Foto: MediaPunch / BACKGRID / Backgrid USA / Profimedia

Do 38. rođendana Novaka Đokovića ostalo je još manje od mesec dana, ali niko, pa ni on sam, nije siguran koliko mu je još ostalo do kraja karijere.

Da sumnje u Novaka postoje, to svakako, ali ranjeni lav je često najopasniji, samo je pitanje da li Novak sada može da „prevari starost“ i još jednom pomeri granice u „belom sportu“.

Iako je u 2025. godinu ušao sa velikim očekivanjima i ciljevima, koje je i sam najavljivao, Novaka je „udario šamar realnosti“ i njegovi rezultati zaista jesu neočekivano slabi, a igra razočaravajuća za njegove standarde.

Razmazio nas je Novak kroz sve godine u kojima je suvereno vladao tenisom i razbijao rivale na svim podlogama, kroz njegove pobede smo svi osećali kao da mi pobeđujemo, a sada kada je teško kao nikada pre, mnogi misle da je kraj blizu.

PROČITAJTE JOŠ:

Imao je Đoković i te kako burnih perioda u karijeri, setimo se na primer operacije lakta ili slučaja sa vakcinom, ali tada je bio mlađi i nekako su svi, ili bar većina, verovala da će se zaista vratiti u borbu za svetski vrh i najveće trofeje, dok je sada situacija nešto drugačija, a godinama još niko nije pobegao.

Od početka tekuće sezone Novak je čak četiri puta gubio na startu turnira (Doha, Indijan Vels, Monte Karlo i Madrid), a bolji od njega bili su Mateo Beretini, Botik van de Zandšulp, Alehandro Tabilo i Mateo Arnaldi. Složićemo se da to nisu teniseri iz svetskog vrha (sem možda Beretinija), ali su se pokazali kao veoma nezgodni za Novaka na betonu, odnosno šljaci.

Setićemo se da je Đoković poražen i u četvrtfinalu Brizbejna od Rajlija Opelke, koji je zaista sjajno servirao u tom meču, dok su mu dva najbolja izdanja bila na Australijan openu i u Majamiju.

Credit line: Valery HACHE / AFP / Profimedia

Kada je srpski teniser pobedio Karlosa Alkaraza u četvrtfinalu AO posle preokreta sa 3:1, činilo se da je veoma blizu osvajanja 100. titule, kao i 25. grend slem trofeja, ali je povreda pokvarila planove, pa je Novak morao da preda Aleksanderu Zverevu već posle prvog seta u polufinalu.

Što se Majamija tiče, tamo je Đoković odlično servirao i stigao do finala, većina ga je već videla sa trofejem u ruci, ali je mladi Jakub Menšik pokazao zašto je on budućnost tenisa i savladao je najboljeg ikada u dva taj-brejka.

Sezonu na šljaci Novak je otvorio sa dva poraza, još nije uzeo ni set, a po njegovom govoru tela na terenu i nekim izjavama da se zaključiti da nešto opasno ne valja i ne štima u Đokovićem teniskom sistemu. Jasno je da njegova igra ne može da bude ista kao pre nekoliko godina, sada ga telo ne sluša tako dobro, ali ne može se reći da nije u dobroj fizičkoj spremi, te da nije imao dovoljno vremena za trening i privikavanje na šljaku, pogotovo posle Monte Karla.

PROČITAJTE JOŠ:

Servis sada mora da radi mnogo dobro kako bi Đoković bio u prilici da dobija mečeve, sve više mu odgovaraju kratki poeni, ali praktično u svim mečevima koje je izgubio ove sezone Novak je poklanjao neke poene i pravio greške koje su za njega atipične, pogotovo u ključnim trenucima (na primer zicer protiv Arnaldija pri brejk lopti u drugom setu).

Kada se sve to spoji sa tim da Novakovi rivali zaista veruju da mogu da ga pobede na svakom turniru, jer njegova „aura nepobedivosti“ više nije tako jaka, dobijemo ovakve rezultate kao što su u velikom delu 2024. i u dosadašnjem toku 2025. godine.

Ako ne računamo Olimpijske igre u Parizu prošle godine, kada je Novak osvojio zlato, srpski teniser nema titulu još od kraja 2023. i Završnog mastersa u Torinu, gde je još jednom potvrdio status najvećeg ikada.

Credit line: DAX TAMARGO / Shutterstock Editorial / Profimedia

Nakon skoro savršene 2023. godine, gotovo niko nije očekivao da će Đoković doživeti ozbiljan pad, mada je i dalje među 10 najboljih na svetu (trenutno peti, može da bude sedmi posle Madrida) i s vremena na vreme odigra turnir na kom podseti na stare dane, samo to više ne može u kontinuitetu.

Uprkos svemu tome, Novak nije rekao poslednju reč, budite sigurni u to. Iako je i sam postao manje optimističan, te pomalo nesiguran u sebe, jasno je da i dalje ima kvalitet potreban za osvajanje trofeja, gde god se pojavi. Da nije tako, ne bi mogao da igra polufinale AO ili finale Majamija.

Glavni cilj su mu već godinama unazad grend slemovi, uvek tempira formu da na njima bude najbolji, a već je istakao da mu je fokus usmeren ka Parizu još od početka sezone na šljaci. Pre puta u glavni grad Francuske otkazao je Masters u Rimu (i dalje nije poznato zašto), na kom se vraća Janik Siner posle tromesečne suspenzije.

Postoji mogućnost da Novaka vidimo na nekom manjem turniru pre Rolan Garosa, ali to je pod ogromnim znakom pitanja. Očigledno je da mu treba vremena da se presabere i „namesti glavu“, ali i digne nivo igre uz nešto intenzivnije treninge. Da li to može bez zvaničnih mečeva, videćemo…

Foto: Chris Arjoon/Icon Sportswire / Newscom / Profimedia

Otežavajuća okolnost je i ta što Novak do Rolan Garosa neće uspeti da se nađe među prva četiri na ATP listi, pa bi mogao da ima znatno teži raspored na drugom grend slemu u sezoni. Svakako da mu je potrebna sreća na žrebu, ali najbitnije je da on digne nivo igre i ponovo pre svega svojim ponašanjem i stavom pokaže da i dalje nije vreme za penziju.

Realnost je takva da Đoković ne dolazi više na turnire kao favorit, već se sada suočava sa mlađim protivnicima koji imaju nikad više samopouzdanja, a osetili su „krv“ i sada se čeka Novakov odgovor.

Setimo se da su i Rodžer Federer i Rafael Nadal imali ozbiljne padove pred kraj karijere, ali priča sa Đokovićem i dalje bi mogla da bude drugačija. Deluje da njegova „kola“ i dalje mogu da se zaustave, iako su krenula nizbrdo, a Novak još uvek ne pokazuje želju da stavi tačku, jer u njemu još ima „vatre“.

Budite strpljivi, Novak još uvek ne želi da ode u penziju. Njegov „prajm“ je prošao, ali kraj još nije došao.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar