Foto: EPA-EFE/YOAN VALAT

Laureus je u četvrtak objavio dobitnike nagrada za 2021. godinu i malo je reći - neprijatno iznenadio, jer je Rafael Nadal proglašen najboljim sportistom planete.

Naravno, gledao se učinak prošle godine kada je Rafa osvojio Rolan Garos po 13. put u finalu protiv Novaka Đokovića.

PROČITAJTE JOŠ:

Tada je izjednačio rekord po broju najvećih trofeja sa Rodžerom Federerom, pa obojica imaju po 20 i sve je to lepo, ali kada se sagledaju činjenice, ovaj izbor Laureusa deluje krajnje neozbiljno.

Da ne kažemo tendenciozno. Čak je delovalo da je i Nadalu neprijatno što je osvojio laskavo priznanje drugi put u karijeri, jer je čovek i sam rekao „svestan sam da ima drugih sportista koji su zaslužili ovaj trofej jednako kao on“.

Naravno, priznanju se u zube ne gleda, pa sve i da je ono poklonjeno. Ne mislimo ovde ni na činjenicu da je Rafa uz Rolan Garos osvojio još samo Akapulko, turnir iz serije 500.

U sakatoj godini kakva je bila 2020, zbog pandemije koronavirusa, svima je bilo potrebno određeno vreme da se opasulje i shvate da sport može da se odvija, samo pod strožim i uvrnutijim uslovima nego ranije.

Dok smo se osvestili, prošlo je nekoliko meseci, otkazan je sijaset turnira, pa čak i Vimbldon, dok je RG pomeren za jeesen.

 

Slična situacija zadesila je i ostale sportove, ne samo tenis. Zato ne treba da čudi što tu nije moglo da se probere asova kako je moglo u normalnim godinama.

Kad se igra normalno, onda se neko jasnije izdvoji i sve je čistije. Kad je reč o tenisu, prošle godine se jasno izdvajao Novak Đoković.

On je izgubio prvi meč tek na US Openu i to posle onog bezveznog kiksa kada je pogodio linijsku sudiju u vrat, pa je bio diskvalifikovan.

Foto: EPA-EFE

Po svim rezultatskim parametrima, Đoković je bio bolji od Nadala. Ostao je prvi teniser planete na kraju godine, osvojio je više turnira i zato je jasno da se izbor za najboljeg sveo na rekord po broju grend slemova.

Nagrada koja valjda treba da podrazumeva konstantnost i dominaciju tokom cele godine, svela se na to da dođeš na jedan turnir, razbiješ neraspoloženog Novaka u finalu i postaneš najbolji.

Ovo je grubo svođenje računa, ali tako deluje. Ne mislim da je Đoković nužno zaslužio priznanje za najboljeg, iako je samo prošle godine uzeo Australijan open, Dubai, Sinsinati, Rim i imao je niz od 26 pobeda do kobnog meča s Pablom Karenjo-Bustom.

Foto: EPA-EFE/JULIEN DE ROSA

Ne. Na najvišem nivou, bar jedan čovek je zaslužio Laureus priznanje više od Đokovića, a nije dobio ništa.

To je Robert Levandovski. Njegov Bajern jeste u izboru Laureus akademije proglašen za najbolji tim, ali je Leva potpuno zanemaren kao pojedinac u tom timu.

Bio je najbolji strelac Bundeslige i Lige šampiona, uzeo je sve trofeje koje je mogao da uzme, od titule prvaka države, preko Kupa i Superkupa Nemačke, do Lige šampiona, titule prvaka sveta i pobednika UEFA Superkupa.

Kad ga je Frans fudbal već zakinuo za „Zlatnu loptu“ jer je ovaj prestižni magazin odlučio da prošle godine nije bilo dovoljno materijala da se proglasi najbolji, to je uradila i nadoknadila FIFA.

Foto: EPA-EFE/Valeriano di Domenico

Levandovski je proglašen i najboljim fudbalerom Evrope i sve to je garnirao sa 55 golova i deset asistencija na 47 utakmica u svim takmičenjima.

Rečju, bio je sila! Gde je onda u celoj priči Nadal koji godinu nije završio ni kao najbolji teniser planete?

To je dobro pitanje za one koji odlučuju o priznanju. Lionel Mesi se u međuvremenu oglasio i rekao kako Rafa zaslužuje priznanje, ali brojke i rezultati govore suprotno.

Ne zato što je neko maliciozan prema jednoj sportskoj veličini kakva je Nadal, to je nesporno, već zbog toga što treba ceniti rezultat, a ne davati nešto odokativno.

Ako već onaj koji daje nagradu hoće da se izdaje za ozbiljnog. Đoković je ovo priznanje dobio četiri puta, Nadal je posle 2011. sada uzeo drugu titulu.

Zanimljivo je da je recimo i NFL van neke ozbiljnije priče, pa i Tom Brejdi kao potencijalni sportista godine jer je sa 40+ u prvoj sezoni sa novim timom postao šampion.

A ovamo Patrik Mahoms proglašen sportistom koji je napravio najveći proboj.

Foto: Tanjug / AP Photo/Ashley Landis

Ok, pa gde je onda Brejdi kao najveći igrač američkog fudala u istoriji? Eto, on je u februaru osvojio rekordnu sedmu titulu prvaka na Superboulu na kom je pobedio baš Mahomsa i Kanzas Siti Čifse.

I to je uradio sa Tampa Bej Bakanirsima u koje je došao prošle godine, posle epohe u Nju Ingland Patriotsima sa kojima je uzeo šest Lombardijevih trofeja.

Jedino obrazloženje je da će Brejdi sledeće godine biti u izboru za nešto što je uradio već sada u februaru, ali do tada „ko živ, ko mrtav“.

Luis Hamilton se zasluženo i sada našao u izboru i među dobitnicima nagrade za „sportskog advokata“ jer je zaista podigao buru u Formuli 1 posle ubistva Džordža Flojda.

Foto: TOLGA BOZOGLU / AFP / Profimedia

Uz to, osvojio je i rekordnu sedmu titulu u najbržem cirkusu na svetu i izjednačio se sa legendarnim Mihaelom Šumaherom.

Dominirao je i ako ništa drugo, u svom sportu je postigao slično što je Nadal uradio u tenisu, s tim što je bio najbolji u svom sportu.

Sve ovo navodi nas na zaključak da Rafa jeste osvojio, ali nije zaslužio priznanje, a Laureus je pokazao da će narednih godina morati da obrati više pažnje kome dodeljuje nagrade, jer ovako samo gubi kredibilitet i ispada smešan.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare