Foto: Pedja Milosavljevic

Velika Jugoslavija je 23. maja 1970. godine postala šampion sveta u košarci.

Nije to bila prva medalja, ali jeste prvo zlato koje je iz „Tivolija“ osvetlalo put narednim uspesima jugoslovenske košarke i postavilo temelje za uspostavljanje sistema koji i danas baštine sve države nastale iz SFRJ.

PROČITAJTE JOŠ

„I pre Ljubljane naš nacionalni tim je osvajao medalje, ali taj uspeh je bio velika prekretnica. Utemeljen je pshološki, fizički i tehnički način funkcionisanja košarke koja je, uz fudbal, postala najpopularniji sport na ovim prostorima. Sport koji je ušao u svaku porodicu, ukartko sport svakog čoveka“, kaže za Nova.rs Dragan Kapičić, jedan od heroja iz Ljubljane 1970. godine koje je dva dana posle velikog uspeha, na svoj rođendan, primio „najveći sin svih naroda i narodnsti“ lično – Josip Broz Tito.

Kapičić, Daneu, Ćosić, Čermak, Plećaš, Jelovac, Šolman, Žorga, Daneu, Simonović, Tvrdić, Skansi i Rajković, naravno uz selektora Ranka Žeravicu, postali su zvezde, veće od Bitlsa, Roling stonsa i Elvisa Prislija zajedno.

„Bili smo nacionalni heroji, od Vardara pa do Triglava. Posle osvajanja pehara, Tito je poslao avion, primio nas, čestitao nam na velikom uspehu i svakome od nas poklonio zlatni sat Šafhauzen (IWC), sa izgraviranom posvetom. Možda to nekome sada ne zvuči veliko, ali kada takav jedan državnik prvo otvori šampionat, a zatim vam se, na kraju, uz prisustvo kompletnog državnog kora, zahvali za sve što ste uradili za zemlju… Sećam se da se i šalio na račun Tvrdića koji je obećao da će da obrije brkove ako osvojimo zlato…“, priseća se Kapičić.

Koliko je uspeh u Ljubljani bio veliki kamen temeljac, svedoče i rezultati u nadolazećoj deceniji‚ verovatno najuspešnijoj u istoriji SFRJ. Osvojena su tri evropska zlata (1973, 1975, 1977), srebro (1971), bronza (1979), svetsko zlato (1978), srebro (1974), olimpijsko srebro (1976) i vrhunac – olimpijsko zlato (1980).

„Tu generaciju iz 1970. godine nasledila je još jedna vrhunska, sa novim košarkaškim ‘bogovima’ – Kićom (Kićanovićem), Mirzom (Delibašićem), Prajom (Dalipagićem), Mokom (Slavnićem)… Zapravo, kada pogledate, koliko je to bio vizionarski projekat Bore (Stankovića), Nebojše (Popovića), Raše (Šapera) i Ranka (Žeravice)…“, završio je Kapičić.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar