Foto:KEVIN WINTER / Getty images / Profimedia

Braća Folovil iz američkog benda Kings of Leon već svojim prvim albumom postali su zvezde u Evropi. Smatrali su ih delom talasa koji početkom novog milenijuma spasava rokenrol. Kod kuće je to išlo malo teže. Posle uspona i (mnogih) padova, stalno na ivici da se definitivno raziđu, posle pauze u studiju od skoro pet godina snimili su osmi album, smireniji i po mnogo čemu drugačiji od ranijih izdanja, a neke od pesama, iako nastale pre pandemije, mnogima po atmosferi i stihovima zvuče i kao "himne iz doba korone". Album "When You See Yourself" izlazi 5. marta.

Priredio: Matija Jovandić

Već sa prvom pločom, „Youth & Young Manhood“ (2003), Kings of Leon postali su neka vrsta senzacije među ljubiteljima rokenrola. Braća Folovil – Kejleb (vokal, gitara), Džared (bas), Nejtan (bubnjevi) i njihov rođak Metju – na prelomu milenijuma kao da su „došli niotkud“, ali su čvrsto ukorenjeni u južnjački i garažni rok postali deo talasa koji je rokenrol vraćao osnovama. Već sledeće godine trebalo je da nastupe i na novosadskom Egzitu, ali je njihov koncert otkazan u poslednjem trenutku jer je, kako su organizatori tada objašnjavali, „jedan od braće slomio ruku“. Četvorka iz Nešvila je vremenom pribegla zvuku orijentisanom više ka alternativi i velikim arenama, a život van svirki postajao im je sve razuzdaniji… Nije stoga čudo što novinar britanskog „Gardijana“ Nijal Doerti razgovor sa braćom Folovil počinje konstatacijom da se „nešto značajno dogodilo tokom snimanja osmog albuma sastava Kings of Leon“. Prvi put ikada, četvorica Folovilovih prošli su kroz ceo proces a da nije bilo tuče, piše on.

Kings of Leon 2016. Foto:EPA/REMKO DE WAAL

„Tela nam više ne funkcionišu kao ranije, tako da nije bilo udaranja pesnicama“, priča pevač i gitarista Kejleb Folovil preko zuma iz svoje kuće u Nešvilu novinaru. U razgovor su se ubrzo uključili i Nejtan, Metju, kao i Džared iz Floride, gde je otišao na odmor.

Metju pravi grimase kada se priseti nekih od okršaja kakvim je svedočio ranijih godina, kad bi se zavukao u zadnji deo autobusa za turneje, misleći da nikada više neće svirati zajedno. Te tuče su, misli on, posledica toga što su imali slobodne dane tokom turneja, a provodili su ih tako što bi se ponapijali, pa bi naivne prepirke prerasle u nešto opakije. Ali sve to je sada prošlost.

Smirenost i pamet kakva dolikuje sredovečnim ljudima je u srži njihovog osmog albuma, izvrsnog „When You See Yourself“, piše Doerti. A i oni su značajno drugačija grupa od onog divljeg, garažnog benda iz vremena njihovog briljantnog debi albuma „Youth & Young Manhood“ (2003).

„Bili smo tada označeni kao nova struja koja oživljava rokenrol: mi, The Strokes, The White Stripes, Black Rebel Motorcycle Club“, seća se Džared.

Drugačiji su i od onih rokera iz velikih dvorana koji su imali ogromne hitove „Sex on Fire“ i „Use Somebody“, koju godinu kasnije (sa albuma „Only By The Night“, 2008).

Posle Kejlebovih ozbiljnih problema sa alkoholom 2011. godine, usledio je period potreban četvorki da o svemu promisli, a posle albuma Mechanical Bull (2013) i Walls (2016) došao je red i na osmu ploču. Snimljena je u Nešvilu, ali je objavljivanje odloženo zbog pandemije.

„Čudno je kad sada čitate te stihove. Izgleda kao da su napisani tokom karantina. Mnogo šta u njima je ispalo proročki“, kaže Kejleb.

U pesmi „Time in Disguise“, on se u jednom stihu pita „da li je to čovek ili mašina pod maskom“, a u „Echoing“ kaže: „ako ikada izađemo / možda ovde zauvek ostanemo“. Nisu na albumu samo „himne iz doba korone“ to što su Kings of Leon nehotice napisali i otpevali, primećuje novinar „Gardijana“ i ukazuje na to da refren pesme „Clair and Eddie“ sa stihom „vatra će da divlja ako se ljudi ne promene“ zvuči jezivo dalekovido, kao da je bend gledao kako se neredi šire Amerikom prošle godine. „Ispalo je tako. Drago mi je što smo to završili pre nego što se sve dogodilo“, komentar je Kejleba Folovila, autora tih stihova.

Prva dva albuma snimili su u dve godine, a vremenom je pauza među novim pločama bila sve duža. Imaju svoj tempo. „Isteramo ploču, a onda odemo na put par godina“, kaže Kejleb Folovil. Opšte zatvaranje zbog pandemije dozvolilo im je da malo prikoče i razbistre glave, živeći porodični život. Ali i ostanak kod kuće nije bio lak. Kejleb je nedavno naišao na svoju ženu, manekenku Lili Oldridž, kako gleda probrane spotove iz celokupne dosadašnje karijere Kings of Leon i zamolio ju je da odmah isključi ekran. „Crveneo sam toliko da sam imao utisak da mi krv izbija kroz lice“, priča on.

Objašnjava da obično ne može da podnese da gleda i sluša sebe. Kaže da je jedino zbog čega misli da je „100.000 People“, topla himnična pesma sa novog albuma, iole vredna to što nema potrebu da se opravdava ili „pokušava da otpuzi ispod stola“.

Dok Džared podseća na izvorne i nepatvorene rok zvezde, Nejtan više deluje kao opušteni tip sa surfovanja, opisuje ih novinar „Gardijana“, dodajući da je Metju veoma ljubazan i blago nervozan, a Kejleb deluje kao da je pomalo i protiv svoje volje frontmen. Ostavlja utisak osobe koja ne bi pravila dramu kada mu „iscuri“ baterija na telefonu, a kaže i da su njegovi najbolji prijatelji, oni sa kojima igra golf, ljudi koje nije mnogo briga za njegovu muzičku karijeru. Deluje kao čovek koji je želeo povučen život, a našao se u situaciji da mora da bude glavni izvođač na velikim festivalima.

„Mislim da je to u redu. Bilo bi mi draže da nađem nekog drugog da stoji pred kamerama ili prima nagradu i drži govore. Volim to šepurenje kakvo donosi to što si frontmen, ali ne volim pritisak koji ide s tim. Draže mi je da sednem na zadnje sedište“, priča on.

Kejleb Folovil na festivalu u Berlinu 2019. Foto:EPA-EFE/HAYOUNG JEON

Nejtan na to kaže da je njegov brat veoma povučen čovek.
„Posebno na sceni. On kao da se krije iza svoje gitare. To je neverovatno. Može da peva pred 50.000 ljudi, a da se opet malo stidi u sebi“, priča brat frotmena i bubnjar benda.

Kejleb možda odlično urla neke od pesama, ali često je tu i ranjivost u njegovim stihovima, poput onih u „Supermarketu“, pesme sa novog albuma, ali napisane pre celu deceniju, negde u vreme komercijalno neuspešnog izdanja „Come Around Sundown“ (2010). To što je tada pijan otišao usred svirke sa scene u Dalasu nateralo je publiku da se zapita da li im je kraj kao bendu. U pesmi „Supermarket“ peva: „Nikada neću ponovo biti sav svoj dok se ne sredim“.

„Bio je to mračan period. Nisam tada ni znao da je to mračan period. Bio sam sklon alkoholu kada sam to napisao, a ima u tome i neke tuge i neke refleksivnosti. Posle svih ovih godina, kada čujem to, drago mi je što sam taj period ostavio za sobom i mogu sada samo da se osvrćem na to. Uvek je čudno gledati drugačije verzije sebe ili čuti gde ti je tada bila pamet. Takođe deluje i terapeutski. Na neki način je i lepo. Naučio sam neke lekcije iz tog perioda“, priča Kejleb.

Pošto su imali vremena za kontemplacije tokom zatvaranja, svi iz benda su se osvrtali za sobom. Džared se nedavno setio i toga kada su bili gosti hotela „Kolumbija“ u Londonu, mestu za raspojasane nove bendove i njihove prve svirke u prostoru koji je iz striptiz bara pretvoren u mesto za svirke: „Svirali smo pred 150 ljudi!“

„Ja sam tad imao 17 godina. Nikad pre toga nisam izašao iz zemlje. Mislio sam o tome kako je uzbudljivo putovati u Englesku. Bilo je to magično vreme“, dodaje na to Metju.

Kings of Leon bili su popularni u Evropi, ali su u Tenesiju sve do četvrtog albuma i dalje bili niko i ništa. Kejleb priča da su štrčali sa onim brkovima i ispasanim košuljama i da su se svi ljubitelji kantrija u Nešvilu pitali ko su, dođavola, oni i šta hoće. „A kad smo sleteli u Englesku, svi su imali iste brkove, pantalone i košulju kao ja“, seća se Kejleb.

Sa „Sex on Fire“ postali su poznatiji u Americi, ali niko od njih nije preterano ponosan na taj album. Trojica među njima kažu da je najbolje od svega to što su i dalje zajedno, što stvaraju muziku bolju nego što su ikad, ali ne i Džared.

„Ja sam prilično tupav, volim trofeje. Volim da osvajam Gremije i Brit nagrade i takve stvari“, kaže on.

Na počecima, kada su sva četvorica živela zajedno, pozvali bi ljude kod sebe kući nedeljom na roštilj. „Otprilike svaki peti bi se završio sa bacanjem u ribnjak ili čvorugom od tiganja na glavi“, smeje se Kejleb. A znali su da su preterali onda kada bi Beti En Folovil, majka trojice rođene braće, morala da se umeša. „Ako bi ona stala među nas, znao si da je vreme da se prekine tuča“, dodaje frontmen Kings of Leon.