Foto:F.S./ATAImages

Predsednik Vučić formirao je jasan front protiv demokratije i građanskog društva Srbije u proteklih pet meseci, od trenutka kada je pad nadstrešnice u Novom Sadu „objavio rat“ korupciji i despotiji u Srbiji. Od tada, on i njegovi lojalisti zbijaju redove i čiste institucije od svih onih koji bi da im se suprotstave.

Čistili bi oni i državu, da smeju, ali, srećom, još ne smeju. Za realizaciju te ideje još nemaju podršku koja im je potrebna, ali svakodnevno rade na njoj. Branu čine studenti, pobunjeni građani, slobodni mediji i pojedinci u institucijama koji i dalje, sve usamljeniji, rade po savesti i zakonu, a protivno interesima kartela.

Ko čini Vučićev front?

Najvidljiviji činilac su mediji. Napad nožem na dekanku Filozofskog fakulteta u Nišu direktan je proizvod ludačke kampanje kriminalizovanja i nje i studentskog pokreta, što se, uostalom, odlično čuje u rečima napadača („psihički bolesne bake“, kako su je ti mediji nazvali), koji optužuje dekanku da joj je unuku politički zavela da protestuje. Ko je građanku koja je danas pritvorena zbog napada nožem ubedio da je njena unuka zavedena, a režim zdrav, prosperitetan i nenasilan, da režim, a ne njena unuka, brine o Srbiji?

Ubedili su je oni koji su u ponedeljak po podne crveneli, jer im se pod prozorima redakcija skupljaju nezadovoljni građani koji im poručuju, između ostalog, da su „pacovi“. Onih koji crvene mi je žao – među njima ima časnih kolega koje bi želele da sramota već jednom prestane; nije mi žao njihovih šefova, ali oni i ne crvene – oni se zlurado smeškaju.

Deo fronta je, svakako, ona nesrećna kamarila poslanika vladajuće koalicije (a među njima i koalicionog partnera SPS), koji su svedeni na grla koja riču parole podrške svom vođi. Jedan od njih V. Đ. juče je pozvao na razotkrivanje „bitangi“ među sudijama i tužiocima, koje je prethodno njegov gazda otkrio kao elemente koji sprovode „obojenu revoluciju“. Prvi rikač ostaje predsednica Skupštine, koja prima platu da na Tviteru proziva medije i da, povremeno, daje reč ostalim rikačima iz skupštinskih klupa, koji potom nezakonito izglasavaju zakonske predloge Vlade koja ne postoji.

Foto: Vesna Lalić/Nova.rs

Front čine i lojalisti iz institucija, koji potiskuju časne kolege. U tužilaštvima se, recimo, to ovih dana naročito vidi: na jedno mesto skupljaju se oni koji bi da hapse aktiviste po nalogu političara, a tiha većina pokušava da sačuva integritet. Tužioci i sudije proći će, čini mi se, isti proces čišćenja kakvom su bili izloženi prosvetni radnici. Isto to sprema se i policiji: u današnjem broju čitaćete izjavu jednog na silu penzionisanog generala policije koji je kriv jer mu je sina „zavela“ studentska pobuna. Taj general poručio je kolegama da je njegov slučaj poruka onima koji nisu „na liniji“. A ja bih rekao – poruka onima koji nisu u Vučićevom frontu.

Na kraju, a zapravo na početku, u frontu su, zajedno – kriminalci, protuve, batinaši, mesni partijski komesari, sitni opštinski činovnici, nosači štandova, sitni i krupni saradnici Službe i odmetnuti deo BIA, koji više nisu „državni službenici“ nego saradnici kartela.

Ne znam da li je tim ljudima jasno šta tačno rade?

Jer ovo nije više povremeni lopovluk i okorištavanje o zajedničku imovinu oličenu u državi Srbiji. Ovo je otimanje na nivou oružane pljačke i nije samo državne, nego i privatne imovine. Jednostavno, razbojnici su odlučili da ne propuste ni delić plena, a mi im stojimo na putu. U tu svrhu, počeli su da gaze, lome vilice, bodu noževima i hapse, a na nama je da im ili dopustimo takvo ponašanje ili da se odupremo.

Odluka, koju će studenti doneti ove nedelje, a koja podrazumeva jasnije političko defnisanje njihovih suštinski nepartijskih zahteva, umnogome će odrediti ishod otimačine. Ako se povučemo, svi zajedno, sledi era totalnog mraka. Ako nađemo načina da se organizovano odupremo – ova zemlja bi još mogla da ima svetlu budućnost.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare