Foto: Promo

Od "Better Call Saul", "Abbott Elementary", preko "Andora" do "Stranger things 4", najraznovrsnije serije našle su se na listi BBC kritičara najboljih za 2022. godinu.

Na iznenađenje mnogih, iako nije hit o kojem svi pričaju, svojim kvalitetom, prema mišljenju mnogih stručnjaka brojnih stranih magazina, uključujući BBC i „Gardijan“ na prvo mesto se popela serija „The Bear“.

„The Bear“

S obzirom na bukvalnu i metaforičku vrućinu u kuhinji restorana, čini se da je ovo savršen „lonac“ za dramu. Zato je iznenađujuće da nije bilo vrhunske serije usredsređene na restorane – sve do ovog juna, kada je „Hulu“ produkcija izbacila „The Bear“, koja je brzo postala hit leta.

Džeremi Alen Vajt igra vrhunskog kuvara koji se vraća iz Njujorka u rodni Čikago da bi preuzeo porodičnu prodavnicu sendviča nakon samoubistva svog brata. Ali, dok pokušava da oživi njegov uspeh, dolazi u sukob sa dugogodišnjim osobljem. Serija je frenetično, kinetično, impresivno iskustvo kao i stil života koji opisuje. Čini se kao da je cela stvar snimljena u krupnom planu, tako da je osećaj klaustrofobije tako sjajan dok gledamo kako kuvari prolaze kroz usku malu kuhinju, dok tiganji cvrkuću na šporetu, vrućina i temperamenti rastu, oprema se lomi, meso cvrči, sevaju oštrice, vlada haos!

„Better Call Saul“

Ove godine smo se oprostili od nekoliko sjajnih serija za sva vremena, ali možda nijedno finale nije bilo veće od finala ovog spinofa „Breaking Bad“ koji istražuje kako je nekada problematičan, ali dobronameran Džimi Mekgil (Bob Odenkirk) postao Saul Goodman, iliti Volter Vajtov duboko pokvareni advokat.

Ono što je počelo kao spinof projekat u koji čak ni kreator Vince Gilligan nije bio potpuno siguran, završilo je nadmašivši svog hvaljenog prethodnika svojim nijansiranijim prikazom čoveka koji je podlegao moralnom kompromisu. I možda najupečatljiviji od svega bio je način na koji je uspela da „sleti“ u svojoj poslednjoj sezoni: ne odajući ništa, potvrdila se, prema mišljenju „New Statesman“, kao „vrhunac u televizijskoj drami: nikada nijedna serija nije bolje prenela složenost ljudskih života“.

„Abbott Elementary“

„Abbott Elementary“ je američki mokumentarac o filadelfijskoj osnovnoj školi. Kreatorka serije, Kvinta Branson, igra Dženin, učiteljicu drugog razreda koja uvek daje svoj maksimum, nevezano za zadatak. Filadelfijska osnovna škola „Abbott Elementary“ se susrijeće sa nedostatkom osnovnih sredstava za rad, a predavači su ti koje pratimo u 13 epizoda prve sezone. Direktorka Ava je nezaintereosavana za pružanje bilo kakve pomoći, a profili nastavnika su razni. Od hiperaktivne Džanin, religiozne Barbare, iritantnog istoričara Džejkoba, pa do opake Melise… Serija je privukla publiku kada je premijerno prikazana prošlog decembra – a nastavila je istim kvalitetom sa drugom sezonom ove jeseni, pritom zadržala i slatkoću i oštrinu postajući sjajan sitkom o gluposti sa odličnom društvenom kritikom.

Na dodeli Emija, serija je osvojila tri pobede i sedam nominacija.

„The Rehearsal“

Kako zaista objasniti ovu zapanjujuću seriju? Pa, možda je najbolji način kroz filmsku referencu: podjednako uznemirujući film Čarlija Kaufmana iz 2008. „Synecdoche New York“. U njemu je pozorišni reditelj pokušao da stvori ludi, sve širi faksimil svog stvarnog postojanja koristeći glumce, koji glume same glumce i još više slojeva.

Ovde komičar Nejtan Filder završava na sličnom sizifovskom putu: pokušavajući da pomogne ljudima da „uvežbaju“ potencijalne buduće životne situacije koristeći glumce, on onda i sam postaje deo predstave, glumeći lažnog oca u simulaciji porodice – i to je samo vrh ledenog brega. Rezultat je najbizarnija vrsta rijaliti TV-a koja se može zamisliti, u kojoj pitanje šta je stvarno, a šta nije, postaje sve zamućenije, kao i etičke implikacije. Ali, do kraja serije od šest epizoda, postoji nešto čudno veoma dirljivo u instinktivno ironičnom Filderovom prividnom otkriću prave emocionalne veze unutar njegove velike šarade. Ili je možda, naravno, i to sve prevara…

„Big Boys“

Nijedna serija nije bila slađa ove godine od ovog poluautobiografskog sitkoma britanskog komičara Džeka Ruka o cvetajućem prijateljstvu između dva cimera sa prve godine univerziteta Džeka i Denija, jednog geja i jednog strejta, koje igraju Dilan Luelin i Džon Pointing.

Briljantno nijansirano i nežno, sa Pointingom koji je posebno impresivan u ulozi šaljivog Denija čija je prvobitna samouverena spoljašnjost opovrgavala borbu sa mentalnim zdravljem. Ovo je vrsta serije koja će vam vratiti veru u čovečanstvo. Nadajmo se da će uskoro biti emitovana van Velike Britanije.

„Andor“

Čak i predani fanovi „Ratova zvezda“ morali bi da priznaju da proširenje franšize na potpuni filmski i TV „zajednički univerzum“ do sada nije dalo najnadahnutije rezultate, kao što je preterano pridržavanje isprobane formule na veliki i mali ekran. Tako je najnovija Dizni + serija iz franšize „Ratova zvezda“, objavljena ove jeseni, šokirala sve svojom sposobnošću da prkosi korporativnim pravilima i postane „prava Star wars serija za odrasle“, kako su je nazvali mnogi.

Na papiru, serija spinof prikvel „Rogue One“, usredsređena na borca pobunjenika Kasiana Andora (Dijego Luna), nije zvučala obećavajuće. Ipak, u rukama Tonija Gilroja postala je ubedljiva i jezivo stvarna studija autoritarnosti koja je bila utoliko bolja za odbacivanje uobičajenih stvari iz Ratova zvezda kao što su svetlosni mačevi i slatki pomoćnici. Kao što je „Gardijan“ pisao, „izgleda da je malo stalo do onoga što je bilo pre njega. Umesto toga, fokusirao se na ljudsku dramu, vizuelno zapanjujuću scenografiju“ – i, fanovima će biti drago da znaju, druga serija je već u radovima.

„Atlanta“

Posle četvorogodišnje pauze, poluautobiografska komedija-drama Donalda Glovera ove godine se vratila sa ne jednom, već dve serije – i to je bilo to, jer se sada zauvek oprostila sa publikom. Ali, kakva je to bila predstava, formalno smelo delo sa zanosno samouverenom sposobnošću da se pomera između žanrova i tonova koji su zaista pomerali granice onoga što se može postići na malom ekranu, istovremeno nudeći jezgrovit komentar o stanju savremene Amerike i više od toga.

U stvari, prva od dve nove serije dovela je do repera Papera Boija, menadžera Erna i drugih, na turneji po Evropi, omogućavajući jednako pronicljivu satiru o društvenim običajima – i stavovima prema rasi – sa druge strane Atlantika. Onda se, konačno, vratila u Džordžiju da priredi briljantni ispraćaj u rodnom gradu bandi. Serija će mnogo nedostajati, ali njeno mesto u istoriji televizije je zagarantovano.

„Bad Sisters“

Ova irska komedija-drama je verovatno bila najbolja od svih na „Apple TV+“. Adaptacija belgijske serije koju je napisala i u kojoj glumi Šeron Horgan, irski strip glumac i pisac, vrti se oko grupe braće i sestara koje žive u Dablinu i koji prave zaveru da ubiju muža jedne od svojih sestara.

Pa, to je bilo u prošloj vremenskoj liniji – u sadašnjoj vremenskoj liniji, on je zaista bio mrtav, ali ko ga je ubio i kako, bila je misterija koja se provlačila kroz 10 epizoda. Bila je to komedija-drama koja zaista odgovara tom opisu, majstorski spajajući humor sa pravim patosom.

„Stranger Things 4“

U novoj sezoni serija je puna užasa: njeni dečji protagonisti odrastaju, a serija sazreva sa njima, sa nekim apsolutno zastrašujućim rezultatima. Ovog puta, oni se bore protiv čudovišta zvanog Vekna, koji ima jedinstven način da muči svoje žrtve hvatajući se za njihove najgore strahove. Pošto je u pitanju pretposlednja sezona, Netflix blokbaster je počeo da radnju privodi kraju, vezujući teme i dajući fanovima neke dugoočekivane odgovore.

Jedna od najboljih stvari u ovoj sezoni je kako balansira svakodnevnu traumu tinejdžerskog života sa onom izazvanom zastrašujućim silama sa drugog sveta koje postoje u Hokinsu, preplićući njegovu centralnu naučno-fantastičnu priču sa sitnicama svakodnevnog života njenih likova.

Među ogromnom glumačkom ekipom, Sejdi Sink kao Maks daje možda najizvanrednu izvedbu ove serije do sada, dok njena drugarica Mili Bobi Braun, nastavlja da impresionira kao izmučena, supermoćna Jedanaest. Možda je mnogo veći po budžetu i obimu nego kada je počeo, ali “Stranger Things” je zadržao svoju suštinsku privlačnost, kao zabavna, ali zastrašujuća vremenska kapsula iz 1980-ih koja vas drži na ivici vaše sofe.

„Severance“

Ovaj psihološki triler se možda dešava u kancelariji, ali je mnogo više od prosečne drame na radnom mestu. Glavni likovi rade za misterioznu kompaniju, koja ima ogromno, retko sedište sa retrotehnologijom i umetnošću. Ali to nije najgore. centralni tim ovde – i mnogi od zaposlenih – su prošli proceduru u kojoj su podeljeni na dva ja, jedno na poslu i jedno napolju – što znači da kada ste u spoljnom svetu ne možete da se setite svega što se dešava na poslu, a kada ste na poslu, ne sećate se svog spoljašnjeg života.

Odlična glumačka postava uključuje Adama Skota, koji je suptilno fantastičan u ulozi, ali serija zaista pripada Džonu Turturu i Kristoferu Vokenu, čija blistava kvazi-romantična priča krade šou. “Severance” stvara dubok osećaj nelagodnosti dok vas drži potpuno uvučenima u priču.

„Pachinko“

Na iznenađenje mnogih ljudi, nakon nestabilnog lansiranja, Apple TV+ je bila najbolja platforma za striming godine, sa nizom uspeha.

Obuhvatajući veći deo 20. veka, “Pachinko” priča priču o Sunji, mladoj korejskoj emigrantkinji u Japanu koja mora da se nosi sa predrasudama i teškoćama dok se bori da stvori život za sebe i svoje dete. U međuvremenu, mnogo decenija kasnije, u Osaki 1980-ih, njen samouvereni unuk bankar povezuje se sa svojim korenima.

Kombinacija emocionalne i intelektualne snage serije jer se bavi velikim temama kao što je kolonijalizam, čini je jednim od najupečatljivijih i najzvučnijih dostignuća godine.

Bonus video: Nikola Đuričko otkriva anegdote sa snimanja Munja i serije „Stranger Things“