"Ma, momci, nije nikakav problem i ja volim kad je ovako intimnije", rekao nam je Novak Đoković dok je sedeo na dvosedu iza glavne sale za konferencije na Rolan Garosu.
Kada god pomislite da grend slem ne može da vas iznenadi (pomislio sam to, tako naivno, kada sam shvatio da sam četvrti put zaredom u Parizu) nekako vam uvek servira iznenađenje. Ovo je bilo krajnje neočekivano.
Glavni moderator svih razgovora sa ATP igračima nam je mahnuo i pokazao da moramo da prođemo iza kulisa. Jedan odgovor na srpskom je bio pred kamera za „serbian clients“ kako to vole da potpisuju zvanični emiteri TV prenosa, a onda smo morali da se sklonimo od kamera.
Srpska konferencija je zatim nastavila na jednom kauču na kom je sedeo Novak, a mi smo poput malene dece na ekskurziji posedali svuda. Na stolu, na podu, ma gde god smo pronašli malo mesta. Tako sam prvo balansirao u čučnju, a onda i ja seo na pod kao i svi.
Sasvim neočekivana scena i neobično prisna koja pokazuje kakav odnos ima prema domaćim medijima, jednostavno, osećao se tako ugodno da je odgovor na jedno pitanje trajalo duže od šest minuta. I to je bio jedan od najboljih odgovora koje može da izgovori bilo koji sportista, ponekad se u ovakvim situacijama setim koliko zapravo volim ovaj posao i ovakav adrenalin. Uvek se desi nešto neočekivano.
Naravno, pre toga je pred kamerama govorio o Miljanu Amanoviću, fizioterapeutu koji je godinama uz srpskog asa. Koliko mu ovaj čovek znači najbolje govori to što ga oslovljava sa Rođo.
„Nažalost, Miljan je u bolnici, imao je ozbiljnu situaciju i operaciju. Ne bih da ulazim više od toga. Da, to nas je sve zabrinulo. Trenutno je u redu, ali nije baš idealno. Mora da bude u bolnici nekoliko dana, to je sve što mogu da kažem. Primili smo informacije pre meča. Svi smo zabrinuti. Nadam se da će biti sve u redu sa njim. Grič je sa njim ceo dan“, rekao je Đoković.
Nisam očekivao da ću proći kroz ona čuvena vrata koja su bukvalno zabranjena osim kada vas direktno pozovu da kroz njih prođete. Do sada su bila rezervisana samo za igrače. Preskočio sam i onaj čuveni stepenik na kom je maleni Stefan slušao kako tata drži konferencije za medije. Da, barem jednom smo uskočili doslovno u patike Đokovića koje su neočekivano problematične tokom ovog turnira (više o tome saznaćete kasnije).
Žao mi je što nemam fotografiju da vam pokažem kako je izgledalo, ali otprilike onako kako zamišljate da stariji ljudi drže časove deci. Kao u bukvarima iz osnovne škole, samo što je ovog puta „čestita starina“ 38 godina mlad.
I da, da sve bude utoliko luđe sve ovo se dešavalo nepsoredno pred ponoć u Parizu. Ipak, od tog momenta smo svi mislili o tome kako je Amanović. Uz tebe smo majstore.
BONUS VIDEO Đorđe Đoković za Nova.rs o turniru u Beogradu, projektu Dubai i potpunoj životnoj promeni