Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Dragan Ilić Foto: Miljana Isailović/Nova.rs

Doktor za ljude, ali i kaktuse.

Na nedavnom sajmu cveća održanom u Nišu, među najzapaženijim štandovima bili su oni na kojima je svoje kaktuse izložio lekar Doma zdravlja u Blacu Hadži Dragan Ilić, kome je uzgajanja kaktusa hobi već više od dve decenije. Za to vreme uspeo je da napravi koleciju sa više od 1.000 vrsta i jedan je od deset ljudi u Srbiji sa najvećim brojem tih biljaka.

Kombinaciju medicine i kaktusarstva Ilić opisuje porodičnom tradicijom, odnosno time što su u kući u kojoj je odrastao uvek imali kaktuse, a ostim toga taj hobi za je za njega „ventil“ koji mu pomaže da se izbori sa poteškoćama koje život donosi.

„Moja baka je imala neke vrste kaktusa, to su bili božićni kaktusi i oni koje zovemo „svekrvin jezik“, koji puno cvetaju. Međutim, prava ljubav je krenula kada sam krenuo u srednju školu i video prave kaktuse sa njihovim cvetovima. Zaintrigirali su me i krenuo sam da ih nabavljam“, objasnio je Ilić.

Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Dragan Ilić Foto: Privatna arhiva

Kako je kazao, značajno je uvećao svoju kolekciju 1997. godine kada je upisao studije medicine u Nišu, a posebno naredne godine kada je upoznao Novicu Janjića iz Ćuprije, koji je zaslužan što kaktusarstvo kao hobi postoji u našoj zemlji.

„Nakon izložbi kaktusa u Nišu na kojima sam učestvovao 2000. godine i 2001. godine, zainteresovao sam se i počeo da učim kako se kaktusi razmnožavaju iz semena, kako se oprašuju, kaleme. Da bi neko mogao uspešno da gaji kaktuse mora da ima određeno znanje jer je reč o biljkama koje autohtono potiču iz Severne i Južne Amerike“, istakao je Ilić.

Vremenom se, dodao je, njegova kolekcija uvećavala i menjala, a on je usvajao nova znanja, napre iz literature i od ljudi koji su se bavili uzgajanjem kaktusa, a kasnije i sa interneta.

Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Foto: Privatna arhiva

Imao je priliku i da putuje u inostranstvo i da tamo razmenjuje iskustva sa ljudima koji takođe imaju svoje kolekcije, a 2005. godine je četiri meseca boravio u Americi, tako da je mogao da obiđe Arizonu i da vidi kaktuse u njihovom prirodnom staništu.

„Na početku sam, kao i ostali kolekcionari, kupovao sve što sam mogao, ali vremenom sam shvatio da moram da se opredelim koje kaktuse želim i da kolekciju prilagodim uslovima koje imam. Postoje biljke iz roda opuncija koje rastu jako robusno, a imao sam i puno stubastih biljaka, koje rastu i do četiri metra u visinu i koje je nezgodno unositi i iznositi“, izjavio je naš sagovornik.

Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Foto: Privatna arhiva

On je istakao da je najveći deo sadašnje kolekcije „njegovih ruku delo“, a među njima je dosta kalemljenih kaktusa pošto se u tome dosta dobro ispraksovao.

„Kalemljenjem uspevamo da održimo biljke koje ili imaju problem sa korenovim sistemom ili se kod nas teško održavaju jer žive na velikim nadmorskim visinama ili su generalno osetljive prirode jer žive u toplim uslovima sa puno kvarcnog peska“, objasnio je Ilić.

Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Foto: Privatna arhiva

U njegovoj kolekciji, rekao je, posebno su vredni Ariocarpusi, a ima puno Astrofituma, koji su njemu veoma dragi, a i veoma su popularni poslednjih godina jer među njima ima mnogo lepih hibrida.

Pročitajte još:

„Postoje neke biljke koje sam dobio na poklon i koje ne izgledaju ništa specijalno, ali su mi veoma drage jer sam ih dobio od meni dragih ljudi. Među njima je, recimo, Echinocereus koji sam dobio od sestre pre 25 godina, kada sam počeo da sakupljam kaktuse. Ta biljka ima sada više od pola metra u prečniku i puno izdanaka“, naveo je naš sagovornik.

Prema njegovim rečima, najviše posla oko kaktusa ima s proleća i u jesen, zbog premeštanja biljaka u letnje i zimsko stanište.

Dragan Ilić, lekar, doktor, kaktusi, kaktus
Foto: Privatna arhiva

„Od kraja septembra predstajemo da zalivamo biljke i ulaze u fazu mirovanja, koja je ove godine, zbog hladnog vremena, trajala sve do 1. maja. S proleća kaktusi moraju da se dobro zaliju i da se tretiraju insekticidom protiv vašaka i akaricidom protiv crvenog pauka“, objasnio je Ilić.

Kako je kazao, kaktuse je neophodno presaditi jednom u dve ili tri godine i onda ne zahtevaju posebnu prihranu, budući da ne rastu intenzivno kao jednogodišnje biljke koje čuvamo u bašti.

„Biljka koja preterano raste može da pukne, a posle je jako osetljiva na infekciju gljivicama i lako može da strada. Za prihranjivanje treba koristiti duplo slabije koncentrate, nego za cvetnice“, savetuje Ilić, kome majka pruža najveću pomoć u uzgajanju kaktusa.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar