Foto: TANJUG/ RADE PRELIC/ bg

Dugo očekivano “šokiranje”, koje je prethodne nedelje najavio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, konačno se realizovalo u večeri za nama.

Ono što je odlagao i premišljao se da li da prikaže, Vučić je naposletku objavio u udarnom terminu, uz živi prenos svih televizija sa nacionalnim frekvencijama, iako je retko kome jasno kakav javni značaj ima prikazivanje odsečene glave.

PROČITAJTE JOŠ

Neutaživa potreba prvog čoveka države da apsolutno u svakom trenutku bude u centru zbivanja, juče je savršeno ilustrovana njegovim dvostrukim performansom u Palati Srbija. Fakat je da ozbiljnom državniku nije potrebna konstantna medijska pažnja da bio uspešan u svom poslu i poštovan od drugih, međutim, ako ste predsednik Srbije, onda su sva sredstva dozvoljena kako biste pokušali da se predstavite kao takav. Čak i ako to podrazumeva bizarnu zloupotrebu žrtvava i traumiranje njihovih najbližih.

Znajući da je subota dan kad će nam prvi čovek države prikazati ono što “niko do sad nije video”, novinari i repoteri su (opravdano) potrčali na jutarnju konferenciju predsednika Srbije, misleći da je to taj dugo očekivani momenat istine i trenutak nakon čega će se znati ko je ko u ovoj zemlji. Međutim, ipak je bila prisutna određena sumnja i rezerva u odnosu na očekivanja da ćemo sve saznati u jutarnjem terminu. Najpre zbog toga što je dan tek počeo, tajming je loš, a ni kafići još nisu bili zaključani, a onda i zbog toga što je na konferenciji bila i kineska ambasadorka Čen Bo. A ona baš i ne mora da gleda odsečene glave za razliku od nas.

Ali opet, Vučić je to. Ako nas je nešto naučio, to je da nas, kad je on u pitanju, ništa ne sme iznenaditi, pa tako ni mogućnost da uz građane Srbije, šokira i kinesku ambasadorku.

Na svu sreću, izbegnut je diplomatski skadal – predsednik nije govorio o snažnom zagrljaju države i mafije pred Čen Bo, već o čeličnom prijateljstvu Srbije i Kine.

Međutim, majstor marketinga, kakav je neosporno šef srpske države, nije propustio priliku da nam predstavi “tizer” onoga što ćemo kroz nekoliko sati gledati na svakom kanalu. Uljudno je ispratio ambasadorku, pošto je završena priča o kinesko-srpskim odnosima, dao novinarima par minuta odmora, a onda se vratio da priča o onome što je sve zanimalo – hoće li prikazati one užasne fotografije.

Na kraju nije ništa pokazao, ali je poručio da će sednica Saveta za nacionalnu bezbednost trajati dugo i da su mu jedina briga roditelji žrtava čije će fotografije objaviti.

I došao je taj trenutak.

Završila se sednica Saveta za nacionalnu bezbednost, novinari su napunili veliku salu Palate Srbija, Vučić, Brnabić i Vulin su zauzeli pozicije ispred kamera, a televizije su prekinule svoje redovne programe – sve je bilo spremno za spektakl uživo.

Foto: TANJUG/ RADE PRELIC/ bg

Od pomenutog spektakla, izuzev uznemirivanja javnosti fotografijama ubijenih navijača, nije bilo ništa. Saznali smo koliko je puta predsednik prisluškivan i kako su glasila šifrovana imena Vladimira Đukanovića i Aleksandra Vulina dok ih je BIA kao opozicionare pratila i to su bile jedine novosti.

S druge strane, govornici nisu umeli da objasne kontekst zbog kojeg su prikazane fotografije ubijenih, niti su te slike uspele da opovrgnu navode o umešanosti dela državnog aparata u kriminalne radnje. Šta god da im je bila namera, omanuli su.

Ono što su, pak, sinoć uspeli da dokažu to je da je Srbija zemlja u kojoj je apsolutno sve moguće, pa tako i da predsednik uživo pokazuje fotografije ubijenih i iskaspljenih ljudi.

Da nadležni tužilac to sve gleda iz prvih redova i ćuti.

Da ministar policije uživo targetira ljude bez dokaza i optužuje ih da su kriminalci samo zato što su se drznuli da kritikuju njihovog čoveka za kojeg se sumnja da ima veze sa kriminalcima…

Dakle, ništa novo, izuzev još jedne potvrde da za one koji vode državu ne postoje granice, kad je u pitanju elementarna pristojnost i ukus.

Stoga, sledeći put kad reše da šokiraju javnost, najbolje je da to urade tako što će prikazati snimak Srbije u poslednjih devet godina. To bi sigurno izgledalo šokantnije, a verovatno bi i podstaklo neke ljude da zaista sklone svoju decu. Ne od televizora, već iz zemlje u kojoj oni vladaju.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare