Kalinjingrad Foto:Vitaly Nevar / TASS / Profimedia/Kommersant Photo Agency / ddp USA / Profimedia/Vitaly Nevar / TASS / Profimedia

Ima neke istorijske ironije u činjenici da je Kenigsberg, grad Imanuela Kanta, filozofa koji je kreirao teoriju o univerzalnom miru, postao tempirana bomba za opšti rat na Starom kontinentu i u svetu.

U prethodnih par meseci smo puno puta čuli ili pročitali paralele sa Drugim svetskim ratom i današnjom situacijom, odnosno poređenje Hitlerova Nemačke sa Putinovom Rusijom. Malo njih je bilo pogođeno, a jedna od retkih je bilo podsećanje da je prošli planetarni rat počeo uz izgovor da je nacistitčki režim morao da napravi koridor sa istočnom Prusijom zauzimajući Gdanjsk.

Zvuči gotovo identično sa najavama jastrebova iz Kremlja da treba obezbediti kopnenu vezu Kalinjingrada sa Belorusijom, odnosno Rusijom. Kao što se Vermaht nije zaustavio u Gdanjsku već je produžio i dalje od Visle, nije teško zamisliti da se ruska vojska ne zaustavi na Suvalki prolazu i da nastavi na sever peko Viljnusa i Rige do Talina. U Berlinu su se pre 83 godine pitali “Ko bi da gine za Gdanjsk?”, kao što se u Moskvi pitaju ovih dana ko bi da gine za Viljnus, Rigu i Talin?

Od Kenigsberga nije ostalo gotovo ništa u današnjem Kalinjingradu. Sve se prormenilo, granice, država, jezik, narod, toponimi, uključujući i ime samog grada. Nekadašnje zgrade i ulice u stilu gradova Hanzeatske lige su zamenili bezlični kvartovi izgrađeni u sovjetskom stilu.

Vladimir Putin Foto:EPA-EFE/YURI KOCHETKOV

Jedino je ostala na svom mestu, gde je uvek i bila, grobnica jednog od najvećih nemačkih filozofa, da podseća da su Prusi iz Kenigsberga navijali svoje satove kada bi prolazio u svojoj svakodnevnoj šetnji, uvek u isto vreme, filozof po kome se pamti nekadašnji grad tevtonskih vitezova..

Kant nije bio u zabludi kada je u pitanju ljudska narav i zlo koje čuči u svakom čoveku, kao i sklonost dražava da ostvaruju svoje ciljeve upotrebom sile i da ratuju međusobno. Štaviše, sam Kant je pisao da mir između ljudi, koji žive pacifikovani jedni pored drugih, nije prirodno stanje, to jest da je rat mnogo svojstveniji ljudskoj rasi od mirnog suživota.

Međutim, za razliku od Hobsa i Makijavelija, Kant je verovao da politika i moral mogu da idu ruku pod ruku u datim uslovima. Teorija nemačkog filozofa bi i danas mogla da posluži kao obrazac za izbegavanje sukoba većih razmera.

Kalinjingrad Foto:Vitaly Nevar / TASS / Profimedia

Po Kantu je potrebnom napraviti globalni dogovor imajući u vidu da će uvek postojati neki moćnik na planeti spreman da upotrebi rat kao sredstvo za ostvarivanju svojih ambicija kao što je nepobitna činjenica da je rat uvek apsolutno zlo za ljude koji su gurnuti u njega ili su njegove žrtve. U jednoj rečenici, Kantova zamisao je bila usmerena ka stvaranju regulatornog tela koje bi predupredilo sukobe obezbeđujći “univerzalni mir”.

Kantove ideje su poslužile kao ideja vodilja za stvaranje Društva naroda a zatim i za Ujedinjene nacije. Problem je što su obe pannacionalne organizacije bile paralisane unakrsnom upotrebom veta glavnih sila i bukvalno obesmišljene.

Kolevka Prusije i moderne Nemačke je posle Drugog svetskog rata pretvorena u sivu sovjetsku provinciju, pod direktnom upravom centralne vlasti u Moskvi, previše strateški važna da bi bila prepuštena drugima i previše vredan ratni plen da ne bi nosila pečat Kremlja.

I odluka da se pruska varoš nazove po aparatčiku boljševičkog režima i narodnom heroju Mihailu Kalinjinu je takođe bila indirektna poruka kakva sudbina čeka nekadašnju prestonicu Prusije. Za vreme SSSR-a, Kalinjingrad je bio zapećak velike komunističke imperije a u Evropi niko se osim nostalgičnih Prusa, ljubitelja Kanta i nemačkih učenijih ljudi, nije ni sećao grada iz koga je počela da se realizuje ideja o nemačkom ujedinjenju.

Kalinjingrad Foto:Vitaly Nevar / TASS / Profimedia

Mnogo više su koreni moderne Nemačke u Kenigsbergu nego što su temelji današnje Rusije u Kijevu ili Srbije u Prizrenu. Daleko više su uništeni tragovi postojanja Prusije u Kalinjingradu nego Rusije ili Srbije u ukrajinskoj ili nekadašnjoj Dušanovoj carskoj prestonici. I kad je u pitanju istorijsko i svako drugo pravo više Nemci imaju motiva da se pozivaju na tapiju Kenigsberga nego Rusi Kijeva ili Srbi Prizrena. Razlika je samo u tome što su Nemci i Srbi platili danak jer su izgubili ratove, a Rusima su naplaćene greške. Takođe, Nemci su brutalno proterani iz današnjeg Kalinjingrada dok su Rusi i Srbi postepeno nestajali u popisima.

U poslednjoj deceniji veka, po padu Berlinskog zida i desintegraciji Sovjetskog Saveza, tužna i sumorna ruska enklava na obali Baltičkog mora, krcata nuklearnim i taktičkim naoružanjem iz perioda SSSR-a, je sanjala da postane ruski Hong Kong. Prvi predsednik Ruske federacije Boris Jeljcin je želeo da od Kalinjingrada napravi slobodnu trgovinsku zonu, neku vrstu izloga prema svetu na najzapadnijih tački Rusije.

Kalinjingrad Foto:Vitaly Nevar / TASS / Profimedia

Grad je u poslednjih trideset godina dodatno rusifikovan i napravljenaje relativno dobra infrastruktura kako bi se u startu osujetila svaka mogućnost jačanja independentističkih težnji u enklavi.

Tek sa dolaskom na vlast Vladimira Putina Kalinjingrad dobija na značaju u Kremlju i postaje jedna od strateških tačaka ruske vojne doktrine. Naravno, nije bilo presudno to što je prva supruga Vladimira Putina rođena u Kalinjingradu čiji su roditelji, kao i ogromna većina primorani da se presele na obalu Baltika po završetku Drugog svetskog rata.

Nema sumnje da je Kalinjingad doprineo porastu straha i nepoverenja između Rusije i NATO. Posledice su pred očima svih: Finska i Švedska su predale zahtev da postanu članice Severnoatlantske alijanse a u ruskoj luci na Baltiku se nalaze podmornice, flota i raketni sistemi sa nuklearnim bojevim glavama u stanju da precizno pogode osam evropskih prestonica, Stokholm, Helsinki, Talin, Riga, Viljnus, Varšava, Berlin i Kopenhagen.

U strahu su velike oči i činjenica da je dijalog između dve suprotstavljene strane praktično razgovor gluvih, anksioznost je povećana do krajnjih granica. Za Rusiju je Kalinjingrada i tzv. Suvalki prolaz fundamentalno geopolitičko pitanje, dok je za jedan deo NATO ( Poljska i pribaltičke republike) ono životno-bezbednosno pitanje za druge je medijsko-propagandno.

Kalinjingrad Foto:Mikhail Golenkov / Sputnik / Profimedia

Suvalki gap ili jaz je kovanica koju je lansirao pre sedam godina bivši estonski predsednik Tomas Hendrik Ilves i to na sastanku sa tadašnjom ministarkom odbrane Nemačke Ursulom fon der Lajen. Ilves je igrao na kartu senzibiliteta Fon der Lajenove budući da je ona odrasla u Donjoj Saksoniji i prošla je noćnu moru Hladnog rata na par desetina kilometera of Fulde. Reč je o varoši u Hesenu koja se godinama smatrala mestom gde bi snage Varšavskog pakta mogle da udare, podele Saveznu Republiku Nemačku na dva dela i brzo umarširaju u Frankfurt.

Bivši estonski šef države je transformisao “Fulda – lucke” u “Suwalki – Lucke” na nemačkom jeziku kako bi postigao željeni efekat kod današnje predsednice Evropske komisije. Zatim je prilagodio izraz engleskom govornom području u “Suwalki gap”.

PROČITAJTE JOŠ:

U NATO već duže vreme kruži bojazan da bi Kremlj mogao da isfabrikuje “casus belli” i širenje propagande o navodnoj izolaciji Kalinjingrada od strane Litvanije je razlog za brigu više u sedištu Severnoatlantske alijanse.

Ne treba smetnuti s uma da je Vladimir Putin u više navrata ponavljao da je jedan od prioriteta njegovog režima zaštita Rusa koji žive van granica Ruske federacije. Etnički Rusi su veoma snažna nacionalna manjina u Estoniji i Letoniji a ima ih dovoljno i da izaberu poslanike u litvanski parlament.

Praktično, uz izgovor o obezbeđenja koridora do Kalinjingrad, Rusija bi fizički odvojila pribaltičke republike od ostatka NATO i EU država i pretvorila ih u idealnu metu za ostvarenje Putinovog sna o delimičnom povratku Rusije na severne granice koje je imala od Petra Velikog pa do kraha SSSR-a sa izuzetkom perioda između dva svetska rata kad su Estonija, Letonij i Litvanija dobile nezavisnost.

S druge strane, režim u Moskvi strahuje da bi u Kalinjingradu moglo da dođe do stvaranja uslova za neku novu obojenu revoluciju i pokušaj odvajanja oblasti od Ruske federacije. Invazija na Ukrajinu je pokazala da od Putina možemo očekivati sve dok je sa evropske strane jasno da niko neće ni pokušati da napadne Kalinjingrad s obziom na to da je Kantov grad naoružan do zuba i sa tako velikim arsenalom na zemlji i u vodi da nijednom ozbiljnom političaru na Zapadu ne bi moglo da padne ni na pamet tako opasna i neizvesna avantura.

BONUS VIDEO: Putin se uporedio sa Petrom Velikim i uputio jezivu pretnju

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Pratite nas na Google News

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare