Fudbaleri Srbije doživeli su poraz od Albanije u Leskovcu (0:1) i tako su ostali samo sa teoretskim šansama za plasman na Svetsko prvenstvo naredne godine.
Kako su istakli pojedini fudbaleri Srbije, ovo im je bio jedan od najtežih i najbolnijih neuspeha u karijeri, ali su ga u potpunosti zaslužili, baš kao i odlazeći selektor Dragan Stojković. Dozvoli su Albancima da nam se raduju u lice i to im nećemo zaboraviti.
Još odavno igra Srbije ne liči na onu kakvu smo imali po dolasku Piksija na klupu reprezentacije. Pobeda u Portugalu i plasman na Mundijal u Kataru odavno su iza nas, promocija i opstanak u A diviziji Lige nacija jesu uspesi koji se pamte, ali nisu oni najvažniji, dok samo pojavljivanje na Evru ne možemo smatrati ozbiljnim iskorakom kada je nacionalni tim u pitanju.
Piksi je od dolaska na čelo reprezentacije sve uspehe velikim delom pripisivao sebi, što mnogo govori o njemu kao čoveku, ali i treneru. Ipak, jasno je da najveći deo u svim rezultatima imaju fudbaleri, koji su i te kako odgovorni za neuspehe reprezentacije u poslednje vreme.
Od početka kvalifikacija za Mundijal 2026. bilo je jasno da će „orlovi“ protiv Albanije odlučivati o drugom mestu u grupi i plasmanu u baraž, dok je Engleska za sada opravdala ulogu favorita – iz pet mečeva ima 15 bodova i gol-razliku 13:0.
U Tirani je Srbija na startu kvalifikacija izvukla remi bez golova protiv Albanije, koja je promašila penal, a golman Đorđe Petrović bio je heroj te utakmice. Rej Manaj je tada bio tragičar, a sada je u Leskovcu pogodio za veliku radost Albanije. Andora je savladana sa 3:0 na domaćem terenu, kao i Letonija na gostovanju – 0:1.
Već na meču u Rigi mogli smo videti bledu igru „orlova“, koji su imali sreće da Letonija nije postigla gol, već samo pogodila stativu u nadoknadi utakmice. Ono što Letonija nije uspela, jesu Engleska i Albanija i to usred Beograda i Leskovca. Srbija je osramoćena, fudbal nam je ponovo izmučen, a selektor i fudbaleri su pokazali kakvi su – i na terenu i van njega.
Engleska je slavila na stadionu „Rajko Mitić“ sa 0:5, golove je postizala i iz prekida i iz igre, odbrana Srbije je izgledala amaterski, na sredini smo potpuno nadigrani, dok u napadu ništa nismo uradili. Ukratko – užas i teško da može gore.

Umesto da podnese ostavku, što su tražili navijači sa tribina, Piksi se tada pravio važan, javno je kritikovao svoje izabranike da nisu spremni za duel sa Englezima (što i jeste istina), ali je kasnije bio veoma samouveren pred najbitniji okršaj sa Albanijom. Ispostavilo se, opet u prazno.
Em što su fudbaleri Srbije bili očajni protiv Engleske, em ih selektor nije dobro spremio, em su svi oni ćutali na ružna dešavanja na tribinama tokom meča. Batinaši u crnom imali su svoju tačku, pretili su ljudima, pokušali da ućutkuju nezadovoljne, a krenuli su čak i u fizički obračun.
Dok su sve to radili u drugoj kući fudbalera i našeg „velikog“ selektora, oni nisu imali šta da kažu. Nisu osudili nasilje, nisu se pobunili, nisu zucnuli o dešavanjima u zemlji i društvu, koje navodno toliko vole… Baš zbog toga nemaju prava da traže pravu podršku, jer je ne zaslužuju ni igrom ni ponašanjem.
Dobili su priliku i Piksi i „orlovi“ za popravni, protiv Albanije su znali da mogu da se iskupe, ali u tome nisu uspeli. Pobedu nisu zaslužili ni na terenu ni van njega, pa je Stojković odlučio da se povuče, a fudbaleri su ponovo izneverili narod.
Loše su igrali, loše su vođeni, temelj nije uspostavljen godinama, razloga za optimizam skoro da nema, a da bismo otišli na Mundijal potrebno je da se dogodi čudo. Albanija ima četiri boda i utakmicu više, dok Srbija do kraja kvalifikacija igra sa Andorom, Engleskom i Letonijom.
Kao što u zemlji imamo „studente koji žele da uče“, tako imamo i fudbalere koji žele da igraju fudbal, ali im to baš i ne ide dobro, bar u reprezentaciji. Na sve to pokazali su da neće i/ili ne smeju da progovore o turbulentnim dešavanjima u zemlji, čak i ako se scene nasilja dešavaju pred njihovim očima.

Nema veze, bar je predsedniku ispunjena želja da se protiv Albanije igra u Leskovcu, ali dobro probrana publika nije napravila atmosferu za pamćenje, a i rezultat je bio loš. Piksi je ostao šokiran, jer nije verovao da Srbija može da izgubi, a fudbaleri su imali još jednu predstavu za zaborav.
Protiv Andore će „orlovi“ (ako uopšte više zaslužuju taj nadimak) igrati u utorak od 20.45, umesto Stojkovića na klupi će biti Zoran Bata Mirković, a pola reprezentacije se već raspustilo – navodno zbog povreda (Nikola Milenković, Andrija Živković, Luka Jović, Predrag Rajković, Dragan Rosić).
Uprkos svemu tome smo favoriti u Andori, pobedu treba upisati čisto da se ne brukamo, ali koga zaista mogu i dalje da razočaraju naši fudbaleri, od kojih se gotovo više ništa ne očekuje. Ostalo im je da se nadaju čudu, a mi se nadamo da će srpski fudbal, kao i kompletna zemlja krenuti uzlaznom putanjom uz sistemski rad i prave ljude na pravim mestima. Trenutno to nije slučaj.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare