećao se odbačenim. Zato smo stalno ‘visili’ ispod prozora i pričali telefonom“, kaže M. K.

Dodaje da se otac u telefonskim razgovorima žalio da ih lekari retko obilaze, a i ostali pacijenti iz sobe, sa kojima je M. K. komunicirala telefonom su joj to potvrdili. Žalili su se i na higijenu na odeljenju i preneli joj, kako kaže, da „čistačica uđe jednom u tri-četiri dana da očisti sobu“. Ističe i da joj je jednom prilikom otac rekao da su pacijenti sami molili da oni dezinfikuju sobu, te da su „iskamčili malo alkohola za čišćenje“. Otac joj je preneo i da je hrana koju dobijaju loša, ali da mu je svejedno jer inače ne može da jede.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare