Telegrami podrške, stotine autobusa koji su se slili u Beograd, fraze o većini koja želi mir, poruke da oni koji se bune zapravo su protiv ekonomskog napretka Srbije... Sve ovo se moglo pronaći u medijima 1996. godine - o skupovima podrške Slobodanu Miloševiću, dok su trajali protesti studenata, piše Istinomer na društvenoj mreži X. Da li se ovaj scenario čini poznatim?

Uskoro će biti dva meseca u Srbiji od početka studentskih blokada i masovnih protesta, a gotovo svakog dana se studentima na ulicama pridružuju i građani u znak solidarnosti. Podrška im stiže sa svih strana. Od roditelja i antirežimskih medija, preko prosvetara i naučne zajednice, do advokata u Srbiji.

Nasuprot tome, vlast pokušava da na raznorazne načine odgovori na studentsku pobunu, šaljući batinaše na njih i pozivajući na kraj blokada uz parolu da su im svi zahtevi ispunjeni.

Tako je vlast ovog petka u Jagodini održala prvi skup pokreta čije je osnivanje ranije najavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Mnogi će reći da je da je reč bila o kontramitingu.

Kako je navedeno u objavi Istinomera na X povodom ovog naprednjačkog skupa, “kontramitinzi vlasti kao reakcija na studentsku pobunu – zvuči li poznato”.

Naime, na naslovnim stranama štampanih medija tokom 90-ih mogli su se naći slični naslovi današnjim, pa je tako jedan miting za podršku Slobodanu Miloševiću imao svojevrsan naziv „Za mir, za Srbiju“.

Osim toga, među naslovnim stranama u tom periodu bilo je i poruka da “niko neće moći da nas deli”, kao i da “to nisu Beograđani” koji se protive Miloševićevom režimu.

Kako Istinomer piše, 90-ih je to bio još jedan propagandni “recept” za obračun studentskim protestima.

Vučićev kontramiting u Jagodini bio u petak, baš u danu masovnih studentskih protesta, akcije “Zastani Srbijo” u kojoj se odaje pošta poginulima u Novom Sadu i generalnog štrajka.

Slično već viđeno

To smo već videli 1996. godine, barem nešto tome slično. Tada je Milošević svoje pristalice autobusima dovozio u Beograd, a zatim je došlo do otvorenog sukoba sa studentima i predstavnicima opozicije koji su svakodnevno protestovali zbog krađe izbora.

Od ranog jutra u glavni grad su iz unutrašnjosti pristizali autobusi i vozovi sa pristalicama Slobodana Miloševića. Predsednik DS-a Zoran Đindić pozvao je pristalice opozicije da ne nasedaju na provokacije, da dozvole Miloševićevim pristalicama da održe svoj kontramiting. Uz ocene da će na taj skup ljudi biti dovođeni „kao u koncentracioni logor“, Đinđić je poručio: „Oni nisu krivi, oni su kao i mi, budućnost Srbije. Primite ih kao sugrađane i braću“.

Međutim, tenzije je jednostavno bilo nemoguće izbeći. Sporadični sukobi između demonstranata i “kontramitingaša” počeli su već u okolini Železničke stanice, da bi se ubrzo proširili i po centru grada.

Mada se nekoliko dana pred zakazani miting pretpostavljalo da će se Miloševićeve pristalice okupiti na Ušću, režim je odlučio da skup bude na Terazijama, odmah do demonstranata koji su na tom mestu protestovali više od mesec dana.

Od ranih prepodnevnih časova na Terazijama je počelo postavljanje bine sa natpisom “Srbijom neće upravljati tuđa ruka“. Iako na ulicama grada nije bilo prevelikih gužvi napetost se osećala na svakom koraku. Prvi „timovi za podršku“ stigli su u centar Beograda u jutarnjim satima. Opremljeni su bili sličnim posterima Slobodana Miloševića, zastavama Srbije i transparentima “Hvala za Dejton”, “Mi smo Slobini – Sloba je naš”, “Slobo, volimo te, ti si naš ponos”, “Slobo, narod je uz tebe”, “Izdajice napolje”, “Slobo, ne daj Srbiju podanicima’, “Slobo, Obilić je s tobom i car Lazar sveti“.

Mediji su javili da dolazi do sporadičnih koškanja između Miloševićevih pristalica koje pristižu na Terazije i prolaznika.

Pucnjava u Knezu

Negde oko podne u Knez Mihailovoj došlo je do pucnjave. Tokom sukoba dve grupe, kako je izvestila “Naša borba”, u Knez Mihailovoj hicem iz vatrenog oružja u glavu je ranjen Ivica Lazović, četrdesetdvogodišnji član Srpskog pokreta obnove. Grupa od četrdesetak socijalista išla je Knez Mihailovom ka Terazijama, a okolo su stajali građani, zviždali, vikali i prozivali ih.

“Čovek iz kolone SPS-a odjednom je izvadio pištolj ‘tetejac’ i pucao čoveku u glavu”, ispričali su očevidci. Ivica Lazović ostao je invalid nakon ovog ranjavanja.

Kako je vreme odmicalo, na Terazijama su učestali sukobi i incidenti izmedu Beograđana i Miloševićevih pristalica. Građani su se okupljali oko simpatizera socijalista i gađali ih jajima, konzervama, jabukama, jogurtima, a nekima su oteli parole i pocepali ih. Obe strane neprestano su dobacivale jedna drugoj. Policije nije bilo, tako da je veće incidente sprečavalo obezbeđenja koalicije „Zajedno“.

U jednom trenutku kada je došlo do više tuča, na Terazije je došao Zoran Đindic i pozvao pristalice koalicije da pređu na Trg Republike.

Oba skupa su bila planirana za 15 časova, jedan na Terazijama, drugi na Trgu. Policija, koja se pojavila tek kada su strasti prilično uzavrele, napravila je kordon na Terazijama i razdvojila dve grupe.

Da bi se izbegao susret sa učesnicima kontramitinga, lideri koalicije “Zajedno” poveli su svoje pristalice sa Trga Republike u šetnju ulicama Dorćola kao Dunavskom keju. Mitingu koalicije „Zajedno“, prema tadašnjim procenama medija, prisustvovalo je preko 100.000 građana. Studenti su, prethodno, šetali izmenjenom trasom tadašnjim Bulevarom revolucije, pokraj Pravnog fakulteta.

Volim i ja vas

Slobodan Milošević pojavio se na bini kod Terazijske česme u kasnim popodnevnim satima. Sa mitinga, koji je prenosila državna televizija i radio, poručio je da neće dozvoliti moćnicima u svetu i petoj koloni u zemlji da oslabe i destabilizuju Srbiju. Na povike okupljenih: “Slobo, mi te volimo”, kratko je odgovorio, onako preko volje, rečenicom od koje će studenti i demonstranti opozicije zbijati šale danima – “Volim i ja vas”.

Kada se završio kontramiting i kada su pristalice SPS napustile prostor oko Terazijske česme, negde oko 17 casova, policija je bacila suzavac na demonstrante u centru grada, u trenutku kada su pristalice opozicije sa Trga Republike pokušale da se kroz Kolarčevu ulicu probiju prema Terazijama. Kratko je trajalo komešanje, ali se situacija na Trgu Republike ubrzo smirila.

Tužnom saldu kontramitinga od jednog teško ranjenog i desetina povređenih kasnije je, na žalost, pridodata i jedna žrtva. Predrag Starčević podlegao je povredama zadobijenim u tuči sa pristalicama SPS-a na mostu Gazela pošto je završen skup na Terazijama.

Nekoliko dana kasnije hiljade građana okupile su se na Novom groblju da isprate ovog stradalog Beograđanina.

“Ubili su te, Peđa, oni koji ne pristaju da nam Srbija bude lepa i divna kao što si ti bio. Peđa dragi, kad jednog dana dođe ta Srbija i Beograd bude onakav kakav si ga sanjao da bude, jedna od ulica u ovom gradu nosiće tvoje ime” rekao je Vuk Drašković na grobu ubijenog.

BONUS VIDEO:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar