Goran Marković Foto: Vesna Lalić

Neke moje kolege koji sarađuju sa ovim režimom, ne misle o tome da će to jednom proći, da će ih prezreti zbog toga. Moraju čak da izađu na binu i da javno kažu da podržavaju ovog zlotvora, to im je zadatak. To je jadno, na neki način, ali je i dobro jer nema više igre u rukavicama, rekao je reditelj Goran Marković u razgovoru za Nova.rs.

Iz intervjua Gorana Markovića našem portalu, koji je objavljen sinoć, izdvajamo 5 „malj“ izjava:

Vučić ima vojnike ljudoždere

– Mislim da je svaka kriza na neki način i dobra jer stvari se brzo menjaju, ne u fizičkom smislu, nego u glavama ljudi i u osećanjima. Setite se šta ste razmišljali pre dve godine i sada kada je svima jasno da je ovo kriminalna družina koja je jedna mafijaška organizacija koja vlada nama i koja nema skrupula. Vučić ima vojnike koji su ljudožderi.

Toma Mona je porno zvezda

– Još kada sam radio film „Srbija godine nulte“ uradio sam analizu Miloševićeve vladavine poredeći je sa pornografijom. Ova situacija takođe pomalo liči na pornić, jer su u tim delima sve pretvara da se radi o osećanjima, o ljubavi, a zapravo su dogovoreni odnosi, poze, a akteri izigravaju ljubavni doživljaj. To je pornografija, i to je slično sa našom stvarnošću. Kada pogledate Tomu Monu, to je pornić, čovek je porno zvezda, ako ćemo pošteno. On izjavljuje ljubav vođi, a ni sam ne veruje tome, jednostavno je dogovorio za određenu sumu da će imati izlive ljubavi.

Naše probleme će rešiti ulica

– Sve je jasnije da ovo i neće moći da se završi glasanjem, kao sad će doći neke dobre čike da zamene prethodne dobre čike. Mi prelazimo u fazu u kojoj nema više izbora, sve će se ubrzavati i postajati drastičnije, i na kraju će ulica rešiti naše muke. Sada se taj trenutak približava.

Kako mi je kelner spasao karijeru

– Imao nekoliko tih situacija kada sam ozbiljno posumnjao da to što radim nema nikakvu vrednost. Imao sam blizu 60 godina i pomislio sam da treba da se bavim nečim drugim a ne režijom. I onda se dogodilo da mi je tada pomoglo, osim prijatelja kojem sam se poverio, nešto potpuno neočekivano. Kelner kafića koji se nalazi u mojoj zgradi, kad god bi me video, stao bi ispred mene i odigrao neku od scena iz filma „Nacionalna klasa“. I to kompletnu scenu, znao je film napamet i glumio je sve likove. I to me je toliko dirnulo da je prelomilo kod mene da sebi kažem – eto, ima svrhe.

Zašto je najbolja kritika „Nacionalne klase“ izašla u Nemačkoj

– Zacrtao sam da sve što radim, na primer, filmovi moraju da budu na neki način subverzivni. Čak i komedijice. Uvek mora da bude u službi podrivanja onih koji nas sputavaju. Nikad neću da zaboravim kada izašla „Nacionalna klasa“ koja je doživela veliku popularnost a u „Zidojče cajtungu“ je izašla kritika pod naslovom „Skepticizam u socijalizam“. Oni su pravilno pročitali film. I uplašio sam se da će neko ovde to da pročita i da me proganjaju, ali to se nije dogodilo. Naši ne čitaju.

Bonus video:

Marković: Neću da sarađujem sa ovom mračnom vlašću

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare