Oglas

Beograd 15.05.2023. Bojan Đorđev, Bojan Djordjev, reditelj, intervju, Atelje 212 Foto: Dragan Mujan/Nova.rs
Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs
Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Bol je postao biznis još od gladijatorskih borbi: Bojan Đorđev o predstavi "Obraćanje naciji"

18. maj. 2023. 18:28

Svet „male zemlje“ koji kreira Čelestini, precizno i duhovito secira savremeno evropsko društvo. U isto vreme, i anksiozno i letargično, i hiperaktivno i depresivno, kroz govorne piruete, egzibicije i slalome na koje se glasno smejemo, a nekad i užasavamo, priča za Nova.rs reditelj Bojan Đorđev uoči premijere predstave „Obraćanje naciji“ po tekstu poznatog italijanskog umetnika, koja će biti održana u petak, 19. maja u 20 časova, na sceni „Mira Trailović“ u Ateljeu 212.

Oglas

Komad "Obraćanje naciji" je mozaik odabranih monologa iz istoimene drame i zbirke „Hodam u koloni’“ Askanija Čelestinija. Pričice iz svakodnevice basnolikim alegorijama slikaju neoliberalnu sadašnjost - konzumersku, netrpeljivu, korumpiranu, samoživu, paralisanu, depresivnu i bezidejnu. Svi klasni, rasni i politički problemi sasvim politički nekorektno,objašnjavaju se jednostavnim „prirodnim zakonima“ ili primerima iz istorije čovečanstva - elaborirajući citate sv. Mateja, Napoleona, Hitlera, Gramšija ili Svifta.

Beograd 15.05.2023. Bojan Đorđev, Bojan Djordjev, reditelj, intervju, Atelje 212 Foto: Dragan Mujan/Nova.rs
Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs | Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

Radnja se odvija u gradiću punom izobličenja, simbolu zala i deformacija sveta u kojoj reč imaju gradonačelnici, pekari, grobari, trgovci i glasačko telo. Mala zemlja u kojoj korumpirani izmišljaju demokratiju smenjujući vlast sa mafijom i gde se svaka „drugost eliminiše pre nego što nas omete“, gde učiteljice postrojavaju decu u školi po etničkoj i nacionalnoj pripadnosti i fizičkom izgledu, na izborima se pobeđuje sa 110 posto, gde je jedini način na koji građanin može da podnese svoju stvarnost da misli na pištolj u džepu ili da okrene glavu od svega i pokuša da zaspi dok kap uporne vode sa plafona ne sruši celu zgradu.Monolozi su kratki, eksplozivni i na liniji između “rentovanja” na Tviteru i stend-ap komedije. Pisac monologe definiše kao humor koji staje u kutiju šibice - palidrvca koja bljeskaju jedna za drugim ili se ređaju u najrazličitije oblike.Kad god naiđem na neki tekst, koji poželim da postavim na scenu, osećam se kao da sam našao važnog sagovornika, kaže Bojan Đorđev.

Predstava Obraćanje naciji u Ateljeu 212 Foto: Boško Đorđević
Foto: Boško Đorđević | Foto: Boško Đorđević

- Tako je bilo i sa “Obraćanjem naciji”, kada sam prvi put gledao kamerno izvođenje u Pragu. Odmah potom sam pročitao celu knjigu koja se sastoji od oko 50 monologa i krenuo da konstruišem svoju verziju predstave.Da li ste odmah znali u kom teatru ćete režirati ovaj komad?- Osetio sam da je to materijal za Atelje 212 i intuicija me nije prevarila. Dramaturg Dimitrije Kokanov i upravnik Novica Antić su prepoznali taj jezik, kao ansambl koji se zaista od prve probe hrabro uhvatio u koštac sa tekstom i idejama, mojim i autorskog tima, svakodnevno ih razvijajući i unapređivati. Ovaj tekst, njegov stil i humor naslanjaju se na značajnu tradiciju pametnih komedija Ateljea.Komad počinje scenom slavine koja kaplje, a osoba koja tu živi misli da je to je samo jedna kap. Kapi su nastavile da padaju, a epilog je da su prepunile "čašu" i sve je otišlo u propast. Kažu da su oni koji ćute pred zlom saučesnici. Da li čovek ima pravo da bude nemi posmatrač zbivanja oko sebe?- Mislim da su upravo monolozi o „kapi“ bili najvažniji razlog mog interesovanja za tekst. Ta naša nemogućnost da reagujemo u trenutku, da odlažemo odluke i akcije je nešto što jeste problematično i potencijalno dovodi do katastrofe, ali isto tako i nešto što ljudski svi razumemo i sa čim možemo da se poistovetimo. Hajde da ponudim i jedno alternativno tumačenje - ta jedna kap je moćna kap a njena moć leži u njenoj upornosti i istrajanju. Dakle, ona kaplje dok ne dovede do poplave. Možda ne bi trebalo da se pitamo kako da zaustavimo kap, već kako da postanemo kao kap koja će srušiti sve pred sobom.U formi monologa, duhovito bolno, opisuju se razne situacije sadašnjeg društva. Koje su za vas posebno važne?- Čelestini je našao odličnu formulu humora, metafore, političke analize i jednostavnog jezika kojim su ovi monolozi pisani. On kroz njih precizno dijagnostikuje i pokazuje opasnost populističkog diskursa, mizoginiju, netrpeljivost, sebičnost, kleptokratiju i licemerje građanskog društva, a zatim i brza i neverovatna rešenja za sve probleme koja su često radikalno nasilna. Preterujući, inscenirajući stvari koje izgovaramo u šali ili afektu, pokazujući nam njihove potencijalne konsekvence, pisac gradi „jednu malu zemlju“ koju svi prepoznajemo u sebi i oko sebe.Autor se osvrće i na novotariju modernog doba da je bol biznis koji se putem medija koristi da se ljudi osećaju loše - "Kada osećaš bol, na drugo ne misliš, više te ništa ne zanima i živiš u miru sa svima". Da li je danas utopija da pomislimo da će se išta u medijima promeniti na bolje?

Beograd 15.05.2023. Bojan Đorđev, Bojan Djordjev, reditelj, intervju, Atelje 212 Foto: Dragan Mujan/Nova.rs
Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs | Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

- To da je bol biznis ne mora uopšte da bude novotarija današnjice - setimo se samo gladijatorskih borbi i javnih egzekucija. Postoji krvoločna strana čoveka isto kao i ona empatična i solidarna, samo je pitanje koja se stimuliše i dovodi u prvi plan društvenim konsenzusom… onim što bismo nazvali „vrednostima“ ili možda ideologijom.Mediji tu, naravno, igraju ogromnu ulogu.- Da, pogotovo što su se u poslednjih nekoliko decenija sredstva masovne komunikacije toliko razvila da se veliki deo društvenog konsenzusa pa i života odvija u nekoj vrsti medijske sfere. Demokratizacija sredstava za „proizvodnju“ (telefon) i dostupnost javne sfere dovela je do toga da smo svi odjednom postali mediji pa je jako teško razgraničiti odgovornost, kontrolu šta je cenzura a šta etičko izveštavanje. Nezavisnost, objektivnost i integritet medija je mit koji je samo jedno od sredstava opresije i vladanja. Zaista se pitam da li je tu neka promena moguća ili ideju masovnih medija jednostavno treba napustiti u potrazi za nekim novim formatima informisanja i deljenja sadržaja. Mislim da je sasvim sigurno da ćemo u vrlo bliskoj budućnosti morati na rehabilitaciju od medija ili čak „sadržaja“ - slika, zvukova, kao kod bilo koje zavisnosti.Premijera predstave “Obraćanje naciji” izlazi u užasno bolnom trenutku sa kojim se suočavamo nakon tragedija koje su nas zadesile. Koliko ovaj komad može da nas osvesti?- Tragedije se dešavaju svaki dan, svakog trenutka na svim meridijanima. Činjenica da nas tek nešto što se desi tako blizu, kao ova dva stravična slučaja pucnjave i ubistva, zaustavi na trenutak, govori o tome koliko nemamo vremena ni za šta - od stalnog trčanja u točku savremenog života, kao oni hrčci ili miševi u kavezu. Veliki procenat društva je opterećen pukim preživljavanjem, takmičenjem, svakodnevnom borbom sa nesigurnošću i onda se dešavaju slomovi koji se manifestuju na različite načine – recimo, destruktivnošću, sadizmom, prema samom sebi ili drugima. Stvari jednostavno promiču, nemamo vremena da se bavimo svojim životom izvan gole egzistencije, a kamoli životom zajednice, nekom politikom, nekim oblikovanjem okruženja, mehanizmima kojima možemo sprečiti manje ili veće užase. To je velika priča i ne želim da je banalizujem u ovako kratkoj formi, ali duboko verujem da ta borba za dostojanstven život svih mora da se vodi uvek i na svim planovima. Da parafraziram Gramšija o pesimizmu intelekta i optimizmu volje - ne znam kako, ali mora nekako.Koliko pozorište ima snage da ponese breme „osvešćivanja“?- Ne može i ne treba da ponese taj teret. Ono je tu da artikuliše neke stvari, da pravi neka „nedozvoljena“ poređenja da se u zaštićenoj atmosferi zajedništva bavi nekim pitanjima i da se nada da će nešto od ideja, neka misao, neki postupak imati značaja za nekog u „spoljnom svetu“, jer procent pozorišne publike je jako mali. Ali, teatar jeste model bezbroj raznih malih ili velikih privremenih zajednica, okupljanja oko različitih interesovanja, na kojima treba insistirati i oko njih, oko oslanjanja jednih na druge, oko osluškivanja, kolektivnosti i solidarnosti, oko preklapanja, oblikovati politiku i isceljenje.

Beograd 15.05.2023. Bojan Đorđev, Bojan Djordjev, reditelj, intervju, Atelje 212 Foto: Dragan Mujan/Nova.rs
Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs | Bojan Đorđev Foto: Dragan Mujan/Nova.rs

U predstavi "Obraćanje naciji" igraju Gordan Kičić, Jovana Gavrilović, Gorica Popović, Katarina Žutić, Dejan Dedić, Ivan Mihailović, Ivan Jevtović, Branislav Zeremski, Aleksandar Srećković i Miona Marković.Prevod komada potpisuje Julijana Vučo, a dramatizaciju Mina Milošević. Scenograf je Siniša Ilić, kostimografkinja Maja Mirković, kompozitorka Marija Balubdžić, scenski pokret Čarni Đerić, scenski govor Dijana Marojević.

Predstava Obraćanje naciji u Ateljeu 212 Foto: Boško Đorđević
"Obraćanje naciji" Foto: Boško Đorđević | Gorica Popović i Gordan Kičić Foto: Boško Đorđević

Autor Askanio Čelestini je italijanski glumac, reditelj i dramski pisac. Studirao je antropologiju i književnost, a glumom je počeo da se bavi kasnih devedesetih godina prošlog veka u performansima komedije del arte. Njegov pozorišni rad pripada oblasti narativnog pozorišta (teatro di narrazione) a zalaže se za važnost usmene tradicije, bavi se pripovedanjem italijanskih narodnih bajki modernog vremena, radničkim, ratnim i konzumerističkim.Bonus video: Gorica Popović i Bane Zeremski o Ateljeu 212

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=goricapopovicbanezeremskids-novas-worldwide&stream=hp3500&t=0&player=m3u8v&sp=novas&u=novas&p=n0v43!23t001" video-id="2682391"]

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare