Foto: Pedja Milosavljevic / Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©/Andrew Yates / imago sportfotodienst / Sportimage / Alamy / Alamy / Profimedia

Veliki uticaj selektora i van terena, retko ko može ovo da radi kao on

Od dolaska Dragana Stojkovića Piksija na klupu fudbalske reprezentacije Srbije situacija se promenila znatno nabolje u više pogleda.

Istina je da Srbija nije uspela da ostvari uspeh na Svetskom prventsvu u Kataru, ali je pre toga obezbedila učešće na istom, a pod Piksijevom komandom ostvarena je i promocija u A diviziju Lige nacija.

PROČITAJTE JOŠ:

Sada se sa nestrpljenjem čekaju kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, kako bi se popravio utisak sa Mundijala, a Srbija ima veliku šansu da se nakon 24 godine nađe na najvećoj evropskoj smotri.

Pored svega što radi na taktičkom i mentalnom planu sa ekipom, Piksi pobede beleži i van igrališta. To se najbolje ogleda u odnosu koji ima sa svojim izabranicima, ali i broju igrača koje je privoleo da obuku dres nacionalnog tima.

Srbija ispred Nemačke

Velika vest za domaći reprezentativni fudbal bila je ta da je Lazar Samardžić, fudbaler Udinezea, odlučio da igra za „orlove“, a ne Nemačku, čije je prošao mlađe selekcije.

Više meseci trajala je saga oko toga za koju će se reprezentaciju Samardžić opredeliti. Momak rođen u Berlinu, u februaru 2002. godine, u karijeri je igrao za nekolicinu manjih timova pre nego što je 2009. zadužio opremu Herte kao sedmogodišnji dečak, i u timu iz Berlina prošao sve kategorije do debija u prvom timu.

Nakon samo tri utakmice Hertu je zamenio dresom Lajpciga, da bi pred početak sezone 2021/2022 otišao put Italije i postao fudbaler Udinezea.

Za to vreme trajala je nedoumica za koga će igrati, s obzirom na to da je rođen u Nemačkoj, igrao je za mlađe selekcije reprezentacije Berlina, potom Nemačke, ali je postojala mogućnost da, zbog činjenice da mu je otac Srbin iz Živinica u Bosni i Hercegovini, zaigra za „orlove“ ili BiH.

Lazar Samardžić Foto: Giuseppe Maffia/NurPhoto / Shutterstock Editorial / Profimedia

Srećom, Samardžić je odabrao da obuče dres selekcije na čijoj klupi sedi Dragan Stojković.

„Lazar Samardžić, mladi i talentovani as Udinezea, prihvatio je poziv Dragana Stojkovića i već od marta biće na raspolaganju selektoru Srbije. Posle nekoliko meseci temeljnih i pažljivo planiranih aktivnosti, a sve sa ciljem da reprezentacija Srbije bude kvalitetnija i bolja kako u predstojećim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, tako i u ostalim budućim takmičenjima, epilog pregovora da jedan od najtalentovanijih mladih igrača Evrope obuče dres naše zemlje dobio je pozitivan ishod – Lazar Samardžić prihvatio je poziv selektora Dragana Stojkovića i od marta biće deo najboljeg tima Srbije!“, navedeno je na zvaničnom nalogu Fudbalskog saveza Srbije.

Samardžić igra na poziciji veziste, uglavnom je ofanzivno orijentisan, pa bi u budućnosti mogao da uči najviše od Dušana Tadića i Sergeja Milinković-Savića.

Ima samo 20 godina, važi za kvalitetnog izvođača slobodnih udaraca, pa bi sa njim Srbija dobila i neka nova rešenja i kvalitete na terenu. Iako je i sam nekoliko puta isticao da je fokusiran na Nemčku, razgovori sa Piksijem i ljudima iz FSS urodili su plodom, pa je Samardžić doneo veliku odluku.

Još prošle godine je Piksi najavljivao da bi Lazar mogao da zaigra za Srbiju, ali velika sumnja je postojala po tom pitanju. Sada selektor Srbije može da se pohvali da je ispunio obećanje, a Samardžića u dresu „orlova“ možemo videti već u kvalifikacionim mečevima u martu.

Kovačević još jedna pobeda

Jedan od najboljih golmana poljske Ekstraklase Vladan Kovačević sa velikim zadovoljstvom prihvatio je poziv Stojkovića i trebalo bi uskoro da bude deo najboljeg tima Srbije.

Kratko rečeno – još jedna pobeda Piksija.

Kovačević je rođen u Banjaluci. Ima 24 godine, svojevremeno je branio za mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Standardan je u Rakovu, klubu koji je lider šampionata Poljske i već neko vreme je na skeneru direktora A tima Stevana Stojanovića, samim tim i selektora.

Ostalo je još da se sredi papirologija oko talentovanog golmana, ali sa tim ne bi trebalo da bude problema, pa Piksi možda Kovačevića isproba već u martu.

Konkurencija će mu sigurno biti velika, jer je trenutno najstadardniji Vanja Milinković-Savić (Torino), dok su tu još i Predrag Rajković (Majorka), Marko Dmitrović (Sevilja), Đorđe Petrović i Marko Ilić (MLS), ali i Mile Svilar, golman Rome.

Upravo je i Svilar bio na granici za koju će reprezentaciju zaigrati, pošto je imao opciju da obuče dres Belgije.

Rođen je u Antverpenu i prošao je sve mlađe selekcije Belgije, ali nije upisao meč za seniorski tim, te je stekao pravo nastupa za „orlove“.

Mile Svilar Foto: Daisuke Nakashima / AFLO / Profimedia

Svilar je već debitovao za Srbiju protiv Katara u septembru 2021. godine, a ima tek 23 godine, te će sigurno doći i njegovih pet minuta.

„Pričam vam o korenima, ne mogu da mrzim ono odakle sam“, napisao je Svilar uz podignuta tri prsta još na treningu Benfike čiji je bio član.

Stefan Mitrović mogao kod Borjana u Kanadu

Nedavna pobeda Piksija i njegovog tima vezana je i za Stefana Mitrovića, prvotimca Crvene zvezde. Mladi krilni igrač je među najtalentovanijima u Evropi za svoje godine (20), pominjalo se čak i da ga ga Barselona prati…

Od reprezentacija mogao je da odabere Kanadu, ali je umesto toga zaigrao kod Piksija u Ligi nacija, protiv Švedske u Beogradu.

„Presrećan sam, jer je poziv u reprezentaciju Srbije ostvarenje dečačkog sna. Ovo je za mene jedan od najlepših dana u životu, uz onaj kada sam potpisao za Crvenu zvezdu. Hvala i upravi kluba koja mi je posvetila puno vremena, razgovarajući sa mnom i savetovala me da prihvatim poziv Srbije, iako sam imao i opciju da igram za Kanadu. Izuzetno sam ponosan što sam na spisku, kao i što je tu Eraković, saigrač iz kluba, prijatelj i neko ko me je dočekao i u mladoj reprezentaciji, i u Zvezdi, a sada će to učiniti u A timu“, izjavio je Mitrović u septembru prošle godine.

Kako Mitrovićevo vreme tek dolazi, očekuje se da u narednim godinama i na nekim velikim takmičenjima dobije veliku ulogu u reprezentaciji, a zašto ne bi jednog dana postao i lider iste. Talenat je tu, ostaje samo još naporan rad i vera u proces.

Foto: Srđan Stevanović/Starsport

Babić i Mašović i za budućnost

Dva defanzivca koja su prošla mlađe kategorije Srbije, ali nije bilo sigurno da li će nastupati za našu seniorsku reprezentaciju su Srđan Babić i Erhan Mašović.

Babić je rođen u Banjaluci, ali je još 2014. godine došao u Vojvodinu, kasnije je bio i u Crvenoj zvezdi, te je igrao za U17, U19, U20 i U21 selekciju Srbije.

Na debi za prvi tim je sačekao neko vreme, Piksi ga je pozvao za Ligu nacija, a kasnije vodio i na Mundijal u Kataru. Mogao je Babić još ranije da se opredeli za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali nije povukao takav potez i deluje da nije pogrešio.

U Babića su mnogi brzo stekli poverenje, trenutno nastupa za Almeriju u španskoj Primeri, pa bi u narednim godinama uz Strahinju Pavlovića i Nikolu Milenkovića mogao da bude stub naše odbrane.

Mašović je prošao pet mlađih selekcija Srbije, a za „A“ tim debitovao je u pobedi nad Slovenijom rezultatom 4:1, u Ligi nacija u junu 2022. godine.

Od 2020. je u Bohumu, Piksi je pokazao da veruje u njega, a dobra stvar je da ima tek 24 godine. Mašović je rođen u Novom Pazaru, dugo nije bilo jasno da li će uspeti da se izbori za mesto u nacionalnom timu Srbije, ali je Piksi otklonio i te dileme.

Foto: Starsport

Dobio bi Piksi bitku i za Lijanka Vojnovića, defanzivca Sautemptona, da se nije isprečila FIFA. Lijanko je u mlađim selekcijama igrao za reprezentacju Srbije i bio je deo selekcije u kojoj su bili i Luka Jović, Nikola Milenković, Vanja Milinković-Savić….

Međutim, zaigrao je potom za selekciju Brazila do 20 godina i tu su počeli problemi. U Brazilu nije uspeo da se izbori u velikoj konkurenciji, a uprkos želji, FIFA nije dozvolila da zaigra za „orlove“.

NE PROPUSTITE:

Defanzivac je o tome pričao za brazilski „Globo“.

„Moj deda je Srbin, došao je iz bivše Jugoslavije. Za mene je bila čast igrati za Srbiju, igrao sam u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo za igrače do 19 godina. Srbija je pokušala sve da igram na ovom Svetskom prvenstvu, ali FIFA me nije pustila jer sam tada izabrao reprezentaciju Brazila.. I na kraju sam propustio i Olimpijske igre, ali to se dešava“, objasnio je Vojnović.

On je potom ispričao da je bio deo talentovane generacije.

„Igrajući za Srbiju igrao sam sa Lukom Jovićem i defanzivcem Milenkovićem. Ali ne samo igrači, imao sam zadovoljstvo da upoznam i komuniciram sa više ljudi, Rambom Petkovićem koji mi je pomogao da odem u Srbiju. Tu je trener Siniša Mihajlović, koji mi je postao kao otac. Tako da je moje srce i u Srbiji“, ispričao je svojevremeno.

Lyanco Vojnovic Foto:PA Images / Alamy / Alamy / Profimedia

Sada Piksiju ostaje da se bori još za Stefana Bajčetića, koji postaje standardan u Liverpulu i sve je bliži nastupu za seniorsku reprezentaciju Španije.

Bajčetić konačnu odluku još nije doneo, a suvišno je pričati o tome šta bi nam tako kvalitetan vezista sa pre svega izraženim defanzivnim sposobnostima doneo u budućnosti.

Piksi to sigurno zna, borba za Bajčetića sa Špancima je već uveliko u toku, a konačnu odluku uskoro će morati da donese mladi fudbaler, jer su pozivi sve učestaliji.

Treba napomenuti da je Bajčetić prošao mlađe selekcije Španije, ali iz ranijih primera se da zaključiti da to ne mora da bude presudno.

BONUS VIDEO Stojković: Igrači su shvatili neke ideje, čestitam im na pobedi

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare