Kada bih prošetao nekom od tih "hrvatskih", "slovenačkih" i "bosanskih" ulica, za mene bi to bila potvrda da Beograd ima svoju memoriju i da pamti da je bio glavni grad svim spomenutim zemljama, kaže pisac Miljenko Jergović o nameri beogradskih vlasti da promeni imena ulica sa toponimima iz nekadašnje Jugoslavije.
Gradske vlasti namerile su se da promene imena ulicama poput Sarajevske, Ljubljanske, Hvarske, Hrvatske, Porečke, Bosanske i još desetak ulica nazvanih po toponimima iz nekadašnje Jugoslavije jer, kako je ta gest obrazložio zamenik gradonačelnika Goran Vesić, one nose nazive po onima koji „više nemaju veze sa Srbijom, kao i po sredinama u kojima bilo šta što dolazi iz Srbije nije dobrodošlo“. Ovaj potez burno je dočekan u javnosti i na društvenim mrežama, a za njega se čulo i daleko van Beograda.
– Čuo sam, naravno, za namjeru beogradskih vlasti da zbrišu bilo kakav trag hrvatskoga, slovenačkog i bosanskohercegovačkog identiteta iz imena ulica glavnoga grada. Naravno, to me je rastužilo. Naime, u ovih dvadesetak godina mog poslijeratnog posjećivanja Beograda uvijek bi me razgalilo i utješilo kada bih prošetao nekom od tih „hrvatskih“, „slovenačkih“ i „bosanskih“ ulica, jer bi za mene to bila potvrda da Beograd ima svoju memoriju i da pamti da je bio glavni grad svim spomenutim zemljama. A kako prošlost nikad sasvim ne prolazi, kako se prošlost ugrađuje i tradira u neku veliku kulturnu tradiciju, tako je Beograd zauvijek glavni grad tih naših zemalja – kaže Miljenko Jergović.
Pisac rado čitan u celom regionu, rođen u Sarajevu, sa zagrebačkom adresom i u redovnim okolnostima čest gost Beograda, smatra da bi takva odluka štetila pre svega Beograđanima i njihovom gradu.
– Svako odricanje od takve tradicije i takve prošlosti štetu čini onima koji se odriču, i štetu čini Beogradu, koji takvim postupanjem naprosto biva manje i manje značajan grad. S druge strane, naravno da je istina da su se Zagreb i Sarajevo vrlo temeljito očistili od svih prekodrinskih i srpskih imena i toponima. Naravno da već skoro 30 godina u Zagrebu nema beogradske ulice. Ali čudno je da jedan veliki grad, da jedan glavni grad, prihvaća norme manjih ili malih gradova. Čudno je kako nešto što je u njihovom slučaju bilo i nepametno, i protivno memoriji, postaje Beogradu imperativ postupanja. Prihvaćajući provincijalne norme malih sredina vi postajete manji od njih. Gospodin Vesić pritom koristi taj argument da u Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani „zatire sve što je srpsko“. Kada je riječ o nazivu ulica u ovim gradovima, to je, možda, istina, ali nikako nije istina kada govorimo o kulturnim zajednicama tih gradova. No, potrebno je izgleda reći da te zajednice ne postoje – ocenjuje Jergović.
Beograđani su, nakon što se čulo za nameru iz Starog dvora, pokrenuli peticiju sa zahtevom da gradske vlasti odustanu od takve ideje. Pod peticiju se do sada potpisalo skoro 2.000 građana.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare