U Japanu sam odsedala u dva hotela - u Osaki i u Tokiju - ne znam gde je bila manja soba.
Svi smo čuli za „kapsula hotele“, koji predstavljaju najekstremniji primer uštede prostora na kojoj Japanci insistiraju. To su hoteli gde za relativno malo novca možete da prenoćite, ali u „kapsuli“ dimenzija oko 1×2 metra, u kojoj možete da se opružite, ali ne i da se uspravite. Kapsula-hoteli popularni su među Japancima kad su prinuđeni da prenoće van kuće, ali i turisti vole da ih dožive. Ja nisam, ne volim tesne prostore. Međutim, nisam baš bila pripremljena ni na to kako izgledaju „normalne“ hotelske sobe – opušteno mogu da uđu među 11 nadrealnih stvari koje sam videla u Japanu, a u Srbiji su nezamislive.
U Osaki smo se nas dve smestile u sobu od oko 15 kvadrata koja deluje još više kao kutijica zbog tamnih zidova, a u koju taman staju dva uzana ležaja i stočić; iz malog hodnika se ide u mali WC, koji je supermoderan, ali jedva da možeš da se okreneš.

Žao mi je što nisam fotkala pokušaj raspakivanja te prve večeri kad smo shvatile da je nemoguće da dva kofera budu istovremeno otvorena, bilo je smešno.
Za Tokio smo već bile uigrane, sve smo radile na smenu. Tamo čak nije bilo ni prolaza između ležaja, nego kako uđeš u sobu – ili ćeš u WC ili u krevet. Pogledajte kako je izgledala.
Tu su bile i dve stolice i stočić na rasklapanje, ako bismo slučajno poželele da zauzmemo i to malo prostora, ali u tom slučaju bismo stvari morale da izbacimo u hodnik, tako da nismo ni pokušavale.
Ne karikiram uopšte, hotelske sobe u Japanu zaista služe samo da prespavaš (ok, tamo su nam samo za to i bile potrebne, ali sam čula da su malecke i u stanovima) – prema Japan Guideu prosečna „single” soba u poslovnim hotelima ima samo 10–12 kvadrata.
U luks hotelima je verovatno bolja situacija, mada i tu treba spustiti očekivanja – dok se u Evropi udobnost često vezuje za prostranost, Japanci biraju „malo i funkcionalno”.
Kako piše Matcha Japan, koncept malih soba deo je šire filozofije da ništa ne treba biti veće nego što mora. Posebno u urbanim delovima Japana, gde svaki kvadratni metar ima ogromnu vrednost i gde je lokacija hotela zapravo najbitnija.
Važno je napomenuti i da japanski standard čistoće i funkcionalnosti ostaje besprekoran, mada sam kafu pila u „dnevnom boravku“ hotela koji izgleda kao neki noćni klub i uvek je bilo ljudi. I da, kafa i čaj bili su besplatni u svako doba dana.
Sve je, naravno, jako čisto, a u Osaki su čak po hodnicima bile police s pidžamama, četkicama za zube i drugim stvarima za higijenu, za slučaj da si nešto zaboravio.
Što se tiče cene noćenja, za dve osobe u Osaki je bila nešto preko 50 evra (Chisun Standard), u Tokiju oko 100 (Hotel Tavinos Asakusa), a za još fotografija smeštaja, ali i drugih utisaka iz Japana – zapratite Instagram stranicu Putničarenje.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare