Foto: TANJUG/ STRAHINJA ACIMOVIC

Mesta gda se toči gorivo zagađuju vazduh zbog velike koncentracije goriva i potencijalna su velika opasnost u slučaju havarija, ali su često širom Srbije pumpe smeštene u gusto naseljenim delovima grada iako Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu propisuje drugačije.

Prema rečima sagovornika portala N1 razlozi za to su suprotstavljenost dva akta: Zakona i Uredbe o lokacijskim uslovima, ali i primena uredbe, iako je zakon jači pravni akt. Građani ovakve odluke nazivaju paradoskalnim, smatraju da zakonodavstvo ne prepoznaje problematiku osetljivosti lokacije i efekat kumulativnog zagađenja i da se time nanosi šteta stanovnicima.

Jedan od takvih primera je pumpa u centru Valjeva u gusto naseljenom području, gde je odlučeno da investitor nije u obavezi da podnese zahtev za odlučivanje o potrebi izrade studije o proceni uticaja.

Tu odluku donelo je jula 2022. godine Odeljenje za urbanizam, građevinarstvo i zaštitu životne sredine Valjeva, iako je oktobra 2021. godine isto Odeljenje donelo odluku o neophodnosti procedure predviđene Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu. Da je investitor dužan da pokrene proceduru smatra i Zavod za zaštitu prirode Srbije.

Pročitajte još:

Prema rečima Mirka Popovića, programskog direktora organizacije RERI, organizacije osnovane radi realizacije ciljeva u oblasti zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine i održivog korišćenja prirodnih resursa, Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu utvrđen je postupak procene uticaja.

Prema zakonu nadležni organ za vođenje postupka procene uticaja je onaj organ koji je nadležan za zaštitu životne sredine, bilo da se radi o opštini, autonomnoj pokrajini ili republici.

„Ako za projekat koji je predmet procene uticaja građevinsku dozvolu izdaje Ministarstvo građevinarstva onda će organ nadležan za procenu uticaja biti Ministarstvo zaštite životne sredine. Ako građevinsku dozvolu izdaje pokrajinski organ ili organ jedinice lokalne samouprave onda će za procenu uticaja biti nadležan organ za zaštitu životne sredine na odgovarajućem nivou uprave“, pojašnjava Popović.

Kako navodi, procena uticaja na životnu sredinu je preventivna mera, odnosno mora se sprovesti pre nego što se odobri realizacija projekta i služi tome da se blagovremeno utvrde značajni negativni uticaji projekta ili aktivnosti na životnu sredinu i zdravlje ljudi, te da se utvrde mere pomoću kojih se ti uticaji otklanjaju ili umanjuju do onog nivoa koji je prihvatljiv i u kom slučaju realizacija projekta neće imati značajne negativne uticaje na životnu sredinu.

„Važno je naglasiti da svi projekti za koje je predviđena mogućnost izrade studije o proceni uticaja predstavljaju projekte koji su prepoznati kao oni koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu i zdravlje ljudi“, kaže Popović.

Ovaj postupak se stoji iz tri faze: odlučivanju o potrebi procene uticaja, utvrđivanju obima i sadržaja studije i izrade studije o proceni uticaja na životnu sredinu.

„U svakoj od ove tri faze predviđeno je učešće javnosti, odnosno, mogućnost da građani, udruženja, stručnjaci daju svoje primedbe i komentare u svakoj fazi postupka. Nadležni organ je dužan da primedbe javnosti uzme u obzir“, dodaje on.

Kada se pogleda slučaj NIS pumpe u Valjevu, Popović navodi da je u tom slučaju poštovana Uredba o lokacijskim uslovima koja, kako smatra, uvodi pojam informacije o tome da li je potrebno pribaviti saglasnost na studiju o procenu uticaja, a taj postupak nije predviđen Zakonom o proceni uticaja.

„Postupak davanje informacije ne postoji, izmišljen je i suprotan je svrsi procene uticaja. Takođe, ova Uredba upućuje na Ministarstvo zaštite životne sredine kao jedini organ koji daje informaciju, zanemarujući činjenicu da je nadležni organ za procenu uticaja utvrđen Zakonom o proceni uticaja“, kaže on.

Opširnije o ovoj temi na portalu N1.

BONUS VIDEO Šapić pokušao da drži slovo o zagađenju vazduha, poklopio ga novinar Nova.rs

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar