Ukrajina rat Foto:REUTERS/Marko Djurica/Zuma / SplashNews.com / Splash / Profimedia/Olha Meniaylo/Handout via REUTERS

Ruska invazija u Ukrajini traje već 44 dana i nema izgleda da će sukob uskoro prestati. Ukrajinci i dalje beže iz zemlje, a oni koji su ostali svedoče o ratnim strahotama.

„Vojnici su koristili ljude kao štitove“

Jahidne, malo mesto 140 kilometara od Kijeva i nedaleko od grada Černigova, koji je blizu granice sa Belorusijom i Rusijom, okupirali su ruski vojnici pre skoro mesec dana.

Kako piše BBC, kada su ušli u ovom mesto, odveli su žene, decu i muškarce iz njihovih domova i držali ih pod pretnjom oružjem u podrumu lokalne škole skoro četiri nedelje. U jednoj prostoriji je navodno bilo čak 130 ljudi. Nikola Klimčuk (60) bio je jedan od njih, koji je reportere odveo na mesto gde je preveo mesec dana.

„Ovo je bilo mojih pola metra prostora. Spavao sam stojeći. Ovde sam se svojim šalom vezao za ogradu da se ne prevrnem. Proveo sam 25 noći ovako“, rekao je.

Dodao je da uopšte ne možete da se pomerite iz straha da ne zgazite ljude. Među zarobljenicima je bilo oko 40 ili 50 dece. Rekao je da je za vreme njegovog boravka tu preminulo 12 ljudi. Ruski vojnici nisu odmah uklanjali tela preminulih, pa su ostali zarobljenici bili prinuđeni da satima, pa i danima dele prostorije sa preminulima.

„Ljudima uglavnom nije bilo dozvoljeno da izađu i koriste toalete. Naterani su da koriste kante. Ponekad bi vojnici izvodili ljude i koristili ih kao štitove“, rekao je Nikola.

„Budim se svake noći, osećam da čujem pucnjavu“

O strahotama koje je doživela tokom ruske okupacije, za BBC je govorila i Anastasija (15) koja je u podrumu u školi u mestu Jahidne boravila sa bakom i ocem.

„Jedva da je bilo mesta. Živeli smo sedeći. Spavali smo sedeći. Nismo spavali. Bilo je nemoguće. Toliko je granata padalo ovde. Bilo je nepodnošljivo“, rekla je ona.

Anastasija kaže da je pozvala neke ljude koji su ubijeni.

Maiupolj Foto: Sergei Bobylev / TASS / Profimedia

„Bili su veoma ljubazi prema meni. Bila sam tako tužna, jednostavno su preminuli bez razloga“, rekla je.

„Video sam delove tela, dečak je vrištao“

Dmitrij Jurin je bio kod kuće kada je 16. marta pala ruska bomba na pozorište u Marijupolju. Njegov stan u Prospektu Mira bio je nekoliko stotina metara dalje. Pozorište je postalo sklonšte, a unutra je bilo na stotine žena i dece.

„Bilo je strašno, ogromna eksplozija. Čuo sam plač i vrisku“, rekao je Jurin.

„Video sam tela i delove tela. Izvukao sam jednu ženu, pa devojčicu, pa dečaka. Svi su bili povređeni. Dečakove noge se nisu pomerale. Vrištao je. Ruke su mi se tresle. Bio sam sav u krvi“, dodao je, prenosi Gardijan.

U blizini je nepomično ležala žena, koja je poginula u napadu. Dmitrij kaže da su pokušali da je reanimiraju i da je dete pored nje govorilo: „Mama, nemoj da spavaš“.

Vratio se u garažu u kojoj se krio sa majkom Nadeždom. Odlučio je da pobegne iz grada, pa je smislio plan da pliva na sigurno. Uzeo je svoju pecarošku odeću, a na noge je vezao kese za smeće. Otišao je do plaže, ističući da je grad već tada bio pust.

Plivao je dva i po sata, a ruta ga je odvela pored ruskog položaja i do sela Melekine. Uz pomoć poznanika, uspeo je da se ukrca u kombi koji je krenuo ka luci Berdjansk koju su takođe držale ruske snage. Rekao je da su ga ruski vojnici na kontrolnom punktu ignorisali. Iz Berdjanska je prešao na teritoriju pod upravom ukrajinskih vlasti.

Marijupolj, Ukrajina, rat
Foto: Ilya Pitalev / Sputnik / Profimedia

„Bio je haos, deca i odrasli su plakali“

Selo Obuhoviči u Ukrajini, na oko 100 kilometara od Kijeva, bilo je pod okupacijom ruskih trupa. Ukrajinci su u noći 14. marta krenuli da vraćaju tu teritoriju pod svoju kontrolu. Meštani su sklonili u podrume, čule su se eksplozije, kao i oklopna vozila.

Porodice su opisale kako su ruske trupe išle od vrata do vrata i odvodili u pod pretnjom oružjem. Ljudmila Sutkova je opisala strah koji je osetila tokom okupacije, prenosi BBC.

„Kada su usledile eksplozije, mislili smo da će škola postati masovna grobnica, ako tavanica padne“, rekla je.

Drugi stanovnici su pričali da su im pijani ruski vojnici pretili da će ih odvesti u Belorusiju.

Marija Bilohovost (89) rekla je da je preživela Drugi svetski rat i da su se sada ruske trupe ponašali kao Nemci nekada. Dodala je da su Rusi nju ostavili u kući, ali da su odveli njenu unuku Marijanu i praunuku Margaritu (2).

Marijanina majka Olena kaže da se plašila da će svi biti streljani.

„Uplašila sam se za ćerku. Nemam reči. Još uvek sam uplašena. Mitraljezi – to ne bi smela da vidi dvogodišnja devojčica“, dodala je.

Borodijanka Ukrajina Foto:Zuma / SplashNews.com / Splash / Profimedia

„Rusi su radili šta su hteli“

Borodjanka je pre rata bila dom za 13.000 ljudi, ali je većina pobegla nakon ruske invazije. Ono što je ostalo od grada nakon ruskog granatiranja, zauzele su ruske trupe koje su ušle u ovo mesto 28. februara. Juri Pomin (33) je bio u gradu kada je počeo ruski napad.

„Najstrašnije je bilo kada su došli njihovi avioni. Leteli su iznad naše kuće i bacali bombe“, rekao je on za CNN.

Višespratnica do njegove je sravljena sa zemljom. Istakao je da ne može ostane u svom stanu jer nije više bezbedno.

Kostičenko i njen suprug Oleksandar su pobegli iz Borodjanke kada je grantiranje počelo, ali su se vratili nakon što je grad oslobođen 1. aprila, prenosi CNN.

PROČITAJTE JOŠ:

Dok je njihov dom bio naizgled netaknut, unutra je sve bilo razbacano. Odeća i flaše su bile razbacane po podu. Našli su svoju pticu ljubimca mrtvog u kavezu.

„Alkohol je svuda. Prazne flaše u hodniku, ispod stvari“, rekla je ona.

Istakla je da je većina nameštaja ili oštećena ili uništena, kao i njihov televizor.

„Uradili su šta su hteli. Uzeli su nam nakit. Oni su pljačkaši“, rekla je.

Sve vesti iz Ukrajine mogli ste da čitate u našem blogu uživo.

BONUS VIDEO: Borodjanka u ruševinama

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar