Zoran Radovanović Foto:N1

Epidemiolog Zoran Radovanović ocenjuje za N1, povodom jučerašnjeg skupa protiv epidemioloških mera, zatvaranja privrede i škola, da su antivakcinaši, namećući pravo na svoju ličnu slobodu po cenu ugrožavanja drugih, u načelu sa desne strane političkog spektra, "prepoznatljivi likovi sa ekstremne desnice, jedna homogena grupa". Dodaje da "ako hoćete jasnu poruku, onda nema na medijima mesta takvim čudacima", poput antivaksera.

Na pitanje da li kolo koje su demonstranti na kraju protesta odigrali oko spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu u Beogradu jeste politika, on u Novom danu kaže da je „politika i cena hleba, a kamoli protest, to sigurno ima političku konotaciju“.

A na to zašto sinoć nije intervenisala policija, smatra da je i to politička odluka, i podseća da policija nije reagovala jako dugo, prva intervencija je bila u klubu na Tašmajdanu.

„Zar mislite da policija i ranije nije znala za takve skupove, to je bila politička odluka kada da se interveniše. Ti ljudi (koji su igrali kolo) će jednom na biračkim mestima popunjavati glasačke listiće“, navodi on.

A na to da li su se spontano okupili ili ih je služba organizovala, on navodi da je jasno da država tu može i da pomogne i da odmogne.

„Što se tiče antivakciniškog pokreta, on gubi na snazi kada svojim porukama postigne da dođe do epidemije i počnu ljudi da umiru, kao što je bilo pre tri godine i epidemije malih boginja. Kad postignu svoj cilj, onda se malo umire, zato što je javno mnjenje onda okrenuto suzbijanju bolesti. Drugi je odnos države prema tim ljudima, kad se postavi pitanje odgovornosti predvodnika tog idiotskog pokreta, onda on počne da slabi“, navodi Radovanović i ističe da je ovde problem što su svi oni potencijalni glasači.

„Ako hoćete jasnu poruku, onda nema na medijima mesta takvim čudacima“, poput antivaksera, smatra on.

Smešne antiepidemijske mere

A na pitanje da li na medijima treba da ima mesta za kontroverznog doktora Branimira Nestorovića, Radovanović kaže da mu je on „simpatičan, žovijalan je, vole ga i pedijatri, elokventan je, ali ja imam jak utisan da on ispituje granice ljudske gluposti“.

„Kad kaže, na primer, da su plavuše s druge planete, on pretpostavljam, gleda koliko ljudi mogu da poveruju u besmislice“, dodaje Radovanović.

Na pitanje da li je u redu da Nestorović šalje poruke da se ne bi vakcinisao, on navodi „da staleške organizacije rade svoj posao, postavile bi pitanje odgovornosti“.

„Ne možete kao lekar da šaljete poruke koje drastično odudaraju od opšte usvojenih principa struke“, upozorava Radovanović.

Ističe da stručnjak ne sme da plasira političku agendu nauštrb istine.

„Postoje naučne istine koje ne smem da žrtvujem u ime svojih ideoloških preferencija“, ističe Radovanović.

Kaže da smo imali smešne antiepidemijske mere, i to upravo zbog političke manipulacije – „ispipavanje javnog mnjenja i istovremeno briga da se niko ne naljuti, jer će možda promeniti svoj stav kada bude glasanje“.

„Još od Đurđevdana vodimo potuljenu politiku po tipu švedskog modela, da što manje radimo, kao zakon nam ne omogućava da primenjujemo mere, što nije tačno. Zakonski je moglo da se pritegne kao u najvećem delu Evrope, nije naš zakon toliko različit da smo morali da otvorimo skijališta, nego je to politika“, ocenjuje Radovanović.

Dodaje da ćemo na kraju povući crtu: Da li nam je bio potreban letnji talas, da li je treći trebalo da bude tako jak, da li nam je uopšte bio potreban četvrti talas“.

„Kad sve prođe, postaviće se pitanje odgovornosti za preduzimanje odnosno nepreduzimanje mera“, navodi on.

Otvaranje bašti kafića

O najavljenom otvaranju bašti kafića koje bi trebalo da bude sutra, on kaže da u tome vidi nastavak ranije politike – „malo ovako, malo onako, da se pravimo da nešto radimo“.

Kaže da kada se planiraju mere, mora da se uzme u obzir celokupni život, „ne možete samo jednu tačku da ubodete, mora da postoji sistematski pristup“, komentarišući da ni zatvorene kafane nisu smanjile broj zaraženih.

Ponavlja da su i zvanični brojevi o broju zaraženih i umrlih „smešni“ i da je verovatnoća da su oni realni manja „nego da iz špila od 52 karte izvučete baš onu koju nameravate“.

Obavezna vakcinacija za zdravstvene radnike

Povodom predloga njegovog kolege Predraga Kona da vakcinacija bude obavezna za zdravstvene radnike, kaže da je to nužno, kao i da postoji debela zakonska osnova za nametanje takve mere, jer bi to bilo u interesu i zdravstvenih radnika i pacijenata.

Smatra da bi vakcinacija trebalo da bude obavezna u još nekim delikatnim granama gde ljudi dolaze u neposredan dodir sa građanima, poput šalterskih službenika i policije.

„Zakon to izričito dopušta. To se rešava pravilnikom“, ističe Radovanović.

A kako komentariše činjenicu da mnogi zdravstveni radnici ne žele da prime vakcinu, on ukazuje da je to jako ozbiljan problem, i da pokazuje da su stručnjaci ostali neinformisani, što se ne odnosi samo na lekare, već i na medicinske sestre, tehničare i nemedicinske radnike.

Na to zašto studenti neće da se vakcinišu, on smatra da oni nisu a priori protiv vakcinacije, već im je ponuđena jedino AstraZeneka, i to dan pred istek roka, a zvanično postoji mogućnost izbora vakcine.

Kada će se Vučić vakcinisati?

A zašto predsednik Srbije Aleksandar Vučić stalno odgađa vakcinaciju i da li je to politika, Radovanović kaže da ako jeste, onda je jako loša.

„On treba da predstavlja autoritet za sve građane i njegova reč treba da se poštuje, a pre svega on treba da poštuje svoju reč. On je deseti put pogazio svoju reč. Sigurno deo populacije koji mu bezrezervno veruje čeka da se on vakciniše, pa da zavrne rukav“, kaže Radovanović.

„Ali zašto on to ne radi? Da li ne veruje u vakcinu, što je moguće, da li se boji igle, to je isto realna mogućnost, imam i moguće objašnjenje da on dobija hiper imuni gama globulin, ne bih mu nikada savetovao da se godinu dana na taj način štiti“, dodaje on.

A na to kako tumači izjavu političkog analitičara Đorđa Vukadinovića da kada bi smrtnost bila veća i ljudi bi pre išli na vakcinaciju, Radovanović ukazuje da je jedno stvarni broj umrlih, a drugo percepcija o umiranju.

„Mi smo prošle godine imali skoro 14.000 više umrlih nego godinu pre, a zvanično je od kovida umrlo 3.211 osoba. Verovatno je od kovida umrlo devet-deset hiljada, a četiri-pet hiljada jer nije dobilo odgovarajuću pomoć“, ocenjuje Radovanović i dodaje da smo mi zbog kovida onemogućili ostalim građanima da se leče od drugih bolesti od kojih su i umirali.

„Kad pogledate statistiku, na kraju 2020. bilo je 13.000 manje penzionera u fondu penzijskog osuguranja“, podseća Radovanović.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare